Naslovna  |  Aktuelno  |  UNS vesti  |  Pomen poginulim radnicima RTS-a prvi put bez prenosa uživo, ali i bez prisustva predstavnika menadžmenta, Upravnog odbora i Programskog saveta RTS-a
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

UNS vesti

23. 04. 2025.

Autor: K. K. N. Izvor: UNS

Pomen poginulim radnicima RTS-a prvi put bez prenosa uživo, ali i bez prisustva predstavnika menadžmenta, Upravnog odbora i Programskog saveta RTS-a

U dva sata i šest minuta kod spomenika "Zašto" u Tašmajdanskom parku noćas su članovi porodica, kolege i prijatelji položili vence radnicima Radio-televizije Srbije poginulim pre 26 godina, kada je u NATO bombardovanju zgrade RTS-a ubijeno šesnaestoro medijskih radnika.

Prvi put u 26 godina, obeležavanje ovog tragičnog događaja nije prenošeno uživo na RTS-u, zbog blokade zgrade Javnog servisa. Na pomen ovog puta nisu došli ni generalni direktor javnog servisa, niti članovi Upravnog odbora i Programskog saveta RTS-a.

Vence poginulim kolegama položili su, osim članova porodica i prijatelja, i predstavnici Udruženja novinara Srbije i Nezavisnog udruženja novinara Srbije.

Ove godine, venac su položili i studenti, koji već devet dana blokiraju ulaze u Radio-televiziju Srbije.

Medić: Pitanje koje i dalje nema odgovor – Zašto?

Na pomenu poginulim radnicima RTS-a noćas je govorio Miroslav Medić, brat poginulog Siniše Medića.

On je istakao da su „tog 23. aprila 1999. godine u dva sata i šest minuta, zločinački avioni NATO pakta ispalili su rakete na zgradu RTS-a. Bez upozorenja. Bez griže savesti. Bez ljudskosti. Po prvi put u istoriji ratovanja bombardovana je jedna medijska kuća smeštena u gusto naseljenom delu grada, ne vodeći računa o mogućem broju civilnih žrtava“.

„Tog dana, na tom mestu, ubijeno je 16 ljudi. Šesnaest običnih ljudi sa svojim snovima, porodicama, planovima. Desetoro od njih 16 nije imalo priliku da zasnuje svoju porodicu. Neko je odlučio da im sve to oduzme, da im oduzme ono najvrednije što imaju: život“, naveo je Medić.

Kako je kazao, „NATO moćnici su odlučili da bombarduju zgradu RTS-a pravdajući taj zločin tako što su govorili da RTS emituje lažne vesti i širi propagandu Miloševićevog režima, i ima komandnu ulogu u vojnim operacijama vojske Jugoslavije“.

„To naravno nije bilo tačno. U zgradi RTS-a su bili samo civili, tehničko osoblje i novinari što mogu da potvrde i strani izveštači koji su slali svakoga dana svoje izveštaje iz ove zgrade. RTS je tada samo emitovao izveštaje o zločinima koje su činili albanski teroristi na Kosovu i NATO zločinci širom naše zemlje. Ta istina je ono što ih je bolelo i zbog čega su dobijali kritike u svojim zemljama. Zato su želeli da ućutkaju RTS i da se u svetu čuje samo njihova verzija događaja na terenu“, istakao je on.

Niko od NATO čelnika nikada nije odgovarao za ovaj zločin.

Međunarodne novinarske organizacije, podsetio je Medić u svom govoru, su odmah posle bombardovanja izjavile da RTS nikako nije mogao biti legitimni vojni cilj i da je u pitanju klasičan ratni zločin. I pored toga i tužbi povređenih i porodica poginulih protiv NATO zemalja, koje su učestvovale u zločinu, sud za ljudska prava u Strazburu se oglasio nenadležnim u ovom slučaju.

„Mi, porodice poginulih, nećemo i ne možemo da ćutimo. Ovaj zločin niko nije priznao. Niko za njega nije odgovarao. Niko nije rekao: 'Žao nam je'. Mi ne tražimo osvetu ni mržnju već istinu. I bar jedno: 'Izvinite'“, istakao je Medić.

On je ponovo, u ime porodica, upitao: „Zašto ništa nije učinjeno da se zaposleni zaštite u vreme vazdušne opasnosti? Zašto tadašnji direktor RTS-a nije postupio po naredbi Savezne vlade, kojom je bio obavezan da izmesti zaposlene i tehniku na rezervnu lokaciju za vreme ratnog stanja? Zašto je samo on odgovarao? A oni koji su morali da nadgledaju sprovođenje naredbe nisu nikada pozvani na odgovornost. Neki su čak i odlikovani. Pa se samim tim logično postavlja pitanje: da li su naši najmiliji bili žrtvovani zarad medijske kampanje tadašnjeg režima? To je takođe ono što nas boli svih ovih godina“.

Medić je rekao da „danas stojimo ovde ne samo da se sećamo, već i da ne dozvolimo da zločin postane normalizovan a žrtve zaboravljene“.

U bombardovanju zgrade RTS-a živote su izgubili: Jelica Munitlak – šminker, Ksenija Banković – video-mikser, Darko Stoimenovski – tehničar u razmeni, Nebojša Stojanović – tehničar mastera, Dragorad Dragojević – radnik obezbeđenja, Dragan Tasić – električar, Aleksandar Deletić – dizajner programa, Slaviša Stevanović – tehničar u razmeni, Siniša Medić – dizajner programa, Ivan Stukalo – tehničar u razmeni, Dejan Marković – radnik obezbeđenja, Milan Joksimović – radnik obezbeđenja, Branislav Jovanović – tehničar mastera, Slobodan Jontić – monter, Milovan Janković – precizni mehaničar i Tomislav Mitrović – režiser programa.

Udruženje novinara Srbije (UNS), Strukovni sindikat Radio-televizije Srbije i Sindikat novinara Srbije (SINOS) uoči obeležavanja 26 godina od ubistva 16 medijskih radnika u NATO bombardovanju RTS-a, ponovo su istakli da je ta vojna organizacija počinila ratni zločin i uvela praksu napada na medije u međunarodnim sukobima, a da uprkos tome niko iz NATO struktura nije odgovarao.

Za pogibiju radnika RTS-a do sada je odgovarao Dragoljub Milanović, koji je 2002. osuđen na deset godina zatvora zbog nepoštovanja naređenja Savezne vlade, po kojem je zaposlene i tehniku trebalo da izmesti iz zgrade u Aberdarevoj ulici.

 

Komentari (0)

ostavi komentar

Nema komentara.

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi