Vesti
16. 05. 2013.
Putuj, Evropo, ili zašto je Đorđe Balašević dokaz naše propasti
Dok su Aleksandru Vučiću dodeljivali nagradu Najevropljanin na televiziji s nacionalnom frekvencijom, pojavio se posle 12 godina Đorđe Balašević. I u tom trenutku, u toj suzi Ivana Ivanovića pogođenom pesmom o dedi, videla se sva tragika postoktobarske Srbije. Jer, stvarno, gde je Balašević bio poslednjih 12 godina? A gde naše televizije?
Vrtite li vi kanale poslednjih meseci? Da li ih i vi sve češće pomerate na 50 plus ili ih prosto dilitujete? Šta se dešava s našim televizijama? Otkud svi ovi narodnjaci odjednom? Otkud Balašević? Kako je moguće da su se posle 12 godina i jedni i drugi pojavili u prajmterminima? I zašto nam je bila potrebna jedna takva emisija kako bismo shvatili da u Srbiji više nema pravih zvezda?
To je stvar statistike, bilo da birate ličnosti za naslovnu stranu ili sabirate ekonomske podatke poput profesora Ljubodraga Savića. Profesor je, naime, u prošlom broju Nedeljnika otkrio kako svake godine pada broj doznaka iz inostranstva (to je ono od čega živimo) jer je srednja generacija najsposobnijih, najbogatijih i najpametnijih otišla u inostranstvo odakle sve manje šalje novca roditeljima. Prosto, umrli su. Matematika je tu surova umiru penzioneri, umiru i doznake.
Situacija u Srbiji tako postaje slična situaciji u napuštenim selima na jugu Srbije. U zemlji žive stari i mladi. Srednja generacija odavno je otišla. Srbija tako postaje zemlja starih ljudi, ali ujedno i zemlja u kojoj ne živi dovoljan broj starih, jer je životni vek daleko ispod evropskog proseka. Tako da mi nemamo previše penzionera, ma koliko to želeo Krkobabić ili moj prijatelj Neđa koji je pokrenuo časopis Penzija, već premalo radno sposobnih ljudi. I to je najsumornija činjenica koja nas tera na hitne korake, baš kao kad sam svojevremeno odlazio iz Novosti u frankfurtske Vesti gde se preselila srednja generacija najboljih novinara. Što zbog Brajovića, što zbog nemačkih marki.
Novosti su se tada spasle uvozom mladih, i povratkom srednjih. A kako Srbija da se spase? Pa isto tako, samo što je teško da će iko da se vrati u zemlju. A kakvi su mladi odrasli na Stanijim suzama na Farmi, ostaje da se vidi. Tu je najveća uloga medija koji su uspeli da potpuno anesteziraju aneksiju Kosova. Dignu Vučića do Titove popularnosti. A od Đilasa naprave Dražu, i to bez mirovne konferencije u Kazablanki. Ko je potcenio moć medija, taj nikad nije dobro prošao.
Ali mediji Žive od zvezda, a Vučić i Stanija neće biti dovoljni za tiraže u godinama koje dolaze. I zato nam je Đorđe Balašević već sad delovao tako osvežavajuće. To je naša zemlja. Zemlja bez zvezda i najjače generacije. I tako je u svim oblastima. Da krenemo od politike. Pogledajte Skupštinu iz 1990, a pogledajte ovu. Pogledajte lidere. Nekad su se ceo život spremali za tu funkciju, i spremali su ih drugi, sa sve Koštunicom kome su menjali prezime Damjanović zbog četničke prošlosti. Da li je bolje u biznisu? Medijima u kojima pridike i kolegijume drže urednici postavljeni na radničkim zborovima. I pričaju kako je nekad bilo bolje, kao da oni ne rade danas. Umetnost dobro, to ne postoji. Sport. Dajte da gledamo domaći fudbal ili strani. Ovako zajednički vređanje je inteligencije. I tako je svuda...
Ali, nisu krivi primitivci što su pokupili mast... Otpevao je Balašević pre 20 godina. A onda ga nije bilo 10 godina, pa novih 12. Vidimo se za 12 godina... Možda, jednom, i u EU.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.