Vesti
23. 07. 2025.
Kako u Srbiji prolaze novinari koji postavljaju pitanja: Jugpress i Nova naša reč ostali bez stalno zaposlenih
Leskovački Jugpress i Nova naša reč ilustrativan su primer kako lokalni mediji i novinari kojima je interes javnosti na prvom mestu uz pomoć „štapa i kanapa“ pokušavaju da opstanu, sa kakvim se pritiscima i pretnjama na tom putu suočavaju
Regionalna informativna agencija Jugpress iz Leskovca, čiji je najpoznatiji brend istoimeni portal, prošle sedmice ostala je bez ijednog stalno zaposlenog.
Ljiljana Stojanović, glavna urednica Jugpressa, otišla je na biro, ali ne da bi tamo dočekala penziju. Na ovaj korak odlučila se da bi medijska kuća, koju je vodila punih 19 godina i koju će nastaviti da vodi, uštedela koji dinar.
Iz istog razloga odnedavno je na birou i Ivan Spirić, novinar leskovačkog nedeljnika Nova naša reč, sa kojim Jugpress tesno sarađuje i u kome je Ljiljana Stojanović volonterski zadužena za pisanje projekata.
Priča o Jugpressu i Novoj našoj reči ilustrativan je primer kako lokalni mediji kojima je interes javnosti na prvom mestu uz pomoć „štapa i kanapa“ pokušavaju da opstanu i sa čim se sve na tom putu suočavaju.
Dva minimalca za spas dva medija
Iako su Jugpress i Nova naša reč godinama mediji čiji su osnivači različite kuće, kako bi snizili troškove, dele prostor i deo ljudstva.
Sada su u dogovoru odlučili i da Ljiljana Stojanović i Ivan Spirić odu na tržište rada.
– Otišli smo na biro je smo to videli kao jedini način za opstanak Jugpressa i Nove naše reči, kaže Ljiljana Stojanović.
Naime, kada su redakcije dva medija nakon okončanja ovogodišnjih lokalnih konkursa za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja podvukle crtu, shvatili su da im ne gine još jedno „stezanje kaiša“.
Dva minimalca za ova dva medija predstavljaju značajnu uštedu.
– Na lokalnom konkursu u Leskovcu dobili smo znatno manje novca nego prethodne godine. Uz to, naši projekti nisu podržani ni u jednoj opštini Jablaničkog okruga. Prilično smo ubeđeni da je to organizovana stvar, što vidimo po tome ko je dobio podršku. Kao i svuda u Srbiji, kada je u pitanju raspodela novca iz lokalnih budžeta, i u Leskovcu su dobijali novac mediji koji ovde nemaju domet, ili za njih niko ne zna, kaže Ljiljana Stojanović.
Dodaje i da su pre okončanja konkursa dobijali kroz šalu izrečene primedbe lokalnih vlastodržaca, da se ne nadaju mnogo novcu iz budžeta jer „podržavaju studente i opoziciju“.
– Mi samo objavljujemo ono što se dešava u gradu, kategorična je Stojanović.
I sam sadržaj jasno govori da su Jugpress i Nova naša reč mediji koji ne štede ni vlast, ni opoziciju. Jedino čemu su, po rečima Ljiljane Stojanović, bezuslovno privrženi su pravila novinarskog zanata.
– Zbog uređivačke politike koju vodimo, niko se kod nas ne reklamira. Ni novac koji za reklamu izdvajaju javna preduzeća i ustanove nije nam dostupan, kaže Ljiljana Stojanović.
Ni strani donatori, po njenim rečima, poslednjih godina nisu preterano darežljivi.
– I strani donatori su počeli da daju novac velikim organizacijama, koje raspisuju podgrantove od po 3.000 do 4.000 evra za projekte koji traju godinu dana, a i taj novac koji stiže u lokalne medije je je sve manji i manji, objašnjava naša sagovornica.
Kako bi smanjili troškove izdavanja Nove naše reči, najpre su sa punog kolora prešli na crno-belu štampu, zatim smanjili broj strana, a onda odlučili da list ode na dvomesečnu letnju pauzu.
– Za štampu već dugujemo 500.000 dinara, pa je odlazak na biro praktično poslednji korak da pokušamo da do kraja godine održimo Novu našu reč u životu. Šta će biti posle, neizvesno je, kaže naša sagovornica.
Nova naša reč postoji punih 11 godina i jedini je štampani mediji u Jablaničkom okrugu, i jedan od retkih koji je opstao na jugu Srbije.
– Mi se 14 godina borimo, ali ako niko ne želi i nikome osim nas nije važno da opstanemo, onda nećemo ni opstati, kaže Ljiljana Stojanović, dodajući da je opstanak Jugpressa za sada neupitan jedino jer su fiksni troškovi njegovog održavanja manji.
Jugpress bi, inače, naredne godine trebalo da proslavi dve decenije postojanja i jedan je od prvih portala osnovanih van Beograda.
Veštačka konkurencija, SLAPP tužbe, orkestrirane kampanje i „prijateljska upozorenja“
Manjak novca nije jedini problem. Jedan od načina na koji uticaj nezavisnih medija pokušava da se uguši je i veštačko pravljenje konkurencije. Takvom vidu pritiska su Jugpress i Nova naša reč u više navrata bili izloženi tokom prethodih decenija.
– Leskovački glasnik je najnoviji pokušaj tog tipa. U pitanju je opštinski bilten od osam strana za koji niko ne zna kojom dinamikom i u kom tiražu izlazi, ali se za njegovo publikovanje izdvaja više od četiri miliona dinara godišnje iz budžeta grada, kaže Ljiljana Stojanović.
Dodaje i da su nakon promocije prvog broja Leskovačkog glasnika od lokalnih vlasti dobijali poruke da Novoj našoj reči sada i ne treba da se daje novac iz budžeta jer postoje stranačke novine i gradski bilten.
Jugpress i Ljiljana Stojanović, kao glavna urednica ove medijske kuće, svojevremeno su bili i na meti SLAPP tužbi.
U Novoj našoj reči angažovano je šestoro, a u Jugpressu osmoro ljudi, ali je Ljiljana Stojanović jedna od najistaknutijih figura, te je i ona lično zbog svog novinarskog angažmana neretko na meti napada i prozivki na društvenim mrežama.
Prošle godine u provladinim medijima povedena je kampanja protiv nje zbog pitanja koje je na konferenciji za medije postavila ministarki Milici Đurđević Stamenkovski.
To je nije preterano potreslo.
Međutim, ozbiljno se zabrinula kada je početkom jula ove godine dobila „prijateljsku poruku upozorenja“ od nekoliko osoba iz bezbednosnih struktura da joj „spremaju nameštaljku” i da „bude oprezna”.
– Ni dan danas ne znam na šta su se to tačno odnosila, ali budući da su upozorenja stigla od osoba koje su dobro povezane sa bezbednosnim strukturama, jesam to shvatila ozbiljno. Sutradan sam to objavila i prijavila Stalnoj radnoj grupi za bezbednost novinara, priča Stojanović.
Vrlo zanimljivim, međutim, smatra to što je posle saopštenja NUNS-a o celom slučaju usledila, kako kaže, „žustra reakcija kabineta gradonačelnika“.
– Reakcija se odnosila na deo saopštenja koji se ticao diskriminacije Jugpressa prilikom pozivanja na događaje. Kao dokaz da nas pozivaju na događaje kabinet je dostavio mejl listu na kojoj nema Jugpressa. Reakcija je sadržala i objašnjenje da je raspodela novca na lokalnom konkursu u Leskovcu bila pravična i da je odluku donosila komisija, objašnjava Stojanović, dodajući da je to prvi put u istoriji Leskovca da se na gradskom sajtu „proziva“ neki novinar.
O glavnoj temi NUNS-ovog saopštenja u odgovoru Grada Leskovca nije bilo ni slova.
Jedino dobro koje je iz svega proisteklo je da se Jugpress konačno nalazi na mejl listi gradske PR službe.
Međutim, to i dalje nije garancija da će im stići poziv za sve događaje.
– Zanimljivo je da poslednjih meseci uopšte ne dobijamo pozive kada u Leskovac dolaze ministri koji su ujedno i članovi Srpske napredne stranke, dok nas, recimo, ministri iz Socijalističke partije Srbije ne izbegavaju. Za događaje kojima oni prisustvuju uredno dobijamo pozive, kaže Ljiljana Stojanović.
Dodaje i da pozivi na ovakve događaje ne stižu mejlom, već putem telefona od nekoga iz PR službe.
– Došli smo do toga da ukoliko radite svoj posao, a posao novinara jeste da postavlja pitanja, onda budete kažnjeni. Onda slede pokušaji da medij u kome radite bude ugašen, objašnjava naša sagovornica.
To je, smatra Stojanović, i nedvosmislena opomena i svim medijima koja kaže: „Evo kako prolaze oni koji se usuđuju da postavljaju pitanja.“
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.