Vesti
03. 09. 2009.
Srazmera
Gost komentator Rodoljub Šabić poverenik za informacije
To što su izmenama Zakona o informisanju predviđene veoma oštre kazne za prekršaje i prestupe novinara i medija bilo je, hoćeš-nećeš, povod za podsećanje na problem odgovornosti za objektivno, istinito i što potpunije informisanje javnosti.
Naime, iako su pomenute zaprećene kazne zaista veoma visoke, više ne samo od zakonom utvrđenih opštih maksimalnih kazni za te vrste delikata, nego čak i više i od kazni koje su u Krivičnom zakoniku predviđene za krivična dela koja se vrše istim ili sličnim radnjama, ipak su neki i za to pokazali razumevanje.
Svoj stav pravdali su potrebom suprotstavljanja nekim, u našoj medijskoj sferi, prisutnim negativnim fenomenima. A ne može se poreći da su objavljivanje i prenošenje neistina ili poluistina, friziranje istine i drugi oblici dezinformisanja javnosti evidentni u radu nekih medija.
Naravno, drugo je pitanje da li i to zaista može biti opravdanje za ovakve kazne, a pogotovo za neke druge mere predviđene predlogom ovog zakona. Ali ako već govorimo o dezinformisanju javnosti, u isto, po logici stvari, svakako spada i uskraćivanje javnosti informacija na koje ima pravo, koje treba i mora da zna.
U tom kontekstu je „zanimljivo“ kako je to „regulisano“ u aktuelnom predlogu zakona o tajnim podacima. U predlogu ovog zakona predviđeno je, na primer, da novinar, medijski poslenik, kao i uostalom bilo ko drugi za odavanje „tajne“ rizikuje zatvorsku kaznu. Kolika ta kazna može biti, zavisi od stepena „tajnosti“ i nekih drugih okolnosti, ali u najgoroj varijanti, može iznositi čak 15 godina zatvora.
A s tim u vezi, makar srazmere radi, zanimljivo je pitanje šta rizikuje funkcioner koji javnosti uskrati informacije na koje ona ima pravo i to tako što, kako piše u predlogu zakona, „proglasi za tajnu podatke koji se očigledno ne odnose na zaštićene interese“?
E pa, on, čovek, rizikuje samo novčanu kaznu. I to, za početak kaznu od pet hiljada dinara, a u najgoroj varijanti 50.000 dinara. A tu istu „strašnu“ kaznu rizikuje još jednom ako se reši da bude „dosledan“, pa da ni po nalogu poverenika za informacije, po zakonu obavezujućem, ne skine oznaku tajnosti i podatak stavi na uvid javnosti.
Zatvor ne rizikuje ni u kom slučaju. Zanimljiva „srazmera“, zar ne?
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.