Vesti
05. 10. 2013.
Nije čistka nego higijenska mera
Tačno je da sam smenjen u nekim medijima, ali formalno-pravno nisam, uz obrazloženje da nisam radio transparentno i da nisam poštovao rokove za donošenje medijskih zakona. Druga antologijska neistina je da sam pravio spiskove „nepodobnih umetnika” ili „izdajnika”. Autor tog spiska je Demokratska stranka.
U tekstu Ivana Medenice „Pokerski rizik Ivana Tasovca”, „Politika” 28. septembar, apostrofiran sam u negativnom kontekstu, a u jednoj polurečenici iznete su barem dve neistine: „...u ’Politici’ je najavio svoj prvi strateški potez (prvi ako ne računamo nužnu, podrazumevajuću higijensku meru, objašnjenu doduše drugim razlozima: smenu pomoćnika ministra za medije koji se proslavio spiskovima nepodobnih)...”
Ivan Medenica se javio kao pomoć u „higijeničarskim” poslovima. Higijenska mera je čišćenje, u ovom slučaju politička čistka. Priznajem da nikada nisam bio higijeničar, pa možda nisam dobro shvatio šta znači „higijenski očistiti”, to jest, da li je to ono što se događalo u vreme Drugog svetskog rata kada su, čitavi narodi, pa i Sloveni, podvrgnuti „higijenskim merama” u ime čiste rase?
Možda sam, jednostavno, očišćen kao smeće? Da li na to misli „higijeničar”? Da li je to „higijenska poruka” svima koji bi kritikovali decenijsku kulturnu politiku?
Ako je g. Medenica mislio na moju smenu, u ime celovite i pravovremene istine, želim da kažem da u vreme objavljivanja teksta u „Politici”, 28. septembra, još sam bio pomoćnik ministra za kulturu i medije. Nije tačna informacija iz „izvora” u Ministarstvu kulture i informisanja, na koju su se mediji nezvanično pozivali, i, kao po komandi iz jednog centra, objavili, 18. septembra, bez profesionalne obaveze da provere to što na sva zvona, i slične sprave, objavljuju.
Zašto su požurili, zašto nisu sačekali da me vlada razreši onako kako je to po zakonu? Valjda da bi glasnije i duže zvečalo?
Tačno je da sam smenjen u nekim medijima, ali formalno-pravno nisam, uz obrazloženje da nisam radio transparentno i da nisam poštovao rokove za donošenje medijskih zakona. Tekst (Vreme je za prvi srpski ustanak), u kome su citirana imena nije pominjan u obrazloženju. Možda g. Medenica zna nešto više od onoga što su objavili neki mediji pozivajući se, jedni na druge, i na anonimni izvor u ministarstvu?
Druga antologijska neistina je ona koju više od godinu dana ponavljaju „aktivisti i komesari”, da sam pravio spiskove „nepodobnih umetnika” ili „izdajnika”. Autor tog spiska je Demokratska stranka, imena su citirana sa njenog sajta, i to se jednim klikom može proveriti na sajtu stranke.
Radi se o ličnostima koje su se politički angažovale, javno, dajući podršku u kampanji bivšem predsedniku. Njima je postavljeno pitanje: da li podržavaju politiku koja je Srbiju i njenu kulturu dovela do bankrota? Ko je 12 godina neprikosnoveno vladao kulturnim institucijama i upravljao svim mehanizmima kulturne politike, a naročito novcem?
Bilo kako bilo, „aktivisti i komesari” ne mogu bez mog teksta, koji je objavljen, 13. avgusta 2012, na jednom sajtu, pre nego što sam postavljen na funkciju pomoćnika ministra, pod naslovom i međunaslovima koje je dala redakcija: „Vreme je za prvi srpski kulturni ustanak”, a njegov naslov u originalu glasi „Kulturna okupacija Srbije”, koji je napisan na poziv urednika časopisa „Drama” i predat redakciji 6. juna 2012, a tema je bila srpski mazohizam. U to vreme mandatar za sastav nove vlade bio je bivši predsednik.
Možda bi bili zanimljivi rezultati ankete: koliko citiranih imena iz tog teksta i dalje podržava bivšeg predsednika, a koliko njih sada podržavaju neke druge lidere – samo činjenica radi. Sto puta ponovljena laž ne postaje istina, već stostruka laž.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.