Region
21. 06. 2024.
Analiza Article 19 pokazala: „Lex AP“ pada na testu Europskog suda za ljudska prava
Article 19, međunarodna organizacija koja promovira slobodu izražavanja i dio je uglednoga konzorcija MFRR, poziva hrvatske vlasti da u cijelosti povuku sporni članak 307.a Kaznenog zakona, poznatiji kao „Lex AP“, jer predstavlja značajnu prijetnju slobodi izražavanja te se mora hitno ponovo razmotriti.
Također, „Lex AP“ ne bi prošao trodijelni test Europskog suda za ljudska prava, kojim se ispituje nužnost ograničenja slobode govora. Ekipa Article 19 koja se bavi analizom zakona i politika ocijenila je kako uvođenje članka 307. a predstavlja nerazmjerno miješanje u slobodu govora te ograničava mogućnost novinara i drugih aktera da objavljuju informacije od iznimnog javnog značaja. Dodatno, Article 19 ovakve izmjene smatra suprotnima međunarodnim standardima slobode izražavanja.
Suprotno argumentaciji vladajućih da je riječ o zakonskom rješenju kakvo postoji u većini zemalja članica Europske unije, Article 19 ustvrdio je da bi se Hrvatska pri ograničavanju otkrivanja informacija o kaznenim istragama radi zaštite prava na pošteno suđenje i nepristranosti pravosuđa trebala voditi standardima razvijenim u praksi Europskog suda za ljudska prava. Taj sud u svojoj oćeni opravdanosti, odnosno neopravdanosti miješanja vlasti u nečiju slobodu izražavanja u svakom slučaju, bez iznimke, primjenjuje trodijelni test kojim ispituje nužnost ograničenja slobode govora te postoji li za takvo ograničenje pretežita društvena potreba i proporcionalnost sankcija. Sporni članak 307. a, prema analizi Article 19, pada na sva tri dijela.
Nužnost ograničenja
Article 19 napominje da Kazneni zakon već štiti tajnost i integritet pravosudnog postupka. Povreda tajnosti sudskog postupka i odavanje „profesionalne tajne“ već se, naime, kažnjava. Stoga smatraju da nema potrebe za uvođenjem još jednog kaznenog djela jer će neminovno biti kontraproduktivno, odnosno ograničit će pristup informacijama.
Navedene izmjene KZ-a također zanemaruju mogućnost da otkrivene informacije već mogu biti dostupne u javnom prostoru, čime se eliminira potreba za zabranom njihova otkrivanja. Kao što pokazuje sudska praksa Europskog suda za ljudska prava, dopušteno je ograničiti otkrivanje samo u onoj mjeri u kojoj može značajno ometati ključni element pravosudnog procesa kao što je nepristranost sudaca ili presumpcija nevinosti.
Pretežita društvena potreba
Unatoč odredbi kojom se isključuje kažnjavanje novinara i otkrivanje informacija s ciljem zaštite žrtava kaznenih djela, postoji opasnost da se pojam novinarstva tumači usko i isključuje rad freelancera, blogera, aktivista za ljudska prava i drugih koji obavljaju novinarsku funkciju.
Article 19 dijeli zabrinutost Hrvatskog novinarskog društva (HND) zbog izmjena KZ-a koje potencijalno onemogućavaju novinare u prikupljanju informacija o kaznenim istragama. To bi potencijalno moglo dovesti do smanjenja broja medijskih izvještaja i smanjiti pristup javnosti relevantnim informacijama o kaznenim procesima i istragama koje su u tijeku. Strah od kaznenog progona pokolebat će potencijalne zviždače da otkriju slučajeve kršenja ljudskih prava, korupcije i zloupotrebe ovlasti, smatra Article 19. Također, kako se trenutno tumači, iznimka javnog interesa ovisi o pragu ‘prevladavajućeg’ javnog interesa, što otvara daljnju mogućnost zloupotrebe vlasti.
Proporcionalnost sankcija
Posezanje za kaznenim pravom da bi se reguliralo otkrivanje informacija problematično je samo po sebi, smatra Article 19. Postoje održive alternative koje bi mogle zaštititi integritet pravosudnog procesa, a da se ne pribjegava kaznenim sankcijama. Nadalje, zatvorska kazna kao primjenjiva sankcija krajnje je nerazmjerna i sigurno će obešrabriti razne dionike iz kaznenog pravosuđa da se druže s novinarima ili prijavljuju potencijalna kršenja i zloupotrebe u pravosudnom sustavu.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.