Naslovna  |  Aktuelno  |  Vesti  |  Lokalni pisani mediji su na izdisaju
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Vesti

19. 05. 2014.

Autor: Branko Pejović Izvor: Politika

Lokalni pisani mediji su na izdisaju

I to, pored ostalog, zbog interneta i društvenih mreža koji su omogućili da i neko ko ni dve knjige nije pročitao ima mišljenje o svemu i svačemu, kaže vlasnik „Užičke nedelje” Toni Stanković

Užice – Dvadeset godina izlazi „Užička nedelja”, jedan od prvih privatnih listova na ovom području. Nedeljnik koji odoleva i opstaje iako kritikuje, nedodirljive teme ne priznaje, ne podilazi, ne mazi. Vlasnik i urednik „Užičke nedelje” Toni Stanković, nesvakidašnje istrajan u toj misiji, još nije posustao. Lome ovog izdavača poslednjih godina kriza i besparica, pad tiraža i nezainteresovanost oglašivača, nepravde kod subvencija za medije, internet i društvene mreže mu čitaoce otimaju... Ali ne očajava Toni, gleda da preživi.Mada, ne krije, nikad lokalnim medijima nije bilo teže.

– „Užička nedelja”, koju izdaje moja firma „Vodič”, uvek je bila poštena i prema sebi i prema drugima. Nastoji da informiše građane Užica istinito, o značajnim stvarima: šta nam na život utiče, šta rade političari na vlasti, kako raspolažu budžetom. Jer ako mi građani plaćamo poreze, takse, firmarine onda oni koji troše naše pare treba da polažu račune šta s njima rade. Posao „Užičke nedelje” je da bude na strani običnog građanina, da ga štiti i informiše. Nekad su ovo bile novine sa dvadesetak zaposlenih, sopstvenom štamparijom, tiražom od 4.000 primeraka, da bi poslednjih godina sve to bilo svedeno na minimalne troškove, na petnaestodnevno izlaženje i tiraž oko 1.200. Uopšte, tiraž pisanih glasila u unutrašnjosti Srbije je, izuzimajući Pančevo, simboličan. A stanju je prilično doprinelo što su od 2008. godine veći oglašivači, prevashodno banke i osiguravajuće kuće, počeli da se povlače iz štampanih medija zadržavajući se samo u elektronskim – kazuje Stanković za naš list, pa nastavlja:

– Novinarski posao nije lak, nezahvalno je njime se baviti. Mislim da pisani lokalni mediji nemaju nikakvu perspektivu, što je tragedija, te da će potpuno pokleknuti za koju godinu. Ne zbog ekonomske situacije, koja je naravno katastrofalna, već zbog interneta i društvenih mreža koje su omogućile da se ispuni san svakog prosečnog Srbina da može da priča šta hoće i koliko hoće. Pa
da i neko ko nije pročitao ni dve knjige u životu ima mišljenje o svemu i svačemu. A sve to kao ne plati ništa, pri čemu zaboravlja da pristup internetu plaća 2.000 dinara mesečno. Skoro sam napisao da za te pare deset puta mogu da odu u bioskop, s tim što nikome neće pasti na pamet da makar jednom ode u bioskop. I ljudi kod nas, valjda zato što živimo od danas do sutra već pune dve i po decenije ne investiraju u sebe ni na kulturnom, informativnom, bilo kakvom
drugom planu.

Mada od osnivanja radi tržišno, i Toni se bavi pitanjem subvencijama za medije iz lokalnih budžeta.

 – Svih ovih godina na tržištu tu sam filozofiju i podržavao dok, evo, nisam postao svestan da mora postojati neka vrsta subvencionisanja, koje je potrebno da novine postoje. Problem je što je nemoguće izmeriti šta treba subvencionisati, pošto se tada neminovno meša politika, pa subvencije dobijaju oni koji ne treba da ih dobiju. Potrebno je negovati slobodnu i kritičku misao, a kod nas subvencije dobijaju apologete onih koji su u tom momentu na vlasti. Nema demokratije bez slobodnih medija. Nekakav fond, kakve na Zapadu krupni biznismeni osnivaju, treba i ovde da podržava slobodne medije. Zanimljiv je, na primer, predlog potekao od Udruženja novinara Srbije da bi dva odsto iz lokalnog budžeta trebalo da se odvaja za medije. A o tome postoje dve škole mišljenja: kad građani čuju da nam se novine finansiraju kažu da smo se prodali, pa čovek koji ima morala to doživi kao uvredu. S druge strane, ova sredstva u svim gradovima se raspodeljuju po političkoj liniji, po onome ko lepše i upornije služi vladajućoj partiji. Upravo tako i u Užicu izgleda: neke lokalne televizije za ovu godinu dobijaju gotovo dva miliona, a „Užička nedelja” je na začelju liste sa oko 300.000 dinara, čak je i privatni slovenački radio (na frekvenciji bivšeg Radija 31) ispred nas. A od toga za ovih pet meseci nije nam ni dinar uplaćen. Tako je sada sa ovom vlašću, ali tako je bilo i kad je ovde vladao DS koji je sad u opoziciji. I to jasno govori koliko sve te partije vole istinito pisanje – napominje Stanković.

Posebno je, dodaje, zabrinut što situacija u kojoj živimo dovodi do toga da građani uopšte ne shvataju da su im mediji potrebni.

 – Mlade ljude apsolutno ne zanima novinarstvo, većina ne zna ni šta je to. Zadovoljni su što na „Fejsbuku” mogu da komentarišu neke besmislice. Nudili smo mladima da pišu i sarađuju, ali one retke zainteresovane zanimaju kultura, moda, eventualno sport. Kažu da bi
išli na koncert i pisali o tome, i tako. A mi smo, smanjujući troškove, te oblasti praktično izbacili, zadržali se na onome od životne važnosti. Smatram da se najznačajnije stvari mogu pročitati u pisanim medijima, jer su elektronski postali potpuno površni i bave se trivijalnim stvarima. Ljudi koji rade u pisanim medijima stare, a s njima i njihova čitalačka publika. Mladih tu vrlo malo ima, jer je za pisanje potrebno veliko znanje, upornost. Kad sedneš pred kompjuter da kucaš nema improvizacije, jer novine nisu radio gde možeš da
pustiš muziku ili da svakih pet minuta govoriš kakvo je vreme napolju – ističe Toni Stanković, sumirajući da je profesionalizam u medijima došao do dna: što zbog ekonomske situacije „jer samo mazohisti mogu da se bave novinarstvom”, što zbog dugogodišnje dominacije politike u svim sferama života koja je učinila da je mnogo lagodnije negde biti pi-ar nego novinar.

 

 

Komentari (4)

ostavi komentar
čet

29.05.

2014.

Vesna [neregistrovani] u 09:04

Zamena teza

Gospodin Popović je delimično u pravu, i to u smislu da lokalni mediji (naročito u Užicu) nisu u stanju da pruže sadržaje profesionalnog kvaliteta. Bio bi fenomen da to mogu, pošto se u užičkim medijima ne primaju plate već godinama. Kakav profesionalizam se može očekivati? I autor teksta B. Pejović to dobro zna, ali ne želi da ukaže na suštinu problema.

Odgovori
pon

19.05.

2014.

Dejan R. Popovic, dipl. inz. [neregistrovani] u 21:27

Misljenje i odgovor

Misljenje "Uzicke nedelje" na moj komentar i moj odgovor na to misljenje:

Dejane,
nije ovo nikakva TVRDNJA, kako kažete, nego moje privatno mišljenje. Osim toga, u tekstu piše, ko hoće da pročita, to je samo jedan od razloga nezainteresovanosti za lokalne medije. O raznim razlozima možemo do sutra raspravljati...
Iskreno sam začuđen terminom koji koristite - davaoci medijskih usluga... Nisam ja nikakav davalac medijskih usluga... Da sam šuster, mogao bih biti davalac usluga, ali kao novinar, ja sam čovek koji iznosi svoje mišljenje o društvu u kome živi.
S poštovanjem,
Toni Stanković

***
Postopani gospodine Stankovicu,

Vase misljenje (ili tvrdnja, moj izraz) izneto je u trecem pasusu "Politikinog" teksta.

Tacno je da Vi niste "davalac medijske usluge", vec "izdavac medija" u skladu sa clanom 32. Nacrta zakona o javnom informisanju i medijima koji poslat na mišljenje resornim ministarstvima (2013-11-04).

Medjutim, prema Nacrtu zakona o elektronskim medijima koji je preko Vladine kancelarije za evropske integracije poslat na analizu u Evropsku komisiju u Brisel (2014-03-14), "izdavac medija" nije "izdavac elektronskog medija" (radio programa ili televizijskog programa), vec je izdavac medija isto sto i "pružalac medijske usluge" (fizičko ili pravno lice koje ima uređivačku odgovornost za izbor audio-vizuelnog sadržaja audio-vizuelne medijske usluge, odnosno audio sadržaja medijske usluge radija i koje određuje način organizacije sadržaja - clan 4. tacka 6). Posto pravopisni recnik (http://www.srpskijezik.com/) ne sadrzi rec "pružalac", upotrebljavam slicnu rec "davalac".

Do sad smo, po vazecem Zakonu o javnom informisanju i Zakonu o radiodifuziji imali osnivace javnih glasila i radiodifuzne organizacije (emitere), a u buduce, prema novim mediskim zakonima, bice izdavaci medija i pruzaoci medijskih usluga. Posto i RTS i RTV smatraju da nisu nikakvi pruzaoci (davaoci) javnih medijskih usluga, nazvani su (ustanove) javnih medijskih servisa. Ostavljam Vam da razresite dilemu: da li je servis isto sto i usluga ili sluzba? A nadleznim organima i organizacijama da upodobe nazive medijskih aktera.

Iskreno,
Dejan Popovic

Beograd, 19. maj 2014.

Odgovori
pon

19.05.

2014.

Jagodinski Žižak [neregistrovani] u 14:48

TOTALNO ISTREBLJENJE

Lokalni pisani mediji su na izdisaju,beogradski će se međusobno poubijati.Znaći,konačno,ostajemo bez štanpanih medija-na opšte zadovoljstvo nekih domaćih i stranih moćnika.

Odgovori
pon

19.05.

2014.

Dejan R. Popovic, dipl. inz. [neregistrovani] u 13:59

Kvalitet medijskih sadrzaja

Nije tacna tvrdnja: "Lokalni pisani mediji su na izdisaju, i to, pored ostalog, zbog interneta i društvenih mreža koji su omogućili da i neko ko ni dve knjige nije pročitao ima mišljenje o svemu i svačemu", kao sto kaže vlasnik „Užičke nedelje” Toni Stankovic. Tacno je da vecina davalaca medijskih usluga kako na lokalnom tako i na regionalnom i nacionalnom nivou nije u stanju da na slobodnom, otvorenom i konkurentnom medijskom trzistu obezbedi i pruzi putem stampanih ili elektronskih sredstava medijske sadrzaje profesionalnog kvaliteta.

Odgovori

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi