Vesti
01. 06. 2015.
Biće mnogo pokušaja opstrukcije suđenja
Povodom početka suđenja optuženima za ubistvo Slavka Ćuruvije, predsednik Komisije za istragu ubistava novinara Veran Matić govori o propuštenim šansama za rasvetljavanje ovog ubistva u proteklih 16 godina, o tome kako je Komisija oživela zamrlu istragu, o dobroj saradnji sa BIA i lošoj sa VBA, o Vučićevoj podršci i o tome zašto njegov predlog da se osnuje komisija nije prošao u Tadićevo vreme.
To što danas počinje suđenje optuženima za ubistvo novinara i vlasnika Dnevnog telegrafa i Evropljanina Slavka Ćuruvije, za Verana Matića, predsednika Komisije za ispitivanje ubistava novinara, predstavlja dokaz da je nadležni tužilac profesionalno i temeljno pripremio ovaj slučaj. On veruje u snagu prikupljenih dokaza, ali je i siguran da će biti „veoma mnogo pokušaja opstrukcije“. Očekuje da će ih kontrolne institucije razotkrivati i da će javnost s najvećom pažnjom pratiti ovaj proces.
„Važno je da se i tokom samog procesa jave svi koji imaju dodatne dokaze ili žele da dodatno svedoče i daju doprinos razotkrivanju ovog veoma važnog slučaja“, ističe glavni i odgovorni urednik Informativnog programa RTV B92.
Matić je inicijator ideje da Vlada Srbije formira posebnu komisiju koja bi se bavila ispitivanjem ubistava novinara Slavka Ćuruvije, Milana Pantića, Dade Vujasinović i stradalih prilikom NATO bombardovanja zgrade Radio-televizije Srbije. Kada mu to nije uspelo sa Borisom Tadićem i Mikijem Rakićem, dočekao je podršku Aleksandra Vučića. Komisiju vodi od njenog osnivanja februara 2013.
Uspešan rad Komisije naveo je prošlog petka i premijera Vučića da kaže kako je „Matić odličan za istrage ubistava“, da je „pokazao sjajne rezultate i u slučaju ubistva Slavka Ćuruvije uspeo da podstakne značajan broj ljudi da zajednički rade“.
Vučić je od Matića tražio da se uključi i u istragu ubistva braće Bitići, američkih državljana albanskog porekla, koje je 1999. ubila srpska policija.
Cenzolovka: Na koji je način Komisija za istragu ubistava novinara doprinela rasvetljavanju ubistva Slavka Ćuruvije i podizanju optužnice posle 16 godina neuspešnih istraga?
Matić: Komisija je doprinela boljoj saradnji organa uključenih u istragu i stvaranju neophodne sinergije. Prikupili smo svu dokumentaciju o dosadašnjim istragama, kao i dokumentaciju različitih institucija.
Novo iščitavanje tih materijala otvaralo je i nove analize, nova saznanja, ili je, jednostavno, samo posmatranje iz novih uglova pomagalo da se jasno kristališu nove opcije, nove strategije. Angažovani su veoma posvećeni pripadnici MUP-a i BIA, sa veoma ozbiljnom, intenzivnom podrškom novinarskog dela Komisije.
Cenzolovka: Šta je to nova istraga uradila što nije rađeno tokom 16 godina pokušaja i „pokušaja“ da se ovaj zločin rasvetli?
Matić: Na ovom slučaju je intenzivno rađeno sa potpunom rešenošću da se ne prekine rad sve dok se slučaj ne dovede do sudskog procesa. Imam utisak da ranije nije bilo takve posvećenosti i da su se u službama menjali prioriteti kada je reč o slučajevima, pa je ovaj s vremena na vreme zapuštan.
Cenzolovka: Da li danas, posle uvida i u istrage koje su vođene pre početka rada Komisije, smatrate da je sve to moglo da se završi mnogo ranije?
Matić: Mislim da je ovaj slučaj mogao da se reši i ranije. Međutim, ubistvo se dogodilo za vreme bombardovanja, „u prisustvu vlasti“ kojoj nije bilo u interesu da se reši slučaj. Napravljeno je mnogo propusta u istragama. Ista vlast kontrolisala je sve institucije narednih godinu i po dana, što je dovoljno vremena da se kompromituju dokazi, svedoci, tragovi.
Posle promena 5. oktobra, nismo doživeli proces koji bi efikasnije doneo rešenja i za mnoge druge slučajeve. Jednostavno, to se nije postavilo dovoljno snažno kao prioritet. Još uvek imamo previše nerešenih ubistava, što otežava reforme institucija i izgradnju pristojnog društva.
Cenzolovka: Kako komentarišete činjenicu da ni Đinđić, Koštunica ili Tadić, najmoćniji političari svog vremena, koji su rasvetljavanje ovog ubistva isticali kao prioritet tokom svog mandata – nikad tu istragu nisu okončali?
Matić: Nismo imali mogućnost da se i pomoću dokumenata uverimo u rešenost državnih institucija, vlada, premijera… Iz nekih razgovora se moglo zaključiti da je bilo rešenosti, ali nedovoljno, i ne u neophodnom intenzitetu.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.