UNS vesti
08. 05. 2025.
Katarina Aleksandrović, Presing: Država treba da ulaže u omladinske medije
Nismo ni pokušavali da konkurišemo — odgovor je koji smo često dobijali u potrazi za omladinskim medijima koji učestvuju na državnim konkursima za projektno sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja.
Omladinski mediji su mesta gde stasavaju brojni novinari i novinarke. Mesta gde se mladi uče novinarskom zanatu, neguju vrednosti koje će ih pratiti kroz čitavu karijeru. Mladi iz tih medija su i proteklih šest meseci danonoćno na terenu, a njihov rad je često volonterski, te omladinski mediji neretko opstaju samo na entuzijazmu.
Presing, omladinski medij iz Niša, jedan je od retkih koji ima iskustva sa projektnim sufinansiranjem putem državnih konkursa. Mladima u ovom mediju potrebno je pojačanje u vidu projektnog menadžera, ali i edukacije koje bi trebalo da sprovodi država, kako za UNS ističe zamenica glavnog urednika Presinga Katarina Aleksandrović.
Koliko su omladinski mediji upoznati sa procesom projektnog sufinansiranja, s obzirom na to da ih uglavnom čine mladi na početku karijere?
Ja sam, kao studentkinja novinarstva, za projektno sufinansiranje saznala preko starijih kolega. Mladi novinari koji uče o novinarstvu isključivo na fakultetu neće znati ništa o ovoj temi, jer se na fakultetu slabo govori o bilo kakvom finansiranju, a kamoli projektnom sufinansiranju. To kasnije može uticati na sam rad, jer će se po završetku fakulteta novinar prvi put susresti sa nekom temom koju mora da odradi onako kako je to zamišljeno u projektu, a ne onako kako je taj novinar možda zamislio. U još gorem slučaju, ako novinar ili grupa mladih novinara žele da pokrenu svoj medij, neće imati nikog ko je upoznat sa projektnim sufinansiranjem.
Drugi problem su tzv. babl donatori, koji su, na neki način, dostupni određenim medijima. Tako imamo medijske konkurse koje raspisuju resorno Ministarstvo informisanja i telekomuniakcija i opštine i gradovi, a gde najveći deo ,,kolača” uzimaju režimski mediji. Takođe, postoje i strani donatori čije su finansije najviše otvorene za medije koji prate njihove narative. Za sve ostale, od kolača ostanu samo mrvice.
Šta mislite o čitavom procesu projektnog sufinansiranja — da li je transparentan?
Transparentnost zavisi više od projekta do projekta, nego od donatora do donatora. Mi smo imali prilike da učestvujemo na konkursima na kojima su naši projekti odbijeni, a da nikad nismo dobili ni kriterijume, ni obrazloženje. Samim tim, to jako loše utiče na transparentnost tokova novca tih donatora i finansiranja pojedinih medija.
Kakva su Vaša iskustva sa promenom načina bodovanja i prijavljivanja, usled izmene Pravilnika o sufinansiranju medijskih projekata i uvođenja Jedinstvenog informacionog sistema (JIS)?
Uglavnom se i dalje prilagođavamo. Reklo bi se da je sistem bodovanja donekle ograničio proizvoljnost u odlučivanju komisije, ali i dalje ima prostora za favorizovanje određenih projekata i organizacija. Što se tiče JIS-a, za sada to deluje pomalo nespretno, kao da je u izradi tog sistema bilo malo ljudi iz prakse, onih koji su se zaista bavili projektnim sufinansiranjem. Naravno, to je samo naš subjektivni utisak. Mi se prilagođavamo, jer nemamo drugog izbora i oprezni smo sa ocenjivanjem, dok su ocene nekih kolega mnogo radikalnije. Činjenica je da projektno sufinansiranje za medije poput našeg znači da svake godine krećemo praktično od nule, što umnogome koči razvitak i troši previše energije.
Koliki udeo ima projektno sufinansiranje preko državnih konkursa u finansiranju Vašeg medija?
Ovo je jedini izvor našeg finansiranja. Presing je pokušavao da dođe do podrške inostranih donatora, ali do sada naši projekti nisu prolazili. Nažalost, slučaj gde nikad nismo dobili obrazloženje zašto naš projekat nije prošao, jeste baš sa stranim donatorima, tačnije organizacijom civilnog društva koja je taj novac preusmeravala i vršila selekciju projekata.
Ko se u Vašem mediju bavi projektima? Da li imate dovoljno kapaciteta za to?
Naš magazin već duže vreme traži osobu koja je iskusnija u pisanju projekta i koja radi na njima. Trenutno imamo dve osobe koje se bave projektima, od kojih je jedan i glavni urednik.
Šta su Vam najveći izazovi po pitanju projektnog sufinansiranja?
Kada su u pitanju domaći donatori, najveći izazovi su ograničenost vremenskog trajanja kada su oni dostupni (uglavnom početak godine). Kada su strani donatori u pitanju, najveći izazov jeste nedostatak prethodnih projekata koji su prolazili kod njih, nedostatak stručnih ljudi u redakciji i partneri za one konkurse gde su oni neophodni. Opšti utisak je da smo nezadovoljni načinom funkcionisanja i jednih i drugih.
Kako se finansirate kada nemate projekte?
Nemamo finansije mimo projekata. Tada se rad odvija na dobrovoljnoj bazi, stoga i najveći broj dopisnika čine trenutni studenti, uglavnom novinarstva i komunikologije. Kada imamo finansije od projekata, uračunavamo i rad u minulom periodu.
Šta bi moglo da doprinese finansijskom osamostaljivanju omladinskih medija?
Veća ulaganja Ministarstva prosvete i Ministarstva omladine i sporta (budući da im pripada i omladinski sektor), ali i bolja edukacija o finansiranju putem sponzorstva i reklamiranja, sa posebnim akcentom na društvene mreže gde mladi, koji su prirodno i ciljana publika omladinskih medija, najviše provode vremena.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.