Vesti
22. 03. 2025.
Otvoreno pismo Uredničkom kolegijumu RTS-a
Najpre, ko ste vi i koga predstavljate? Da li vi zaista govorite u ime zaposlenih RTS-a ili ste napisali saopštenje od 21. marta 2025. da biste zaštitili svoje položaje i dosadašnji način rada koji vam je pred ulaz zgrade u Takovskoj 10 doveo u toliko navrata više desetina, pa i stotina hiljada nezadovoljnih građana koji su prestali da budu vaši gledaoci, ali i dalje moraju da plaćaju pretplatu?
Vaše obraćanje je fenomenološki zanimljivo jer se u isto vreme obraćate na pet-šest adresa: i vlastima i opoziciji, i studentima i građanima u protestu, pa i, kako pišete, „delu zaposlenih“, dakle svojim koleginicama i kolegama. Pošto vas, kako doživljavate situaciju, napadaju sa svih strana, i vlast i opozicija, i studenti i „deo zaposlenih“, spremno skačete u zaključak da – nema šta drugo – mora da ste u pravu. Štaviše, da ispunjavate ne samo svoju zakonsku dužnost, nego i da je RTS jedino mesto gde neistomišljenici mogu međusobno da razgovaraju.
Dobar vic.
Da pitamo učesnike tog imaginarnog dijaloga šta misle: a) vodi li se uopšte takav dijalog i na šta liči kad se neistomišljenici nađu u studiju RTS-a; b) koliko često su pozivani studenti u protestu i predstavnici neistomišljenika vlasti i c) kako novinari RTS-a razgovaraju sa predstavnicima vlasti, posebno sa predsednikom Republike kad svrati na RTS, kako su duhovito primetili, da mu gostuje neko od kolega ili koleginica koji navodno vode razgovor s njim?
RTS, posebno njegov informativni program (iako ne samo on, ali on najviše), odavno je izgubio svoju ulogu mesta na kome se objektivno izveštava o svim relevantnim događajima i nepristrasne medijacije dijaloga između neistomišljenika u kriznim vremenima, da ne pominjem istraživačko novinarstvo i kritički pristup kao metod. Posebno je pitanje kada je RTS u svojoj istoriji zaista bio Javni servis, budući da je uvek bio na udaru izvršnih vlasti, ali je nesumnjivo da je najgore doba, i za RTS i za društvo u Srbiji, bilo devedestih pod Miloševićevom strahovladom i poslednju deceniju za vreme Vučićeve autokratije.
Oni koji su se tokom devedesetih istakli kao deo uređivačkih kolegijuma RTS-a ostali su slovima trajne sramote upisani u anale srpskog podaničkog i huškačkog novinarstva. Pitam se kako li će vaša imena biti upamćena, ma ko sve sedi u uređivačkom kolegijumu, a gde sigurno ima i iskusnih novinara koji su svoj nekada zasluženi ugled ovih godina spiskali ko zna zbog čega, zbog malo ili malo više direktorskih i uredničkih privilegija i statusa.
Na kraju ću vam, nepoštovani kolegijume, odgovoriti u ime „dela zaposlenih“, samoinicijativno svakako, niko me nije na to nagovorio, za koje kažete da mislimo da je RTS „nečija, tuđa, kuća“. Najpre da vas pohvalim zbog ekspresivne upotrebe zareza koji naglašavaju dramatiku našeg otuđenja kao „dela zaposlenih“. Siguran sam da niko od nas ne misli da je RTS tuđa kuća, svakako nije nečija, naša je, ali ne samo nas zaposlenih, već i svih građanki i građana Srbije, štaviše plaćali pretplatu ili ne, jer smo Javni servis i dugi niz godina promoteri one krilatice: „vaše pravo da znate sve“. Da zaboravimo sada onu drugu „medijski javni servis evropske Srbije“ (ajde, dobro, možda će nekad opet nekima da bude i nebeske Srbije :).
Pa pošto je RTS zajednička kuća svih nas u Srbiji, svi imaju pravo da ga komentarišu i kritikuju i da traže, tu ste sasvim u pravu, bolji i suštinski drugačiji RTS od ovoga koji i oni i mi kao „deo zaposlenih“ imamo, bivajući sve vreme taoci jedne servilne uređivačke politike čije klatno ide od provladine do prorežimske orijentacije. Ono prvo je svakako slobodni RTS, otvoren za dijalog neistomišljenika.
Zašto bi onda bilo ko osvajao takav RTS? I zaista, zašto bi bilo ko osvajao RTS? Kada se ispostavi da je „deo zaposlenih“ zapravo ogromna većina zasposlenih na RTS-u, a anonimni uređivački kolegijum neminovno ode u zasluženi zaborav, kao raznorazni komrakovi i milanovići do sada, stvoriće se preduslovi da se RTS vrati u zakonske okvire i da u ovoj medijskoj kući počnu i nastave da se neguju isključivo profesionalizam, samostalnost, kreativnost i medijski rad u javnom interesu i za opšte dobro.
U to ime, živeli!
Saša Ćirić i uređivački kolegijum Protest Radio Beograd.
Komentari (1)
ostavi komentar23.03.
2025.
Medijsko roblje i njihov gospodar
Izvrstan, argumentovan odgovor Uredničkom kolegijumu RTS-a koji ne predstavlja većinu zaposlenih u ovoj instituciji, već puku "produženu ruku" Aleksandra Vučića koji je ukinuo podelu vlasti u težnji da svoju volju za moć predstavi kao jedini zakon naše zemlje. Pomenuti kolegijum je pretvorio javni servis u agitprop ovoga autokrate i kvazipatrote. Ali siguran sam da će se unutrašnji plamen otpora ovoj podaničkoj uređivačkoj politici rukvodstva RTS-a nezaustavljivo širiti. Jer rejting njihvog gospodara vrtoglavo pada zbog sve veće i intenzivnije studentsko-građnske pobune protiv njegovog arbitrarnog načina vladavine. On više ne sme da se obraća građanima na otvorenom, već samo u salama svojim pristalicama, među kojima je dobar deo onih koje ucenjuje gubitkom posla. Vreme organizovanja velikih kontramitinga je nepovratno prošlo. Kao nekadašnji direktor Radio Beograda u dva mandata, posle 2000. godine, smatram da posle pada postojećeg režima treba promenuti način izbora članova regulatornog tela treba promeniti. Pošto javni servis pripada svim građanima, neophodno je da većinu članova ovog tela na tajnom glasnju biraju vanskupštinske organizacije: NUNS, univerzitet, advokatska komora i slično. Zahvaljujući takvom načinu izbora, većina članova REM-a neće biti zavisna od vlasti već će račune za svoj rad polagati onim institucijama i udruženjima koji su ih birali. Oni koji te biraju mogu te i smeniti. Ovako gologlav skidam kapu autoru teksta i onima koji taj tekst podržavaju.
Odgovori.