Naslovna  |  Aktuelno  |  UNS vesti  |  Novinarski dokumentarac ukazuje na ubistvo generalnog sekretara UN Daga Hamaršelda i otkriva zločine u Južnoj Africi
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

UNS vesti

09. 07. 2019.

Autor: Jelena L. Petković Izvor: UNS

Novinarski dokumentarac ukazuje na ubistvo generalnog sekretara UN Daga Hamaršelda i otkriva zločine u Južnoj Africi

Ili je ovo najmisterioznije ubistvo na svetu ili najidiotskija teorija zavere, izgovara Mads Bruger, danski novinar, televizijski voditelj, autor i režiser na samom početku svog dokumentarnog filma Nerešeni slučaj Hamaršeld (Cold Case Hammarskjöld).

U Severnoj Rodeziji, današnjoj Zambiji, godine 1961. srušila se Albertina čiji je putnik bio generalni sekretar Ujedinjenih nacija Dag Hamaršeld, omražen zbog toga što je smatrao da je u to vreme najvažniji zadatak UN da zaštiti afričke države (koje su tek stekle nezavisnost) od pipaka starih kolonijalnih sila. 

Razrešenje Brugerove dileme, putokaz i sumnja da avion nije pao zbog greške pilota, već da ga je oborila druga letelica kojom je upravljao Jan von Riseghem, belgijsko-britanski plaćenik je manji deo šoka koji staje u dva sata filma. 

Svet prvi put saznaje o radu Južnoafričkog instituta za pomorska istraživanja (SAMIR), njegovom komandantu, čoveku u belom, Kitu Maksvelu, koga opisuju kao zagovarača superiornosti bele rase, doktora bez medicinskog znanja koji je otvarao klinike u kojima je “pomagao” crnicima.

Svedoči i brat biološkinje Dagmar Fejl, koja je radila u laboratoriji SAMIR-a, gde je otkrila da su vakcine koje se daju crncima zaražene. Kada je odlučila da progovori, ubijena je. 

Govore bivši agent američkog NSA-a i bivši šef vojno-obaveštajne službe Južne Afrike. I na kraju dolazi bivši plaćenik SAMIR-a, Aleksandar Džons sa rečenicom da su organizovali “državne udare, preuzimanje države za druge lidere, bili smo uključeni u Mozambiku u širenju side kroz vakcine, u Angoli…“. 

Bruger je film snimao sedam godina. Nakon gledanja pitanja postavlja se pitanje – kako je moguće da se o ovome nije znalo? Nije, jer mediji nikada nisu istraživali ovu temu. 

Nerešeni slučaj Hamaršeld je osvojio nagradu za najbolju režiju na Sandens festivalu, gde je početkom godine imao premijeru, i od tada ne prestaje da ih ređa. Možda još važnije, inicirao je novu istragu UN o smrti švedskog diplomate, čiji se rezultati očekuju ovog leta. 

Autor filma, u ekskluzivnom razgovoru za Udruženje novinara Srbije (UNS) smatra da je će rezultati istrage dokazati da je Hamaršeld ubijen.

UNS: Na početku postavljate pitanje, ali čini se da film daje jasan odgovor. 

Bruger: Zvanična verzija smrti Daga Hamaršelda je da se avion srušio greškom pilota. Ali, kao što je rečeno u filmu Ujedinjene nacije su ponovo otvorile slučaj, ispituju ga i ovog leta će objaviti izveštaj, koji će, kako sam razumeo, naginjati ka tome da je postojala zavera za ubistvo Hamaršelda.

Bezbedno je reći da je Dag Hamaršeld ubijen, ali je istovremeno potrebno odgovoriti na mnogo važnih pitanja. Kada je reč o Južnoafričkom institutu za pomorska istraživanja (SAMIR), ovo je prvi put da upoznajete i vidite prave članove te organizacije i to je revolucionarno.

Donedavno se uglavnom smatralo da je SAMIR izmišljotina, kao i Kit Maksvel koji predvodi ovu uvrnutu misterioznu podzemnu organizaciju. Moj film pokazuje da oni nisu fikcija, da je postojao SAMIR i utvrđuje činjenicu da je Maksvel imao klinike u kojima je izvodio eksperimente nad crncima, iako nije bio lekar.

To sada znamo zasigurno. Kao što zasigurno znamo da su najmanje dve osobe, plaćenik Aleksandar Džons i ubijena poručnica Dagmar Fejl, imali utisak da su učestvovali u zlokobnom programu sa ciljem da se ubijaju crnci tako što će im se ubrizgati HIV virus. To je bio njihov utisak.

Znamo i da je Maksvel vodio strateška dokumenta o korišćenju HIV-a za sprovođenje crnog holokausta, ali još mnogo stvari je potrebno istražiti da bismo znali to zasigurno. Lično mislim da ako su o tome govorili, to planirali i o tome pisali, to je samo po sebi zločin.

Na kraju, kao novinar koji je na ovom slučaju radio blizu osam godina, koristio razne izvore, potpuno sam siguran da je Hamaršeld ubijen. O SAMIR-u je bezbedno reći da su bili prava organizacija, da su istraživali HIV virus i da su bili zainteresovani da ga koriste da ubijaju crnce. 

UNS: Za koga su radili. Možemo li sa sigurnošću zaključiti da je SAMIR radio za državu ili organizaciju? 

Bruger: Veoma zanimljiva informacija je ono što je rekao bivši šef vojno-obaveštajne službe Tini Grunevald, da se sreo dva puta sa Maksvelom i da je bio apsolutno ubeđen da se Maksvel finansirao i da je kontrolisan od britanske obaveštajne službe.

To je zapanjujuće. Grunevald je pojasnio da je Maksvel poznavao ljude koje možete znati samo ako ste deo britanske obaveštajne službe. Onda smo sreli Aleksandra Džonsa koji nije poznavao Grunevalda, niti sam ja rekao Džonsu o njemu. Džons nam je rekao da je jedan od razloga da se priključi SAMIR-u bila dobra plata, da su bili obasuti novcem.

Rekao je da svaki put kada su imali brifinge uoči neke operacije, tim sastancima su prisustvovali stranci civili, obično Britanci, a ponekad Francuzi, koji bi stajali u senci i hvatali beleške.

Džonsov utisak je da su oni bili predstavnici nekog tela, organizacije iz Ujedinjenog kraljevstva ili Evrope, da su finansirali i kontrolisali SAMIR. Ali, Džons takođe kaže da je sve to bilo moguće samo ako je južnoafrička vlada u tome učestvovala. Odnosno, da je na neki način prihvatala da je baza SAMIR-a u toj zemlji. 

UNS: Zašto je Hameršeld ubijen? 

Bruger: To je poput ubistva u Orijent Ekspresu. Skoro svi u Savetu bezbednosti, glavne sile u UN, su ga mrzele i želeli su da ode sa te funkcije. Hruščov je u govorima tražio njegovu ostavku, britanski premijer ga je nazivao “pretnjom za zapadnu civilizaciju”, general De Gol nije hteo sa njim ni da se sretne.

Oni su Hameršelda najviše mrzeli, jer je bilo mnogo britanskih industrijskih interesa u Katangi (pokrajina države Kongo koja je početkom 60-ih proglasila nezavisnost). Ako to iskombinujete sa verovanjem u superiornost bele rase, u njihovim očima Hamaršeld je bio pretnja, otelotvorenje svega što nisu voleli.

Švedski diplomata je podržavao ideju nezavisnih afričkih država i pomagao im. Kada se u Južnoj Africi sreo sa režimom aparthejda, odmah je bilo jasno da nisu u dobrim odnosima. Hamaršeld je smatrao režim aparthejda apsolutno odvratnim, a ni oni njega nisu mirisali.

Dakle, govorimo o jakoj vezi industrijskih interesa koji su na mnogo načina bili potpuno suprotni onome za šta se generalni sekretar UN zalagao. Na kraju, idiotski je ubiti Hamaršelda, jer osoba zdravog razuma bi zaključila da će on biti zamenjen sa drugim generalim sekretarom, koji će, manje ili više, nastaviti njegovu politiku.

UNS: SAMIR nije prvi put spomenut u javnosti, ali ste prvi istražili tu organizaciju, prvi intervjuisali meštne koji su videli rušenje aviona, prvi našli mesto za koje se veruje da se nalaze ostaci aviona, prvi našli i snimili sedište SAMIR-a, intervjuisali stare obaveštajce (jedan je u međuvremenu preminuo). Da to niste učinili, ispalo bi kao da ništa od toga nije ni postojalo. 

Bruger: Da. To je bizarno. I dalje mi je misterija, zašto kada je Komisija za istinu i pomirenje 1998, pred medijima objavila dokumenta SAMIR-a o operaciji “Selesta”, planu za ubijanje Daga Hamaršelda, niko od južnoafričkih novinara nije pokušao da istraži tu organizaciju. Tada je Kit Maksvel bio još živ.

Ne mogu da dokažem, ali čini mi se da je SAMIR bio neki nacionalni tabu. Kada je napustio Južnu Afriku, Aleksandar Džons je bio još detaljniji o tome šta je radio i šta zna.

Pred ljudima iz UN-a u Stokholmu je svedočio, a nama je rekao da je i njegova sestra bila u toj organizaciji. Džonsova sestra živi u Australiji i tamo smo je kontaktirali, a potvrdila je da se u nekom trenutku srela sa Maksvelom.

Postoji utisak da organizacija nije krila šta je radila. Maksvel se šetao ulicama u toj uniformi. To je čudna kombinacija sajentologije i Hesbolaha. Nikada nisam sreo organizaciju bizarnu kao SAMIR. 

UNS: Kroz film se čini da je ovaj hladni slučaj na momente bio vruć. Jeste li imali neke probleme? 

Bruger: Nismo imali nikakve probleme. Ljudi koji bi imali interes da metaforički “kutija bude zapečaćena”, su veoma stari ili blizu smrti, tako da nemaju više moć. Kada je reč o arhivama, i to se takođe vidi u filmu, dokumenata koja govore o tome šta se dogodilo Hamaršeldu su i dalje klasifikovana, iako je prošlo oko 60 godina od kako je umro.

Prema zakonu o dostupnosti inforamacijama i u SAD i mnogim evropskim zemljama, trebalo bi da su objavljena odavno. Takođe, originalna dokumenta za operaciju “Selesta” su nestala iz državnog arhiva Južne Afrike. Kako je to moguće? 

 

 

UNS: Film se završava tako što Goran Bjorkdahl, švedski humanitarac i istraživač, koji je radio sa Vama na filmu, odlazi u potragu za Meksvelovim klinikama. Može li se očekivati novi film o toj temi? 

 Bruger:  Goranova ambicija je da nađe laboratoriju u džungli o kojoj Maksvel piše u svojim memoarima. Piše kako se kao mladić u Kongu zaposlio u laboratoriji koju je SAD kontrolisala i finansirala, a koja se nalazi u džungli.

Postoji nekoliko opisa te zgrade, njenog izgleda u obliku slova H i da je blizu reke. Ali, Kongo je veličine Zapadne Evrope, tako da je naći tu zgradu koja je sada u ruševinama, kao da tražite iglu u plastu sena. Za sada nismo uspeli da je nađemo. 

 

 

Prikazan i na Beldoksu

UNS: Film je imala priliku da vidi i beogradska publika u okviru festival Beldoks. Kakvi su utisci i da li ste njima zadovoljni?

Bruger: Veoma. Ne može biti bolje. Na premijeri na Sandensu (festival koji je osnovao Robert Redford, prim. UNS-a) sam bio veoma nervozan, ali izgleda da je publika bila ushićena. Uvek je puno pitanja, tako da sam veoma srećan. Pitaju o SAMIR-u, radoznali su šta će biti ishod svega ovoga.

Nadam se da će biti pritiska na Južnoafričku vladu da u potpunosti ovo istraži. Goranu i meni je bilo potrebno sedam godina da saznamo o SAMIR-u, ali sledeći korak bi trebalo da bude da se ispitaju klinike Kita Maksvela, navodni program vakcinacije HIV-om u Mozambiku, a da bi ste u tome uspeli potrebna je pomoć državnih agencija. Nadam se da će film pomoći i u tome. 

Komentari (1)

ostavi komentar
pon

12.06.

2023.

Istraživač [neregistrovani] u 12:46

Šta dalje?

Fantastičan film, ogromna energija, entuzijazam i ljudska potreba za dokazivanjem istile. manje više rezultat istraživanja je pokao ono što smo znali ili osećali, da je zapadni svet pohlepan i surov u obračunu sa onima koji ima smetaju. Ovo se neće zaustaviti dok se ne ustanovi pravi sud koji će osuditi sve zločine koje su zapadne zemlje radile svuda u svetu i dok ne osudi one koji su živi. To bi bila prava stvar. Nadam se da će makar naše potomstvo to doživeti. Proces je POČEO.

Odgovori

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi