UNS vesti
11. 09. 2025.
Komemoracija Dragoslavu Vasiću: Sećanje na ponosnog Šumadinca koji je zadužio profesiju i narod
Novinar i filmski autor Dragoslav Vasić, koji je otišao u „nebesku redakciju“, neumorno je, kroz sedmu umetnost i novinarstvo, čuvao duh srpskog naroda i borio se za radna prava svojih kolega, rečeno je na komemoraciji Vasiću koja je danas održana u Pres centru UNS-a.
“Vasić je zadužio ne samo našu profesiju, već i narod i državu”, istakao je generalni sekretar UNS-a Nino Brajović.
Bio je, dodao je Brajović, "ponosni Šumadinac koji je odlučio da svoje zrele godine posveti istraživanju i stvaranju dokumentarno-filmske građe o Prvom srpskom ustanku i Srpskoj revoluciji od 1804. do 1817. godine".
Njegov kolega, bivši urednik Tanjuga, Danko Perić istakao je da se Vasić, svojim stvaralaštvom, ali i konkretnim inicijativama, odužio Karađorđu i Domanoviću kao niko pre njega.
Jedna od takvih inicijativa bila je obnova kuće u kojoj je rođen Radoje Domanović. Vasić je pokrenuo ovu akciju, a podržalo ga je udruženje „Korak po korak“.
Da je Vasić znao da okuplja kolege i doprinese novinarskoj solidarnosti, pokazuje i to što je, kako je rekao Perić, bio osnivač Tanjugovog novog sindikata, koji je, uz podršku SINOS-a, postao većinski u agenciji i borio se do poslednjeg dana za njen opstanak.
Pored toga, težio je obnovi Crkve Svetog Preobraženja u selu Gorovič, pokazujući da mu je očuvanje identiteta i duhovnosti bilo podjednako važno kao i novinarski poziv.
Fragmenti iz života i „lekcije o vinu“
Vasićev prijatelj Branko Vasiljević je, prisećajući se zajedničkih trenutaka, prisutnima predstavljao fragmente iz života Vasića koji su zabeleženi objektivom.
„Na prvi zadatak su ga, kao pripravnika u Tanjugu, poslali da izveštava o gradskoj čistoći, a samo nekoliko godina kasnije već je bio u Moskvi, da izveštava o Jeljcinovom prevratu“, rekao je Vasiljević.
To pokazuje da je Vasićev talenat brzo prepoznat u ovoj agenciji, a sam odlazak u Moskvu mu, kako je dodao Vasiljević,nije teško pao jer je voleo ruski jezik.
Na komemoraciji su prikazane i Vasićeve fotografije iz Prizrena i Kosova Polja, koje svedoče o širini njegovog novinarskog rada.
Vasiljević je govorio i o njihovim neformalnim druženjima, pa se tako prisetio i „lekcija o vinu“ koje je, kao ljubitelj vina, često delio sa Vasićem. Nakon komemoracije okupljeni su simbolično popili čašu vina za pokoj njegove duše.
Pesma prijatelju
Vasićev kolega i prijatelj Slobodan Stojićević je podsetio na dogovor koji su svojevremeno imali - da jedan drugome, u slučaju odlaska, ne pišu govor već pesmu.
„Ako mene zadesi pre tebe, nemoj da mi pišeš govore, napiši mi pesmu’, rekao je Vasić. Uzvratih mu istom rečenicom. Kucnuli smo se i stisnuli ruku jedan drugome“, rekao je novinar Slobodan Stojićević i pročitao „Obećanu pesmu“.
Obećana pesma
Poslednji novinari vremena onog čile.
Pomrle su rečenice uglancane od svile.
Laži se seju u beskraj.
Dragoslav Vasić, sa vetrenjačama rvač,
bacio je mač
i otišao odavde.
Vidim ga sada gde je
i kako se smeje –
od tuge.
Napisao je, voleo, opsovao, kazao, putovao, bolovao, snivao, po telekstu kucao, plakao, smejao se.
Pa opet voleo.
Pa se umorio.
Dragoslav Vasić, sin Jasenice,
Izrastao iz zrna ovsa, koje samo u Ovsištu klija,
U klas koji se u vetru ne povija.
Od Buljubaše Mijaila do sina Mihajla
teče lična istorija.
Nema ga više, kažu.
Možda je istina, možda lažu.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.