Naslovna  |  Aktuelno  |  Vesti  |  Loša vest koju niko nije hteo da pročita!
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Vesti

30. 10. 2013.

Izvor: Naše novine

Loša vest koju niko nije hteo da pročita!

Takovska 10, sedište Radio-televizije Srbije, osvanula je juče bez dirigentske palice barda srpskog novinarstva Aleksandra Tijanića. Posle iznenadne smrti dugogodišnjeg generalnog direktora među zaposlenima su vladali muk, tajac i neverica.

 

Zaposleni su nastavili da rade svoj posao, u tišini, a po garderobi i pogledima voditelja i te kako se dalo naslutiti da njihov prijatelj, saborac i kolega više neće ušetati među njih i održati im još jednu lekciju o odbrani istine u novinarstvu.

Čovek velike duše

Naše novine kontaktirale su juče s nekim od najprepoznatljivijih lica RTS-a, ali i ljudima koji su pored njega napravili prve korake u novinarstvu, ili su sa Tijanićem dugo godina delili strast prema toj profesiji. Jedna od njih je voditeljka Jutarnjeg programa Maja Nikolić, kojoj je, kako kaže, jučerašnji zadatak bio najteži u životu.

- Vođenje Jutarnjeg programa dan posle Tijanićeve smrti je najstrašniji i najteži posao koji sam ikad uradila. Kada žalite, onda to radite privatno, a ja sam to morala pred kamerama i još sam pred kamerama čitala tekstove i reakcije o njegovoj smrti.

A ni u najstrašnijim snovima nisam mogla da zamislim da ću tu vest ikada pročitati. Iako su ga neki smatrali teškim čovekom, ja mogu da kažem da je on bio veliki čovek, velika duša i veliki prijatelj s kojim sam sarađivala punih 17 godina. Imala sam čast da od njega učim prve lekcije o novinarstvu, i to su uspomene koje ću zauvek čuvati i koje će uvek biti uz mene.

Nikada neću zaboraviti kako nas je, dok nam je ispravljao vesti, nazivao šmizlama, grdio da nemamo pojma, ali je sve to imalo smisla i u novinarskom i u voditeljskom smislu. Ja i dalje ne mogu da prihvatim kao realnost da njega nema - kaže za Naše Nikolićeva.

Gorica Nešović, jedan od koautora i voditelja popularne radio-televizijske emisije „Buđenje“, kaže za naš list da ju je vest o smrti Aleksandar Tijanića potpuno šokirala.

- Sve što se desilo za mene i Dragana je bilo šokantno, pogotovu što je on u poslednje vreme vrlo dobro izgledao. Za razliku od većine naših kolega, Dragan i ja smo sa Tijanićem sarađivali tek tri i po godine, a naša komunikacija sa njim je bila korektna, profesionalna, tačna i precizna. Na početku nam je rekao: „Ja vas uzimam takvi kakvi jeste, za sve što izgovorite sami odgovarate, ja vas neću ni kontrolisati ni cenzurisati“ - priča Gorica.

I zaista je tako i bilo.

- Sa Tijanićem nismo imali ni loš pogled, mada se o njemu pričalo svašta, te da je težak čovek, te ovo, te ono. Mi smo se od samog početka razumeli, imali vrlo jednostavne dogovore i razumevanje, što o njemu govori iz sasvim drugog ugla. Dan posle njegove smrti videlo se i u emisiji da smo i Dragan i ja zbunjeni, jer čovek prosto ne može da veruje... - kaže Gorica.

Poznanstvo kao privilegija

Kristina Radenković, voditeljka „Slagalice“, kaže za Naše da je juče u RTS-u vladala tišina.

- Jutros sam bila do RTS-a, tiho je, svako radi svoj posao, svi ćute... Niko ne može da veruje da je otišao. Osećam se kao da sam izgubila nekog svog, a svako kome se to desilo zna da se s tim stvarima nikada ne pomiriš - kaže Radenkovićeva.

Voditeljka Maja Žeželj kaže da je ovaj nemili događaj približio sve zaposlene na Javnom servisu.

- Sve vreme smo na vezi i u kontaktu. Čujemo se između sebe na svakih petnaest minuta. Svi su očajni i tužni i opšti utisak je da svi odlaskom Aleksandra Tijanića osećaju ogromnu prazninu. Njegovim odlaskom ostala je velika praznina, kako na poslu, odnosno RTS-u, tako i u životima svih nas koji smo imali tu privilegiju da ga poznajemo - kaže Žeželjeva.

Aleksandar Tijanić već duže vreme imao je problema sa visokim šećerom, zbog čega je i gubio na težini. Međutim, onakav kakav je bio nije dozvolio da ga to poremeti u svakodnevnim obavezama. Redovno je dolazio na posao, ispunjavao radne obaveze i vodio aktivan društveni život.

- Bolest je držao pod kontrolom i kada je ona uznapredovala. Nije joj dozvolio da pobedi ili da ga omete u onome što je naumio - tvrde oni koji su s njim svakodnevno provodili vreme.

Uskoro knjiga: „Ja, i niko moj“

Do kraja godine trebalo da bude objavljena knjiga Aleksandra Tijanića „Ja, i niko moj“. Reč je o zbirci njegovih najboljih kolumni, prema njegovom izboru.

- On je sam uredio knjigu, što je retkost u „Laguni“, koja će knjigu i objaviti. Knjiga je trebalo da bude objavljena do kraja godine, ali postoji velika mogućnost da izađe za mesec dana zbog iznenadne smrti Aleksandra Tijanića - naveli su u „Laguni“.

Sam Tijanić je ranije objasnio da će knjiga biti neka vrsta portreta tri srpske decenije, njegove kolumne i polemike.

- Biće to dokument koji me istovremeno optužuje i brani. Naime, kad čovek već ima dva žumanca da objavi neki tekst, mora biti spreman da podnese i posledice svojih reči. Figurativno, svaki put kad sam digao pero na nekog, dizao sam ruku na sebe. Nije bilo jednostavno, nije bilo bezbolno - rekao je Tijanić.

Dedić: Radimo po planu, ni Tijanić ne bi želeo drugačije

Voditeljka Vesna Dedić kaže da je Tijanićeva smrt zatekla sve zaposlene na RTS-u, ali da se program emituje po planiranoj šemi i da ni Tijanić ne bi želeo da bude drugačije.

-  Program se emituje po planiranoj šemi. Iako nas je ova vest potresla, svi smo profesionalci. Zbog toga, i pored ogromne tuge i bola koji osećamo, nema mesta za odlaganje snimanja ili promenu programske šeme. Sigurna sam da tako nešto ni sam Tijanić ne bi želeo da vidi - kaže Dedićeva.

Ovako je govorio...

Izjave Aleksandra Tijanića nikoga nisu ostavljale ravnodušnim, pa se i danas mnoge prepričavaju. Britkim jezikom umeo je da pokori protivnika u raspravi, kritikovao je podjednako vlast, opoziciju, kolege i protivnike istovremeno sedeći s njima za istim stolom. Naše novine su izdvojile samo neke od njegovih izjava.

O Zoranu Đinđiću

- Za života, Đinđić je bio tačno deseti deo onoga što je postao posle streljanja. A tokom života, u samom Zoranu je bilo bar tri Đinđića.

O Aleksandru Vučiću

- Ne skriva sebe ni Vučić kad priznaje da njega samog ima „dva komada“: „rani“ i „zreli“ Vučić. Vučić politiku prima kao sudbinsko, životno pitanje u kojem je poraz veći od smrti. U takvom stavu je usamljen. Potpuno.

O Slobodanu Miloševiću

- Sreli smo se nekoliko puta i ja ga častim sa „gospodine predsedniče“, on oćuti i posle dva sata završava prijem i kaže: „Hvala vam, drugovi, i gospodine Tijaniću“. Bio je smrtno duhovit. Nekad duhovit. Nekad smrtonosan.

O Borisu Tadiću

- Prošle izbore je izgubio kandidat koji nije uspeo, zbog izbornih rokova, da obiđe sve ženske birače lično. I uruči im to šta im je uručivao. Pametan, lep, proevropski, moderan tip. A glavni čovek u njegovom izbornom štabu je bila jedna žena. Nije njegova. Žena je vračara koja sebe predstavlja kao astrologa i, praktično, donosi sve važne odluke uz konsultaciju sa zvezdama.

O Tomislavu Nikoliću

- Nikolić je, na korist Srbije, sam sebe doradio, izmenio. Na nedavnom prijemu, pred više ljudi, predsednik ciljano glasno kaže: „Slušaj, Tijaniću, lakše sam smenio Borisa Tadića nego tebe.“ Ja ciljano, u pola glasa, kažem: „Tadića nisu zaštitili birači, a mene do kraja mandata štiti zakon. Nećete valjda kao predsednik da kršite ili rastežete zakon.“

O Srećku Šojiću

- Srećko Šojić je napravljen od delova koji čine srpsku političku elitu. Savršenstvo od lika.

O patriotizmu

- Nije problem patriotizam, već njegov najcrnji derivat za 21. vek, a to je nacionalizam. To je uvek formula. Sve što se ne uklapa u formulu, nije naše. Sve što nije naše, tuđe je. A tuđe mrzimo ili ga se bojimo. Patriotizam, u našoj jednačini, uvek je uterivanje u tor, jednačenje prema najgorima, horsko blejanje, lavež šarplaninaca i batina čuvara.

O tabloidima

- Tabloidna politika neminovno rađa tabloidnu ekonomiju, potom tabloidnu umetnost, onda tabloidno novinarstvo i, konačno, tabloidni život sa deset sati dnevnog omamljivanja televizijskim programom.

O deci

- Ljupki, neodoljivi monstrumi koji sa dve godine tapkaju po tabletu i puštaju sebi spotove, crtaće i muziku. I sad im otmemo elektronsku igračku i pustimo „Poletarca“. Probajte. Nema više takve dece, nema ni onakvih pisaca.

Komentari (0)

ostavi komentar

Nema komentara.

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi