Vesti
01. 10. 2025.
Istekli zakonski rokovi o javnim servisima
Radio-televizija Srbije i Radio-televizija Vojvodine, najverovatnije neće u zakonskom roku dobiti nove Programske savete, a time ni Poverenike za zaštitu prava slušalaca, gledalaca i čitalaca, onako kako predviđa najnoviji Zakon o javnim medijskim servisima.
Naime, 25. septembra je istekao rok od 90 dana koji je zakonom bio određen da Narodna skupština Srbije i Skupština autonomne pokrajine Vojvodine donesu akt "kojim se propisuju pravila o sprovođenju javnog konkursa za izbor kandidata za članove Programskog saveta".
Zakon je usvojen 16. juna, ove godine, na XIV zasedanju Narodne skupštine, predsednik države ga je potpisao sutradan, a stupio je na snagu 25. juna.
Sve je precizirano posebnim Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o javnim medijskim servisima, čiji su samostalni članovi, odnosno prelazne i završne odredbe sastavni deo samog zakona o javnim servisima.
U datom roku od tri meseca, ništa se nije dogodilo, nema uslova konkursa za izbor članova Programskih saveta u oba javna servisa, a prema zakonu, u roku od šest meseci prestaje mandat sadašnjim članovima.
Novi zakon je uvažio razložnu primedbu medijskih stručnjaka da programski saveti, kao reprezenti auditorijuma, dakle građana, ne mogu da budu birani unutar javnih servisa od upravnih odbora, kako je bilo po starom zakonu, već da je nužan njihov eksterni izbor. To u buduće traba da bude ingerencija skupštinskih odbora koji se bave javnim informisanjem.
Iako ima savetodavnu ulogu, Programski savet je važan organ jer on treba da doprinese doslednijem ostvarivanju zakonskih, pre svega programskih, obaveza javnih servisa i da omogući njihovu javnu kontrolu, što je do sada bila jedna od najvećih regulatornih, ali i praktičnih manjkavosti.
Upravo zato je zakonom predviđeno da, za razliku od ostalih lica koja su imenovamna ili izabrana na razne fukcije u javnim servisima, a koja ostaju na svojim mestima do isteka mandata, članovima Programskih saveta mandat ističe u roku od šest meseci od stupanja na snagu zakona, bez obzira kada su birani.
Propušten rok ugrožava pravovremeni izbor Programskih saveta, ali je problem veći jer je novim zakonom uvedena institucija Poverenika za zaštitu prava slušalaca, gledalaca i čitalaca, a ove inokosne organe treba da biraju upravo Programski saveti.
Ako nema saveta, nema ni poverenika i time se nastavlja praksa veoma loše, skoro nepostojeće komunikacije sa slušaocima i gledaocima, koji imaju pravo da na dnevnom nivou postavljaju pitanja, daju predloge i sugestije, traže odgovore i objašnjenja i time obavljaju javnu kontrolu nad programima javnih servisa, što im zakon garantuje i što je jedan od važnih standarda u demokratskim medijskim sistemima.
Još jedna važna obaveza je propuštena. Regulatoru elektronskih medija, REM-u, zakon je propisao da, takođe u roku od 90 dana, donese "akt kojim će bliže urediti postupak imenovanja članova Upravnih odbora javnih medijskih servisa", jer su kriterijumi za izbor članova ovih tela izmenjeni u skladu sa zahtevima Medijske strategije.
U ovom trenutku, i ne zna se koliko još, REM nema Savet koji donosi odluke, pa će se zakonska konfuzija i u odnosu na Regulatora i u odnosu na javne servise nastaviti.
Zakon obavezuje i javne servise RTS i RTV da u roku od šest meseci usklade svoja akta sa odredbama novog zakona, za šta još ima vremena, ali do sada nema indicija da se na trome radi.
Nedemokratičnost, nedoslednost, zapravo hibridnost aktuelnog režima, potvrđuje se svakodnevno. Višegodišnje primedbe, apeli, istraživanja, svedoče o medijskoj tranziciji koja ide u kontrasmeru, sve to rezultiralo je Medijskom strategijom, a ona je predvidela izmene sva tri medijska zakona.
Vlast nije mogla da negira da u medijskoj sferi mnogo toga nije dobro, pa je pristala na izmenu medijskih zakona, ali je onda odugovlačila sa njihovom pripremom i donošenjem i nastojala da se što manje reformskih rešenja i standarda demokratskog sveta u njih unese.
Tako su u petogodišnjem periodu od 2020. do 2025. tek krajem 2023. usvojeni Zakon o javnom informisanju i medijima i Zakon o elektronskim medijima a potom su na njih stigle primedbe iz Brisela, pa su tek početkom ove godine menjani i dopunjavani na brzinu, bez javne rasprave. Zakon o javnim medijskim servisima je dobio novi oblik tek krajem prošle godine, o njemu rasprava vođena u januaru, a usvojen, sa ostala dva, u junu.
Ovakav sled događaja dokazuje da režim i kad pristane da se pojedine kvalitetne reformske odredbe unesu u zakone, onda izbegava njihovo ostvarivanje i to beskrupulozno, propuštanjem rokova koje je sam odredio. Tekuća godina obiluje takvim primerima, od drastičnog kašnjenja, a zapravo sistemskog odugovlačenja, da se po zakonu izaberu članovi Saveta REM-a do primene Zakona o javnim medijskiom servisima.
O tolerisanju prekomerne medijske koncentracije, ugrožavanju medijskog pluralizma i postojanju medijskog monopola, da i ne govorimo. Naivno bi bilo misliti da time vlast pokazuje nebrigu prema medijskom sistemu i javnom komuniciranju. N
aprotiv, to je smišljeni pristup da se u haotičnim relacijama prigrabi što više medijskog prostora za sebe, pronalaženjem ad hoc, voluntarističkih rešenja, javno nekontrolisanih i bez regulagtornog nadzora.
Autor je član radne grupe za pripremu Zakona o javnim medijskim servisima Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.