Vesti
14. 11. 2014.
Tradicija "Dnevnika" za ponos
Dana, 15. novembra 1942. godine, u jeku velikih stradanja u Vojvodini i u samom Novom Sadu, u bazi ispod novosadskih lica, svetlo dana ugledao je prvi broj “Slobodne Vojvodine”, preteče našeg lista “Dnevnik”.
Pripreme za njegovo pokretanje počele su u vreme kada je Vojvodina okupirana, potlačena i podeljena. Ideja je potekla od njenog prvog glavnog urednika Svetozara Markovića Toze, čija bronzana bista i danas na ulasku u zgradu “Dnevnik” podseća na tradiciju koju su sve potonje generacije nastavile.
Jedini, a ujedno i najstariji dnevni list na srpskom jeziku, današnji naziv dobio je 1. januara 1953, jer su čitaoci tako odlučili.
Od tog dana “Dnevnik” se štampa s plavim zaglavljem. Kako su se menjala vremena, tako su se menjali i “Dnevnikovi” titulari.
Kada je propao Socijalistički savez radnog naroda, list je pao pod nadležnost Skupštine Vojvodine. Onda su došla još teža vremena pa je odlučeno da se spas potraži u privatizaciji. Od 1. januara 2004, list izdaje preduzeće “Dnevnik Vojvodina pres”.
U protekle 72 godine dnevni list na srpskom jeziku izašao je u oko 25.000 brojeva. Štampan je uvek ćirilicom, samo nakratko i latinicom u tiražu namenjenom severnoj Bačkoj.
U listu je radilo, ili još radi, 16 književnika, među njima i petorica akademika. Po sedmorici su nazvane ulice u Novom Sadu, kao i drugim gradovima i naseljima. Mnoge novinarske nagrade i danas nose imena novinara “Dnevnika” koji su u proteklih više od sedam decenija i u drugim medijima, kao i u matičnoj kući, ostavili pečat za sva vremena.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.