Vesti
14. 08. 2014.
Reklame iz gluve sobe
Dok su TV Galaksija iz Čačka, TV Palma iz Jagodine, SOS kanal i TV Kopernikus imali obavezu da za dozvolu koju su dobili od RRA svakog meseca plaćaju visoke nadoknade, da svaku reklamu evidentiraju i na nju plate porez, redovno isplaćuju zarade i izmiruju obaveze prema državi (porezi, doprinosi, takse), na Foksu, Foks lajfu, Animal planetu, Sport klubu ili TLCu, čiji se programi proizvode i emituju iz inostranstva, a reemituju na području Srbije, jedina briga je kako rasporediti dugačke EPP blokove koje su dobili od marketinških agencija.
Ovi kanali nisu imali dozvolu RRA, nikome ništa u Srbiji nisu plaćali, za njih nije važio nijedan zakon države Srbije (Zakon o javnom informisanju, Zakon o radiodifuziji, Zakon o oglašavanju...). Njihov trošak je rentiranje jedne „gluve” sobe i montažera koji samo „ubacuje” i „pakuje” višeminutne EPP blokove.
Pomenuta razlika u položaju TV kanala može se porediti s pozicijama taksista, od kojih su neki prijavljeni i plaćaju sve obaveze državi, a drugi rade „na divljaka”. Neravnopravna utakmica među TV emiterima trajala je nekoliko godina. I da država nije rešila da se obračuna sa sivom ekonomijom, ubeđen sam da se Zakon o elektronskim medijima ne bi ni bavio prekograničnim kanalima.
Zato u prvoj verziji zakona ova oblast nije ni spomenuta. A onda je, prema mojim saznanjima, s najvišeg mesta traženo da se ova oblast konačno uredi. Time što na ovim, nama vrlo omiljenim, kanalima nema više reklama (čl. 4 i 74 Zakona o elektronskim medijima), gledaocima neće biti uskraćena mogućnost da prate ove visokokvalitetne i atraktivne programe. U vezi sa ovim je i problem marketinga i propagande.
Nekada, u svim velikim preduzećima, uz komercijalnu, finansijsku i pravnu službu, važna je bila i služba marketinga i propagande. Uz komercijalnog direktora, u tom sektoru radili su obrazovani i školovani ljudi koji su imali obavezu da osmisle kako najbolje ponuditi tržištu ono što proizvodite ili uslugu koju nudite. Ta dobra praksa u Srbiji više ne postoji.
Taj deo posla sada je prepušten marketinškim agencijama. Nedavno sam negde pročitao da u Srbiji ima više marketinških agencija nego registrovanih firmi. A kao marketinški eksperti i magovi pojavljuju se bivši muzičari, penzionisani policajci, direktori propalih firmi, a često i ljudi kojima je to prvi posao.
Ali tu nije kraj ovoj zavrzlami. Naime, ako vaša marketinška agencija ima dobar poslovni kontakt sa „AGB Nilsenom”, koji u Srbiji jedini meri gledanost TV programa, posao vam je znatno olakšan. S uverljivim podacima o „šerovima” i rejtinzima lako ćete raspolagati ogromnim marketinškim budžetima koje raspoređujete - „„ni po babu, ni po stričevima” već po „AGB Nilsenu”. Zato se odavno postavlja pitanje zašto samo jedna agencija u Srbiji meri gledanost TV programa i da li su piplmetri odavno prevaziđeni. ¶
*Vlasnik SOS kanala
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.