Vesti
13. 07. 2009.
Makartizam a la Gaće
Jednom će se u Srbiji, kao što je učinjeno nekoliko decenija u SAD posle Makartija, snimati filmovi o manipulaciji i progonu intelektualaca. Tek tada će mnogima biti jasno kakve su medijske manipulacije ovde činjene i kako su brojni ljudi, među njima i novinari, satanizovani zarad atomizacije Balkana i širenja NATO sfere na istok. Kao i Dž. Buš, neko će tada reći da su „možda pogrešili u proceni oko Iraka" i otići u mirnu penziju na ranč u Teksasu.
Ili će neki parlament, zarad spasavanja časti nacije i političke diferencijacije od prethodne vlade, malo pretresti opravdanost i troškove ratnih pohoda, kao što to Britanci sada čine eksprotestantu i ekspremijeru Toniju Bleru. Interesantno je da se svaki put kada dođe do natruhe saradnje levičara i desničara zarad boljitka Srbije, servira odnekud neka afera. Taj poznati metod destrukcije pažnje i zamajavanja javnosti, u momentima političke i ekonomske krize, odvija se preko režimu bliskih medija.
Glasovi medija koji su protiv, tzv. opozicionih, skoro se i ne čuju: godine 2009. u Srbiji je manje opozicionih medija nego za Miloševićeva režima, što je svojevrsni apsurd i anuliranje proklamovanih medijskih sloboda.I to malo, teško da će opstati zbog ekonomske krize! A najava premijera o donošenju zakona o javnom informisanju, saopštena iznebuha, ne sluti na dalju demokratizaciju medija.
U opštem metežu, iznenada, kao pajac iz kutije, NUNS kreće u akciju.Koliko sam razumela N. Gaće, što baš i nije lako, s obzirom na njen neprijateljski odnos prema gramatici srpskog jezika (posebno fonetici i sintaksi), NUNS je podneo krivičnu prijavu protiv državnih medija koji su „raspirivali ratnohuškačku politiku". Ako sam, ponavljam, dobro razumela Gaće, nekada izveštača sa sednica SKJ i kumrovačkog đaka, novinari treba da ponesu svoj teret krivice za raspirivanje tragičnog građanskog rata na Balkanu.
Zaboravljeni su političari i privrednici, od kojih neki i danas participiraju u vlasti. Zaboravljeni su i stratezi Pentagona, proizvođači oružja i naftaši.Kao član NUNSa, zapanjena sam činjenicom da o tako važnom pitanju nije konsultovano članstvo, što govori o samovolji i privatizovanju. I nedostatku demokratskih kapaciteta Udruženja. Nekoliko ljudi nema legitimitet i ovlašćenja članstva da podnesu tužbu.
Međutim, sem svoje ništavnosti u pravnom smislu, tužba NUNSa preti da načini logičku grešku, ukoliko se ne osvrne i na one medije koji su spinovali svetsku i balkansku javnost, iznoseći netačne podatke, lažne slike, ili prećutkujući tragedije bilo kog naroda. Bez toga, sve je uzalud, i liči na još jedno demonizovanje Srbije.
Postoje brojni, neoborivi materijalni dokazi koji bolje osvetljavaju, po Srbiju i njene građane vrlo zlokobnu tužbu NUNSa, na čelu s Nadeždom Gaće. To su mape opustelih sela i gradova iz Dalmacije, Like, Korduna, Slavonije, BiH, KiM... odakle su proterani pravoslavni Srbi. Baš kao i spiskovi hiljada poginulih civila i izbeglica koji su, nekada od Pavelićeve kame, sada od Tuđmanove i Tačijeve krvave „demokracije" spasili žive glave dolaskom u Srbiju.
O tome srpski mediji retko ili nedovoljno pišu, tako da i vest da je grad Vašington proglasio 22. april Danom Jasenovca i Jastrebarskog, jedinog dečjeg ustaškog logora u Evropi, nije objavljena ili je skrajnuta na dno strane, u mnogim domaćim medijima.Prećutkivanje i umanjivanje genocida i etnocida nad Srbima, u prošlom veku i danas, zločin je koji traje. A takođe spada u nadležnost Suda za ratne zločine.
D. Kojadinović
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.