Vesti
15. 08. 2013.
RTS – ekran osetljiv na dodir
Kriza Radio-televizije Srbije završiće se u budžetu Republike Srbije. Ili će u njemu tek da počne. Jer sva ujdurma u vezi sa finansijskim problemima javnog servisa svela se, kako se mesecima očekivalo, na finansiranje prihodima iz budžeta umesto pretplate, čime su reanimirane stare polemike o povećanju direktnog uticaja vlasti na izveštavanje RTS-a i nove o početku kraja dominacije te kuće na skalama rejtinga.
Tendencija da se RTS dovede u situaciju zavisnosti bila je isuviše očigledna. Mesecima najavljivano ukidanje pretplate rekordno je smanjilo njenu naplatu, a hitno pisanje nacrta zakona kojim bi se taj transfer uredio praćeno je brojnim nepravilnostima - raspuštanjem radne grupe, nejasnim i kontradiktornim odredbama, nekim koje su u suprotnosti sa drugim zakonima, ali pre svega, slučajno ili namerno, nedovoljno jasnim definisanjem zadataka i mehanizama „odbrane“ nezavisnosti javnih servisa.
RTS i RTV, nisu, međutim, jedini koji će pretrpeti čvršće povezivanje sa izvršnim vlastima, nego i agencijska kuća Tanjug, koja će, kako je najavljeno iz Ministarstva kulture i informisanja, postati Vladin biro za komunikacije.
Po predstavljanju seta medijskih zakona, stigle su pritužbe, čak je dovedena u pitanje i njihova ustavnost. Profesor Saša Gajin, član radne grupe koja je bila zadužena za pisanje Zakona o javnim medijskim servisima i Zakona o elektronskim medijima u formi jednog, kaže da radnim grupama mora da se omogući da nastave rad na predlozima, a da se oni koje je objavilo Ministarstvo moraju povući, jer se njihov autor ne zna. „Nacrt zakona o elektronskim medijima bi trebalo poboljšati u nekim elementima, a Prednacrt zakona o javnim medijskim servisima rađen je mimo znanja radne grupe. U njemu se na neprimeren i neustavan način određuje nadzor nad finansijama RTS od strane RRA.“
Ljuti protivnici finansiranja javnog servisa iz budžeta, koji svoj stav objašnjavaju upravo suprotnom evropskom praksom i ubijanjem svake mogućnosti da u tom slučaju javna televizija radi u korist javnosti, a ne vlasti, nisu manje isključivi zbog brojki koje pokazuju da u ovom trenutku ne postoji drugo rešenje. Stanovništvo je, kao i RTS, a tek RTV, sve siromašnije da bi plaćalo pretplatu.
Predstavnici najvećih novinarskih udruženja, UNS-a i NUNS-a, slažu se da ako nema drugog rešenja, rad javnog servisa treba da se plaća iz budžeta, na što sigurniji način i što je kraće moguće, do uvođenja obavezujuće pretplate.
Gajin nije jedini prema čijim saznanjima predloženi Prednacrt nije taj koji će se naći na javnoj raspravi. A Dragan Kolarević, pomoćnik ministra kulture zadužen za informisanje, potvrđuje za NIN da će neke odredbe biti izbrisane.
Kolarević, koji je garantovao mehanizam kojim će profesionalna sigurnost u RTS-u ostati netaknuta, objašnjava da će, kad se detalji utanače, Vlada potpisivati ugovor sa javnim servisom i da će se dogovoreni iznos uplaćivati u 12 mesečnih rata. „Ugovorom će biti rešen iznos rate i dan u mesecu kada se ona isplaćuje. Kašnjenje i druge promene neće biti mogući, jer će to značiti kršenje ugovora. Zakonom će biti definisano za šta se troše prihodi iz budžeta, a šta su komercijalni troškovi.“ Kolarević kaže da sve to ne bi trebalo da traje duže od dve godine, mada ni to ne stoji u Prednacrtu, i da je tendencija da se kombinacijom dva vida finansiranja postepeno dođe do pretplate u nekom novom obliku.
Ako je realan i dobronameran, ovaj plan bi mogao da demantuje sumnje da se najpre finansijskom ugroženošću, koja je na RTS-u počela prvo kada je 2004. godine Vlada odlučila da im smanji budžet sa 54 na 21 milion evra, onda uvođenjem nenaplative pretplate i konačno dovođenjem do potpune finansijske zavisnosti od siromašnog budžeta Srbije, realizuje namera da se od javnog servisa učini mala i beznačajna medijska kuća zanemarljivih finansijskih kapaciteta, bez uticaja i sa rejtingom koji ne bi uznemiravao nikoga sem malobrojnih zaposlenih.
Tu tezu potkrepljuje ideja, koja bi mogla da se ostvari usvajanjem ovakvog Prednacrta, prema kojoj te televizije ne bi imale pravo da naplaćuju predizborni program. Što bi, onda, bilo oko sedam miliona evra koje bi komercijalni mediji mogli da podele među sobom. Kolarević kaže da se to neće dogoditi.
„I do sada je RTS imao obavezne besplatne minute za predizborni program, a ono što su do sada naplaćivali i odsad će. Sve što je bilo komercijalno, ostaje.“ zavera: Poznavaoci ocenjuju da su, u produkcijskom smislu, konkuretnim komercijalnim televizijama sa nacionalnim pokrivanjem potrebne decenije da bi dostigle kapacitete i opremljenost RTS-a. Piplmetri kažu da je mnogo potrebno i da bi se dostigla gledanost prvog kanala te stanice. A uticaj medijskih moćnika u vrhovima vlasti potkrepljuju sve češća gostovanja prvaka vladajuće koalicije na komercijalnim kanalima u trenucima kad saopštavaju vesti od javnog značaja.
Saša Gajin kaže da se, kad se pogleda projekcija budžeta za RTS, može izvesti zaključak da se njegov značaj želi umanjiti. „Iznos sredstava, koji će biti obezbeđen, manji je od nivoa pretplate. Onda se može spekulisati o tome kome je u interesu da se javni servis dovede do loše pozicije. Da teza o planskom uništavanju javnog servisa ima smisla kazuje i činjenica da se odustalo od pokušaja da se zakonom omogući unapređivanje poslovanja javnog servisa. Ne može se imati ozbiljan javni servis ako mu se ne obezbedi izvor finansiranja od strane stanovništva, koje od njega kupuje informaciju.“
Tanjug: Budžetom će, kako je ranije najavljivano, biti izdvojeno najviše 60 miliona evra za RTS i 20 miliona za RTV, mada Kolarević tvrdi da će se o iznosu još razgovarati kada uprave javnih servisa predlože i obrazlože svoj finansijski plan. Za Tanjug je ove godine izdvojeno 132 miliona dinara, 11 miliona mesečno, odnosno 60 miliona manje nego prošle godine. U toj agenciji NIN nije uspeo da dobije odgovor na pitanje kakve će promene u radu uslediti tokom transformacije u Vladin biro, ni koji su zadaci pred Tanjugom, ali je Kolarević obrazložio da je reč o plasiranju u svet i prikupljanju iz sveta vesti od značaja za Vladu Srbije, a da će reorganizacija i socijalni programi biti nezaobilazni.
Potpredsednik NUNS-a Dragan Janjić kaže da je ta najava logična, jer je za Vladin biro potrebno manje ljudi nego što ih ova agencija ima. „Tanjug je na tržištu, a prima novac iz budžeta, za koji ne konkurišu druge dve agencije i to je ilegalna situacija. To nije javni servis, nego javno preduzeće. Mada ne vidim zašto bi država uopšte pravila servis.“
Nezavisnost: Logikom nelojalnog položaja na tržištu, koji proizlazi iz budžetskih sredstava, mogao bi se preispitivati i status RTS i RTV u odnosu na konkurenciju, bez obzira na to što imaju pravo na duplo manje minuta reklama u odnosu na druge stanice. To bi, međutim, otvorilo i pitanje potrebe za javnim servisom uopšte, a te se potrebe demokratska društva još nisu odrekla.
Hitno usvajanje spornih i nadasve nedovršenih zakona, neće uvesti red u medijski sektor u Srbiji. Naprotiv. Ostaviće prostor za još veći nered i pre svega za manipulaciju glavnom ulogom javnog servisa. Uostalom, takav epilog hronologije koja demonstrira modalitete pokušaja da se javni servis učini nezavisnim samo od javnosti, očekivan je u mentalitetu u kome svaka vlast veruje da će doveka trajati. Ali će potvrditi i druge slutnje. Da baš ova vlast ne radi samo za svoju propagandu nego i za interese onih čije račune bi ugrozilo postojanje nezavisnog, a gledanog javnog servisa.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.