Vesti
21. 08. 2014.
Upotreba medija
Peticiju za gašenje medija danas bi potpisalo više od milion ljudi. Ali da nije tako jadnih srpskih medija da pomognu Bojanu Jovanoviću i Igoru Juriću, verovatno ne bi bila rešena dva slučaja o kojima je brujao čitav region
Srpski mediji su najgori, urednici krvožedni, a novinari spremni da za burek i kutiju cigareta napišu šta god ko naruči.
Tako naše novinarstvo izgleda iz vizure prosečnog srpskog čitaoca. I, ruku na srce, ne može se reći da je to apsolutna laž jer se u ovoj profesiji nataložilo mnoštvo kukolja koji je od sedme sile stvorio devetu rupu na svirali. Ali to ni u kom slučaju nije razlog da se za sve mane, nedostatke i bedastoće ovog društva i države okrive novinari (pa čak i oni najgori) koji o njima izveštavaju. Kao da je glasnik najveći krivac što šalje tragičnu poruku srpske stvarnosti, pa ga treba ubiti i tako rešiti čitav problem.
Jer kad ne bude zlih, korumpiranih i nepismenih novinara koji kvare idilu, više neće biti ni:
korumpiranih političara, koji će zbog egzodusa novinara postati najveći borci za interese javnosti, spremni da rade po čitav dan za bedne pare
katastrofalnih poplava jer je država na vreme obnovila i podigla kritične nasipe l gotovo nerešivih slučajeva saobraćajnih nesreća pošto će sve kamere, plaćene budžetskim novcem, raditi i pratiti ono zbog čega su i montirane l monstruma spremnih da siluju i svirepo ubijaju žene i decu jer neće biti novina da raspiruju najniže strasti
zloupotreba novca namenjenog lečenju bolesne dece pošto ćemo živeti u društvu bez medija (ono o čemu se ne izveštava, nije se ni dogodilo)
pljačkaških privatizacija i finansijskih malverzacija jer će postojati mehanizmi kontrole i rigorozne kazne
starleta, „kurveta“ i ostalih ničim izazvanih teta s taloga ovog društva koje će se zamonašiti usled nestanka novinskih duplerica
primitivnih rasprava Vujoševića i Čovića jer više neće imati ko da ih zavadi, a kamoli podstakne da se za gušu, kolena i udove hvataju
nastavite niz...
Peticiju za gašenje medija u Srbiji danas bi, mirne duše, potpisalo više od milion ljudi. Ni oni, međutim, ne bi mogli da previde činjenicu da su i tako jadni, srpski novinari uz Bojana Jovanović a i Igora Jurića svojom inicijativom ključno doprineli da policija reši dva slučaja o kojima je brujao čitav region i koji bi, da nije bilo tolikog medijskog pritiska, verovatno završili zaboravljeni u nekoj fioci ili makar otaljani.
Upravo su potraga za Tijanom Jurić (nažalost, tragično završena) i slučaj bahatog vozača s Brankovog mosta udžbenički primeri adekvatne uloge i funkcije medija u savremenom društvu. Naročito ovako feleričnom, kakvo je srpsko u 21. veku. Jer onaj apel Igora Jurića i vapaj Bojana Jovanovića nestali bi u haotičnom šumu naših svakodnevnih briga i problema da novine, portali i televizije nisu na sav glas progovorili o strašnoj sudbini Tijane i Luke.
To ih, istini za volju, ipak nije vratilo među žive jer mi ne možemo da ukrotimo monstrume ponikle iz razorenog okruženja i hartijom zaustavimo bahate vozače u saobraćaju. Ali smo zato bar uvek laka meta...
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.