Vesti
06. 12. 2013.
Pitaću žiri zašto su me odabrali
Ovogodišnjem dobitniku „Politikine” nagrade za najbolju režiju na 47. Bitefu priznanje će biti uručeno danas u prostorijama naše kuće.
Jernej Lorenci, jedan od najpoznatijih slovenačkih reditelja, dobitnik je 36. po redu „Politikine” nagrade za najbolju režiju na 47. Bitefu. Budući da je ovogodišnji „Politikin” laureat izrazio želju da lično dođe na dodelu priznanja, a da je zbog profesionalnih obaveza u proteklom periodu bio sprečen da doputuje u Beograd, nagrada će mu biti uručena danas u 13 časova u prostorijama naše kuće.
Lorenci je nagrađen za režiju predstave „Oluja” A. Ostrovskog u produkciji Mestnog gledališča ljubljanskog (MGLj), zbog, kako piše u odluci žirija „kompaktnog spoja lokalnog i univerzalnog, klasičnog i savremenog, konkretnog i metaforičkog, istorijskog i budućeg...” Ovogodišnji „Politikin” žiri radio je u sastavu: Ana Tasić, predsednik, reditelji Nikita Milivojević i Marko Manojlović, Vesna Roganović, urednik Kulturnog dodatka, i Borka Trebješanin, novinar. Sa Lorencijem će u Beograd doputovati i Barbara Hieng Samobor, upravnica MGLj.
Kakva je bila vaša prva reakcija na vest da ste laureat „Politikine” nagrade za najbolju režiju, odnosno sa kakvim emocijama dolazite u Beograd?
Najpre sam bio veseo, presrećan. Međutim, odmah zatim javila mi se nedoumica. Zašto sam, zapravo, dobio tu nagradu, da li sam je zaslužio? Da li je „Oluja” redstava, stara već dve godine, to zaslužila? Šta je to u „Oluji” toliko zanimljivo da je ubedilo žiri da glasa za mene? Rado bih porazgovarao sa žirijem, da ih pitam. Radujem se svakoj nagradi, ali se i stidim svakog priznanja. U Beograd dolazim sa mešanim osećanjima. Ponosan sam i zahvalan, ali u isto vreme imam osećaj kao da se radi o nekom ranijem, bivšem životu. Kao da je reč o nekom drugom Jerneju koga više vole nego što sam sebe voli.
Šta je presudilo da se u ovom turbulentnom trenutku uhvatite u koštac sa dramom „Oluja” A. Ostrovskog i da je, uz to, kritički prilagodite našem vremenu?
Odlučan je bio trenutak kada sam prvi put pročitao dramu „Oluja” i odložio je na sto. Tada sam ugledao gudački kvartet, reku Volgu, dugu uvertiru...
Intuicija je za mene, zapravo, od ključnog značaja. Nešto poput erotike. Ako je pozorište polje neprestanog zaljubljivanja koje traži svoju ljubav koja se uvek izmigolji, to jest ljubav koja je moguća u svim dimenzijama, onda je kontakt ostvaren. Domino efekat je zapravo ključni uslov: na prvom mestu su ljudi, glumci, saradnici, zatim režija, ali ne sme se zaboraviti ni na dugotrajno strpljenje neophodno za realizaciju.
Zalažete se za kvalitet u pozorištu. Koliko je to moguće ostvariti, budući da tvrdite da se jaz između politike i profesionalnosti produbljuje?
Politika ne sme postati izgovor za naš rad, za odsustvo profesionalnosti, entuzijazma, za nedostatak kolektiviteta. Trenutna politička situacija nama pozorišnim poslenicima nalaže još više odgovornosti. Moramo se držati skupa, biti zajedno, biti svesniji i savesniji nego ikada. Da, ujedno, nikada ne budemo sami i usamljeni.
Da se osećamo kao deo te celine, odnosno da se manje prilagođavamo zakonitostima tržišta.
Koje su, po vašem mišljenju, odlike novih pozorišnih tendencija?
Radujem se tome što nazivamo novom čovečnošću. To znači da je čovek svestan da više ne može da bude usamljen, već da postoje putevi kojima se ta samoća može prevazići. Radujem se da su glumci u blizini publike, a ne da hoće da ugađaju gledaocima. I da su obe strane podjednako svesne da ne mogu jedna bez druge.
Veseli to što nova zajednica više nije ideološka – što nije nasilni i banalni kolektivizam, već je zbir – zajednica razlika gde svako može da izražava sebe, i to ne na račun drugoga, već zajedno sa drugima. B.
Slika na poklon
Jerneju Lorenciju biće uručena diploma i slika mlade beogradske umetnice Dragane B. Stevanović „Vožnja” – akril i ulje na platnu iz 2008. godine.
Nagradu Jerneju Lorenciju uručiće Ljiljana Smajlović, glavna i odgovorna urednica lista „Politika”.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.