Naslovna  |  Aktuelno  |  Region  |  Slovenski novinari na sudu jer su objavili policijske prijepise
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Region

14. 05. 2019.

Autor: Blaž Zgaga Izvor: www.nacional.hr

Slovenski novinari na sudu jer su objavili policijske prijepise

KAZNENI PROGON NOVINARA nisu pokrenuli policija ili tužiteljstvo zbog objave tajnih podataka, nego povjerenica za informiranje zbog povrede privatnosti osoba.

Troje slovenskih novinara – Primož Cirman, Vesna Vukovič i Suzana Rankov – prisustvovalo je prije desetak dana predraspravnom ročištu na Okružnom sudu u Ljubljani. Optuženi su da su počinili kazneno djelo zlouporabe osobnih podataka i u slučaju osude mogu biti kažnjeni novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. Kazneno djelo navodno su počinili objavom tajnih prijepisa policijskog prisluškivanja telefonskih razgovora slovenskog biznismena Tomaža Lovšea, koji je pri kupnji Mercatora lobirao za Ivicu Todorića. Svi troje poricali su krivnju. Osim njih, u istom predmetu suoptuženi su i novinar Tomaž Modic i novine Dnevnik, a početak suđenja bio je popraćen prosvjedom Društva novinara Slovenije, koje smatra da je kazneni progon oblik pritiska na novinare koji su objavljivali informacije u javnom interesu, kao i zlostavljanje i miješanje u slobodu govora. Pored toga, novinarsko društvo pozvalo je slovensko tužiteljstvo da odustane od progona. Riječ je o sudskom procesu koji privlači pozornost medija, medijskih i pravnih stručnjaka i novinarskih organizacija, jer bi možda mogao utjecati na sudsku praksu kada je riječ o tome koliko i koje osobne informacije novinari mogu objavljivati i kako.

ALI OVO SUĐENjE OTVARA jedno vrlo osjetljivo pitanje – je li to klasični primjer pokušaja ograničavanja prava na slobodu govora i prava javnosti da zna istinu, sličan brojnim drugima u kojima državni represivni aparat pokreće postupak protiv novinara i medija zbog otkrivanja državnih tajnih dokumenata iako su u javnom interesu, ili je tu barem djelomično bilo riječ o povredi komunikacijske privatnosti privatnih osoba, što nije nužno bilo u javnom interesu. To je područje u kojem nema sudske prakse na ovim prostorima pa bi to suđenje moglo utjecati i na uspostavu sudske prakse u Hrvatskoj, a i široj regiji. U mnogim državama zapadne Europe ta sudska praksa je već dugo uspostavljena i slični kazneni postupci, pokrenuti ako novinari povrijede najuži krug privatnosti, ne privlače više toliko reakcije novinarskih udruženja. Jedan je od najpoznatijih slučajeva tužba nekadašnjeg predsjednika Međunarodnog automobilističkog saveza Madža Mosleyja protiv već ukinutog Murdochova tabloida News of the World 2008. godine u Londonu, kad su objavili videosnimku Mosleyja s prostitutkama i nacističkom ikonografijom. Murdoch je ukinuo taj tabloid kad je The Guardian razotkrio veliku aferu u kojoj su novinari, pored slavnih osoba, hakirali i telefone mnogih “običnih” britanskih državljana. U praksi Nacionala i u suradnji s europskim medijima, partnerima u Europskoj istraživački suradnji (EIC), uvijek se vodi velika briga da se objavi samo ono što je u javnom interesu i što je potrebno da se potvrdi novinarsko otkriće, a nikako sadržaj koji se ne podudara s javnim interesom i mogao bi povrijediti osobna prava pojedinca. Da bi se u ovom slučaju moglo raditi o povredi privatnosti, potvrđuje i činjenica da kazneni progon četvero slovenskih novinara i novina Dnevnik nisu pokrenuli slovenska policija ili tužiteljstvo, već slovenska povjerenica za informiranje, koja ima zakonsku dužnost omogućiti novinarima pristup informacijama od javnog značaja, a s druge strane osigurati zaštitu privatnih podataka svim državljanima.

OPTUŽENI PRIMOŽ CIRMAN, jedan od najpoznatijih slovenskih novinara, u ime optuženih četvero novinara izjavio je za Nacional da suđenje smatra pokušajem tužiteljstva da se u toj priči pronađu izvori i pokuša uspostaviti sudsku praksu kako se ne bi pisalo o određenim stvarima: “Suđenje apsolutno smatramo pritiskom na naš novinarski rad, s obzirom na to da smo kod objave prijepisa prisluškivanja pratili javni interes na najvišoj mogućoj razini”, rekao je Cirman. Na pitanje jesu li pazili na svaku objavljenu rečenicu, odgovorio je da su “prilikom objavljivanja prijepisa pažljivo za svaku pojedinačnu izjavu odmjerili je li njezino objavljivanje bilo u javnom interesu”. “Prodaja Mercatora bila je tada najveći posao u Sloveniji i radili smo u dobroj vjeri i s najvećom pažnjom. Stojimo iza svega što smo objavili svim svojim profesionalnim integritetom”, dodao je. Svih četvero novinara primilo je više nagrada za novinarski rad u Sloveniji. Suzana Rankov bila je i urednica Dnevnika u vrijeme objavljivanja prijepisa, ali 2016. godine svi četvero istovremeno su napustili te novine i započeli suradnju s internetskim portalom Siol.net, koji je u vlasništvu državnog Telekoma Slovenije. U 2017. Rankov je čak napustila novinarstvo te je postala glasnogovornica novoosnovane državne tvrtke za upravljanje šumama Slovenski državni gozdovi. S druge strane, u polariziranom slovenskom medijskom prostoru u kojem su se tijekom posljednjih 15 godina vidljivo srozavali profesionalni novinarski standardi, svih četvero novinara više puta je napadano, najviše od medija iz kruga desnice, i optuživano da u svojem novinarskom radu uglavnom slijede poslovne interese vlasnika Dnevnika Bojana Petana, što su oni poricali.

SVE JE POČELO U PRVIM DANIMA LISTOPADA 2013. GODINE, kada je Dnevnik objavio tri članka o pozadini Agrokorova preuzimanja najvećeg slovenskog trgovačkog društva Merkatora slovenskog trgovačkog lanca Merkatora. Objavio je i tajne prijepise policijskog prisluškivanja jednog od najbogatijih Slovenaca Tomaža Lovšea, koji je u Sloveniji lobirao za kupnju Merkatora u ime tadašnjeg vlasnika Agrokora Ivice Todorića. Pored toga su objavili dio prijepisa s datumima i satima telefonskih razgovora i fotografijama Tomaža Lovšea, Ivice Todorića, direktora banke Goldman Sachs za srednju i istočnu Europu Aledžandera Dibeliusa i slovenskog odvjetnika Mire Senice. Moguće je da je upravo tako detaljan način objave komunikacije državljana glavni razlog njihovih pravnih problema.

PREMA TVRDNjAMA DNEVNIKA, prijepisi su otkrili trgovanje uslugama namijenjeno isključivo rješavanju vlastitih financijskih problema, mrežu poznanika, pregovaranje za pozicije u  nadzornim odborima i upravama te pozivanje na političare i druge prijatelje na važnim položajima. Cirman je dodatno objasnio da je javni interes za objavu bio izražen i zato što je to bila “jedna od najvećih akvizicija u povijesti Slovenije, koja je bila vođena vrlo netransparentno, a njezine štetne posljedice došle su na vidjelo 2017. godine s konačnim financijskim kolapsom Agrokora”. U vrijeme objave prijepisa Tomaž Lovše bio je u pritvoru zbog sumnje da je oštetio vlastitu tvrtku DDiners Club Slo za 9 milijuna eura. Kasnije se u pregovorima s tužiteljstvom izjasnio krivim i nagodio se na uvjetnu zatvorsku kaznu od jedne i pol godine i novčanu kaznu od 250.000 eura. Tajni prijepisi prisluškivanja slovenske policije nastali su na temelju odredbe istražnog suca u lipnju 2013. i bili su među glavnim dokazima za sudski nalog za provođenje kućne istrage i pritvaranje Lovšea u kolovozu iste godine. Taj slučaj potaknuo je veliki interes hrvatskih medija, s obzirom na to da je Lovše do 2007. godine bio suvlasnik hrvatske tvrtke Diners Club Adriatic, uz Žarka Kraljevića i odvjetnika Marijana Hanžekovića. Ubrzo nakon što je uhićen, u slovenske medije počele su curiti informacije o tome koji su se ministri slovenske vlade našli u telefonskim razgovorima s Lovšeom, ali objavljivanje prijepisa u Dnevniku izazvalo je pravi potres. Prodaja Merkatora Agrokoru, koja je dugi niz godina bila jedna od najvažnijih priča u slovenskim medijima, ponovno je dospjela na naslovnice, a prijepisi telefonskih razgovora ukazivali su na mnoge sumnjive suradnje i lobiranje iza kulisa.

ODMAH NAKON OBJAVLjIVANjA ČLANAKA slovensko Specijalno državno tužiteljstvo javno se odazvalo i najavilo kazneni progon u slučaju sumnje u počinjenje kaznenog đela prilikom objavljivanja policijskih prijepisa. Na prijedlog Lovšea Okružni sud u Ljubljani je krajem listopada 2013. privremenim nalogom Dnevniku zabranio daljnje objavljivanje prijepisa i zatražio povlačenje već objavljenih članaka s interneta. Ali kazneni progon nisu pokrenuli slovenska policija ili tužiteljstvo, nego povjerenica za informiranje. Odmah nakon objave prijepisa državni nadžornik za zaštitu osobnih podataka iz Ureda povjerenice pokrenuo je po službenoj dužnosti inspekciju, a u prosincu 2013. tadašnja povjerenica za informiranje podnijela je kaznenu prijavu tužiteljstvu zbog zlouporabe osobnih podataka. Zamjenik povjerenice za informiranje Jože Bogataj objasnio je da je državni nadzornik pri nadzoru samostalan i obavlja svoje dužnosti na temelju ustava i zakona. “Državni nadzornik ima pravo i dužnost da kad u postupku inspekcijskog nadzora utvrdi da postoji sumnja u počinjenje kaznenog djela, podnese kaznenu prijavu”, rekao je Bogataj. Ljubljanska odvjetnica Nataša Pirc Musar, koja je 2013. godine obavljala dužnost povjerenice za informiranje, objasnila je za Nacional da je kod te kaznene prijave protiv novinara imala namjeru upozoriti na prekomjernu intervenciju u komunikacijsku privatnost: “Pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo, što znači da je ograničeno pravima drugih. Ustav određuje stroge uvjete za intervencije u komunikacijsku privatnost. Ti se uvjeti primjenjuju prije svega na tijela za provedbu zakona kao što je policija, ali i na odnose između pojedinaca ili između medija i pojedinca, pri čemu se mora imati na umu da postoji ograničenje za objavljivanje privatnih informacija. Javni interes, za koji se zalažu novinari, prečesto se zloupotrebljava jer se pod time često skriva samo ono što je javnosti zanimljivo. Ako to ilustriram intervencijom u najužem krugu privatnosti – recimo, u našim spavaćim sobama i kupaonicama – čak i najpoznatije osobe imaju pravo na privatnost u tom najužem krugu.”

TAKOĐER, KOMUNIKACIJSKA PRIVATNOST ILI SADRŽAJ INFORMACIJA razmijenjenih između dviju osoba, imaju slične zaštitne elemente, ustvrdila je Nataša Pirc Musar: “Bojim se da novinari uslijed današnjeg tempa pisanja u medijima i brzog širenja informacija putem interneta, ne znaju, ne mogu ili ne žele suditi što je dopušteno objaviti u javnom interesu, a što nije. Temelj za bilo koje intervencije u ljudska prava, uključujući novinarske, jest načelo proporcionalnosti, koje upućuje na obradu samo onoliko informacija koliko je potrebno da bi se postigla svrha, u tom slučaju javni interes za otkrivanje nepravilnosti u društvu. Ako okrenemo priču, kako bi se novinari osjećali ako bi njihova komunikacija s izvorima došla u javnost? Vjerujte mi, vjerojatno će mnogim ljudima biti lako obraniti javni interes za nešto tako i reći javnosti kako nastaju neke novinarske priče, koga neki novinari slušaju i tko je ‘pretplatnik’ priče. Ako takvo ponašanje nepoštovanja komunikacijske privatnosti ostane nekažnjeno, brzo će postati trajna praksa. ‘Medijska ubojstva‘ s intervencijom u uži krug privatnosti, nešto su oko čega novinarska profesija mora biti posebno oprezna i posvetiti maksimalnu pozornost tom elementu novinarskog rada.” Zbog objave prijepisa policijskih prisluškivanja Tomaž Lovše podnio je krajem listopada 2013. protiv Dnevnika dvije civilne tužbe u ukupnoj vrijednosti 70.000 eura. U oba slučaja okružni sud je presudio u korist Dnevnika, a presude zbog žalbi Lovšea na viši i vrhovni sud još nisu pravomoćne. Na novinarsko pitanje Primož Cirman je u ime svih četvero novinara odgovorio da zbog te priče i tužbe nisu imali negativnih posljedica u redakciji Dnevnika i da to nema veze s njihovim prijelazom na Siol.net tri godine kasnije.

BUDUĆI DA SE OPTUŽENIMA STAVLjA NA TERET da su u Dnevniku u listopadu 2013. godine, osim informacija koje su očito bile u javnom interesu, objavili i neke izjave u kojima je teže prepoznati javni interes, ljubljanski sud provest će važno suđenje koje bi moglo naznačiti kako će sudovi razmišljati o tome što će slovenskim novinarima ubuduće biti dopušteno, a što ne. U Sloveniji je većina privatnih medija u vlasništvu gospodarstvenika, koji su gotovo svi u kaznenim istragama zbog gospodarskog kriminala, a mediji često ne poštuju minimalne profesionalne standarde, što ponekad ima pogubne posljedice. Na primjer, u 2014. godini ravnatelj jedne škole počinio je samoubojstvo nakon što je na jednoj od najgledanijih privatnih televizija Kanalu A emitirana videosnimka njegova navodnog seksualnog čina s jednom od učiteljica. Pola godine kasnije Novinarsko vijeće časti odlučilo je da je 48 slovenskih novinara, urednika i voditelja te 12 medija, među kojima sve vodeće slovenske televizije, prekršilo etički kodeks prilikom izvještavanja o tom slučaju. A u 2018. godini dugogodišnji novinar, dopisnik i urednik Vladimir Vodušek osuđen je na godinu i pol dana zatvora zbog pokušaja ucjene prilikom novinarskog rada. Presuda još nije pravomoćna.

KAKO SAMOREGULACIJA U SLOVENSKIM MEDIJIMA često nije uspješna i ne poštuju se odluke Novinarskog vijeća časti, očito će regulaciju u budućnosti više vršiti sudovi i državna tijela, što se može zaključiti iz najnovijeg suđenja slovenskim novinarima. Unatoč svemu, četvorica optuženih novinara i novine Dnevnik vjerojatno se ne bi trebali brinuti da će biti kažnjeni. Budući da im prijeti maksimalna kazna od godine dana zatvora, a apsolutni rok zastare je šest godina, apsolutna zastara nastupit će već za pet mjeseci, u prvim danima listopada 2019. godine. To će možda biti dovoljno vremena za odluku prvostupanjskog okružnog suda, koja bi mogla odrediti važnu sudsku praksu za novinarski rad ubuduće. Ali kako u slučaju žalbe na presudu odlučuje i viši sud, vrlo je vjerojatno da će progon završiti u zastari.

 

Komentari (0)

ostavi komentar

Nema komentara.

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi