Vesti
28. 01. 2013.
Medijska strategija iz Brisela
U nedelji u kojoj Dragan Džajić (ni)je ošamario Nebojšu Čovića, nego su to (zasad) učinili samo mediji, i to pri naglašenom odsustvu Aleksandra Vučića, koji će se pokajati što se blindira koliko bi već morao da se kaje što je po Marakani prebrojavao zvezde, u nedelji u kojoj su Nemci, koji vole Francuze, i Francuzi, koji ne vole Nemce, proslavili godišnjicu onog dana kad su odlučili da ne moraju da se tuku čak i ako se ne vole.
U nedelji u kojoj Jorgovanka Tabaković nije objasnila kome je tačno prigovorila na „površnosti, neznanju, rasipanju i zloupotrebama svih vrsta“ i je li to vladu, ili koga drugog, pozvala da prvo sredi sopstveno dvorište, pa da deli savete drugima. I upravo u toj nedelji retko ko je primetio da je pravo iz Brisela stigao neverovatan zaključak da su sloboda i pluralizam medija u opasnosti, ali ovoga puta ne, kako smo već navikli, na Balkanu, nego ravno u srcu Evrope.
To me je podsetilo na jednog turskog zvaničnika, tako važnog da su mu poverene pripreme izmena turskog ustava, koji je ljutit poručio Evropskoj uniji da će Turska ubuduće praviti izveštaje o napretku tržišnih i drugih sloboda u EU istovremeno kad se i EU bude očitovala o nivou napretka u tim istim slobodama kod onih koji, kao Turska, strpljivo čekaju pred njenim vratima.
I ranije sam mislila da čovek ima pravo.
„Sloboda medija u državama članicama Evropske unije ugrožena je političkim uticajima, preteranim komercijalnim pritiscima, promenjenim medijskim prostorom sa novim poslovnim modelima, a naročito je veliki problem neprekidni pad kvaliteta izveštavanja, koji potiče iz činjenice da Internetom informacije može da širi svako“, zaključak je radne grupe, koju je oformila Evropska komisija, a na čijem je čelu bivša letonska predsednica Varja Vike-Frajberga.
Mogu li mediji bez države:
Mi smo se ovde, na Balkanu, decenijama borili da državu isteramo iz medija, a sad nam se iz Brisela, gde o demokratiji brinu
nedemokratski izabrane birokrate, priznaje nešto čega smo pre toga već svesni postali i sami: nije ni država najgore što se slobodi medija može desiti. Radna grupa Evropske komisije predlaže da bi niko drugi do država trebalo da vrši bolji nadzor slobode medija i, što je još važnije, da neke medije finansijski pomaže kako bi se gotovo ukinuti medijski pluralizam oslonio na noge.
Kakav bi to nadzor trebalo da bude i kakvi bi trebalo da budu modaliteti tog finansiranja radna grupa ne navodi. Uglavnom, ono o čemu nas svaki čas, sa arogantnim autoritetom, savetuje nedodirljiva Evropa, izmaklo je iz ruku i njoj samoj. Pa sad konačno znamo da nas Intenet zatrpava informacijama, što ne znači da nas i informiše. I drugo, da se uloga države u medijima mora redefinisati. Hoću da podsetim da su se i kod nas mediji, najglasniji zagovornici liberalnog medijskog tržišta, polutajno dali finansirati od države, a u korist parcijalnih političkih interesa i protivno principima lojalne konkurencije.
Da su gotovo nezapaženo prošli istraživački napori novinara, koji su, doduše samo na relativno bezbednijem lokalnom nivou, registrovali sve češće ugovore preduzeća-oglašivača sa medijima o pružanju medijskih usluga (!?).
Da, dakle, pitanje uloge države u medijima nije ni kod nas rešeno njenim izbacivanjem na vrata, a povratkom kroz dimnjak.
Niti prepuštanjem medija uredničkoj palici oglašivača.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.