Naslovna  |  Aktuelno  |  Vesti  |  Kada su psi ubili čoveka: Ko se protivi „Vladanovom zakonu“
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Vesti

09. 01. 2024.

Autor: Sonja Ćirić Izvor: Vreme

Kada su psi ubili čoveka: Ko se protivi „Vladanovom zakonu“

Kada su pre godinu dana psi na smrt izujedali novinara Vladana Radosavljevića dok se šetao Kosmajem, njegovi prijatelji su inicirali dopunu postojećeg Pravilnika za držanje pasa kako se tako nešto nikada ne bi ponovilo. Ali ispada da je zarada od uzgajanja i prodaje opasnih pasa važnija od toga.

Pre godinu dana tri psa ubila su novinara i dramaturga Vladana Radosavljevića dok se šetao Kosmajem u Maloj Ivanči. Njegove kolege i prijatelji inicirali su „Vladanov zakon“, kako se tako nešto više nikada ne bi ponovilo, ali se nadležne institucije još uvek nisu odazvale.

Psi su bili rase staford, mešanac staforda i pitbula, i krupni mešanac. Svi su imali ogrlice sa pločicama, a na njima broj telefona vlasnika. Bili su naučeni da kidišu na ljude.

Vlasnik pasa nije odgovaran za ovo ubistvo zato što je u tom momentu bio službeno odsutan u zatvoru. Za zločin je odgovorna V. M. koja ih je za to vreme hranila, pa joj je Osnovni sud u Mladenovcu bio odredio pritvor do 30 dana. Prema navodima optužnice, osumnjičena je za teško krivično delo protiv opšte sigurnosti izvršeno iz nehata za koje je zaprećena kazna od jedne do osam godina zatvora. Na internetu nije bilo moguće doći do informacije da li je V. M. zaista osuđena.

Manjkavosti važećeg zakona

Zakoni, uredbe i pravilnici koji regulišu ovu oblast su u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede. Konkretno, radi se o Pravilniku za držanje pasa koji mogu predstavljati opasnost po okolinu.

Inicijator „Vladanovog zakona“ advokat Srđan Radovanović za „Vreme“  podseća da okrivljena može da se pozove na postojeće propise o držanju „opasnih pasa“ u okviru postojećeg Pravilnika.

Dodaje da pomenuti Pravilnik nije loš, da „određuje kriterijume po kojima se kvalifikuje šta je opasan pas, ne samo na osnovu rase već i ponašanja, i upućuje ih na obuku, ali se ne bavi onim što se dešava ispod radara“. Prema važećem Pravilniku svako može da kupi svakog psa čija rasa ima osobine opasnog psa.

„Sada kupac nije obavezan da ima dozvolu za kupovinu opasnog psa“, kaže Radovanović.

„Vladanov zakon“ predlaže dopune dva člana postojećeg Pravilnika koje bi to regulisale.

„Za posedovanje opasnih pasa potrebna je mnogo ozbiljnija procedura nego što je ova postojeća. Trebalo bi da bude slična onoj koja je potrebna za posedovanje vatrenog oružja“, ocenjuje Radovanović.

Inicijativa je upućena Ministarstvu poljoprivrede i Upravi za veterinu.

Bez odgovora

“Ostala je bez odgovora. Protiv nje su bile i udruženja za zaštitu životinja, kao i Kinološki savez”, kaže za “Vreme” novinar Zoran Ostojić, jedan od inicijatora “Vladanovog zakona”.

“Ni činjenica da su vlasnički psi na smrt izujedali Vladana Radosavljevića nije uticala na nadležne da se sistemski nešto promeni u pravilima i procedurama kad je reč o držanju opasnih pasa. Na njih nisu uticali ni brojni slučajevi napada opasnih pasa na ljude koji su se desili posle kobnog dana na Kosmaju. Kao ni brojni incidenti pre njega.”

Ostojić kaže da je inicijativa “Vladanovih kolega i nekih advokata završila kao voda u pesku.”

“Svedoci smo da doge, rotvajleri, stafordi i slični psi šetaju gradom i bez povoca i bez brnjice. Kada bi se primenili propisi, kao što je to kod oružja, znalo bi se ko je vlasnik i da li ispunjava sve ono što je potrebno kada drži opasnu životinju, znalo bi se i da li je taj pas prošao potrebnu obuku i socijalizaciju i da li je spreman za život među ljudima. Novi propis bi morao i uzgajanje i nabavku opasnih pasa usloviti pribavljanjem dozvole kojoj bi prethodila bezbedonosna provera koju policija sprovodi kada je reč o prometu i nabavci oružja. Saradnja sa Ministarstvom unutrašnjih poslova bila bi korisna“.

Za posedovanje ne samo oružja već i drugih opasnih stvari kao što su otrovne, zapaljive ili eksplozivne materije potrebna je dozvola, kao i za njihovu nabavku i transport. Jedino se opasni psi, predstavljeni kao kućni ljubimci, mogu nekontrolisano nabavljati, puštati po parkovima, ali i obučavati za napad na ljude

Ostojić Podseća da “Pravilnik o načinu držanja pasa koji mogu predstavljati opasnost za okolinu postoji još od 2010, ali njegovi efekti se ne vide u praksi. Njime je definisano da je opasan pas onaj koji je bez očiglednog povoda napao čoveka ili drugog psa i naneo mu telesne povrede ili smrt, jedinka koja je uzgajana za borbe pasa ili nađena u organizovanoj borbi sa drugim psom, jedinka koja je namenjena za čuvanje imovine ili kao telesni čuvar, kao i rase bul terijer, staford terijer, američki staford terijer, minibul terijer ili mešanci tih rasa. Propisana je i obaveza vlasnika da zajedno sa psom prođe obuku i proveru stepena socijalizacije. Ista takva obuka propisana je i za ostale pse, osim malih pasa, ako vlasnik želi da ga izvodi bez povoca i brnjice.”

“Dakle, nabavka opasnih pasa ostaje van svake kontrole. To u praksi znači da se te životinje slobodno mogu uzgajati i prodavati. U prevodu – veliki je to biznis”, kaže Zoran Ostojić.

Komentari (0)

ostavi komentar

Nema komentara.

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi