Vesti
30. 10. 2014.
TV u džepu
Poslednji izveštaji gledanosti vodećih svetskih TV mreža pružaju donekle poraznu sliku jer se čini da broj ljudi koji uživaju u sadržajima na televiziji konstantno opada.
S jedne strane, ako uzmemo u obzir količinu videosadržaja dostupnih na internetu, prikazani podaci deluju sasvim realno, čak očekivano.
Ipak, postoji još jedan aspekt ove problematike koji naročito ističu stručnjaci poznate istraživačke kuće „Nilsen“, koja se između ostalog bavi i ovom oblašću. Naime, oni tvrde da se ne radi o tome koliko ljudi gleda TV, već na kojim uređajima. Klasičan televizor, doduše polako, gubi primat u odnosu na različite vrste mobilnih uređaja.
Premda se još uvek ne sabiraju u ukupnu gledanost i rejting stanica, podaci o gledanosti na alternativnim aparatima odnedavno se mere, a konačan cilj je uspostavljanje neke vrste standarda i formule po kojoj bi se i ove informacije računale.
Problem je u tome što se dobar deo sadržaja ne gleda u realnom vremenu (što je bitno oglašivačima kod odabira termina i emisija), već češće kao snimljen materijal, čak i kad korisnici poseduju pretplatu na TV stanicu.
Ono što je u ovoj priči zanimljivije za nas obične korisnike jeste činjenica da i televizor, kao još uvek vodeći izvor porodične zabave, polako posustaje pred naletom pametnih telefona i tableta. Ne mislim da je to problem, naprotiv.
Ljudi koji proizvode TV sadržaje neće ostati bez posla, jer publika i dalje želi da gleda vesti, serije, dokumentarce i druge emisije. Samo će mreže morati da se prilagode novom dobu i poslovnom modelu koji podrazumeva „TV aparat“ u svakom džepu.
Komentari (1)
ostavi komentar30.10.
2014.
Audio-vizuelna komercijalna komunikacija
U ovom tekstu interesantan pasus glasi: "Problem je u tome što se dobar deo sadržaja ne gleda u realnom vremenu (što je bitno oglašivačima kod odabira termina i emisija), već češće kao snimljen materijal, čak i kad korisnici poseduju pretplatu na TV stanicu."
OdgovoriKako je moguce da ovaj problem nije ranije uocen, ni u Strategiji razvoja sistema javnog informisanja u Republici Srbiji do 2016. godine ni u Zakonu o elektronskim medijima, u pogledu na audio-vizuelnu medijsku komunikaciju (tacnije, poruku) u audio-vizuelnoj medijskoj usluzi na zahtev? Odavno je poznato da pruzaoci audio-vizuelnih medijskih usluga, i linearni i nelinearni, i komercijani i javni, zive od reklama.