Vesti
11. 06. 2012.
Slavljenik delio poklone gostima
Druženjem sa redovnim čitaocima i prolaznicima u centru Beograda Danas proslavio 15. rođendan
Veliki broj ljudi sjatio se u subotu već od ranih jutarnjih sati kraj belog šatora kod restorana Ruski car u Knez Mihailovoj ulici kako bi videli „šta se to deli ovaj put“, a da nisu bili ni svesni da su na taj način postali gosti Danasa na rođendanskoj proslavi. Naš list proslavio je sa Beograđanima i gostima prestonice 15. rođendan, ali za razliku od drugih slavljenika koji primaju poklone, mi smo ih delili uz primerak specijalnog izdanja novina.
- Srećan vam rođendan, poručila nam je Ljiljana Dimitrijević dok je šetajući sa porodicom Knez Mihailovom svratila do Danasovog štanda.
- Čitam vas redovno. Najozbiljnije ste dnevne novine i vašim člancima verujem, kaže Ljiljana, uzimajući rođendanski broj.
Brojne mališane našem štandu privukli su šareni baloni sa logom Danasa. Ko god je poželeo, dobio je po jedan. Oni malo više stariji mogli su da biraju između kapitalnih dela domaćih i stranih pisaca, DVD diskova sa filmovima i muzikom, ali i da kao na pravom rođendanu uživaju u crnom i belom vinu.
Mirjana i Dejan kupili su tog sunčanog dana tri primerka Danasa i kao poklon dobili tri knjige. Kažu da za razliku od drugih dnevnih novina, Danas piše „britkije“ i ne podilazi nikome.
Osim redovnih čitalaca i poštovalaca našeg lista, među kojima i reditelj Lazar Stojanović, slavlju Danasa u centralnoj ulici glavnog grada pridružili su se i mnogi stranci, koji ne znaju ni reč srpskog.
Jedan od njih je i Aleksandro K. iz Milana, koji je tokom akcije čak tri puta svraćao do našeg štanda. Ujutru je, u prolazu, video da se „nešto događa“, kada se vratio drugi put raspitao se „o čemu se tu radi“, a pošto je tog dana u Knez Mihailovoj ulici trebalo da se nađe sa prijateljima, zakazao im je susret ispred našeg štanda. Došao je čitav sat ranije, kako bi se družio i popričao sa nama.
- Oduševljen sam, oduševljen! - ponavljao je Aleksandro. Našom akcijom, zaposlenima u Danasu koji su se tog dana družili sa čitaocima, „ali i Beograđanima, generalno“.
- Prvi put sam u Srbiji. Mesec dana sam u Beogradu i mogu vam reći da ću u Italiju poneti samo pozitivne utiske. Beograđani su nasmejani, gostoljubivi, za razliku od nekih evropskih gradova, posebno u Nemačkoj i Belgiji, gde sam mahom viđao smrknuta lica, priča na Aleksandro. U Srbiju je došao poslovno.
- Kompanija u kojoj radim ima ekspozituru u Makedoniji, a planiramo da proširimo poslovanje i u Srbiji. Ubiše nas porezi u Italiji. To su ekonomske mere nove vlade, a mnoge firme su u sličnoj poziciji i otvaraju filijale u
okolnim zemljama, gde su uslovi za poslovanje povoljniji, objašnjava nam Aleksandro koji nas je napustio kada su došli njegovi prijatelji, prethodno kupivši još nekoliko primeraka Danasa, kako bi ih iznenadio poklonima.
Svoj poklon na štandu dugo je birala i sredovečna Jovanka Mijatović. Kaže kada bi imala veliku penziju pa da kupi dovoljno primeraka novina i da uzme od svakog poklona po jedan.
- Dugo već čitam Danas, najbolja ste novina, kod vas nema laži. Nažalost, meni je oslabio vid posle toliko godina pa ne kupujem novine svaki dan, ali kad to uradim, onda se u mojoj kući obavezno nađu vaše novine, kaže verna čitateljka.
Danasovo rađanje, odrastanje i sazrevanje kroz proteklih 15 godina pratio je i Jovan Nešić, sugrađanin koji rad i delo novinara poznaje još iz perioda kada su bili u Našoj Borbi.
- Kada čitam Danas osećam se kao građanin sveta. Vi ste jedini koji nam donosite pravu sliku iz inostranstva, a odlično pratite i dešavanja koja su u Srbiji naša svakodnevica. Bilo je tu svega za ovih 15 godina, ali vi ste
opstali uprkos svim nedaćama društva, istakao je Nešić.
Da je Danas deo istorije Srbije, u koju je posle i on ušao, smatra i Ljubisav Đokić, u narodu poznat kao Džo Bagerista, čovek koji je odigrao važnu ulogu u demokratskim promenama 5. oktobra.
- Vi ste prva novina kojoj sam dao intervju posle tog sudbonosnog dana novije srpske istorije. U stvari, vi ste jedini koji ste došli kod mene, ostalim medijima me je uvek neko drugi preporučivao. Pregurali ste puno toga, nosili se
sa brojnim režimima i uspevali da sa svakim izađete na kraj. To je ono što vas je održalo, priča Đokić u jednom dahu i odmah nastavlja u nešto oštrijem tonu.
- Kada malo bolje pogledam, to što smo zajedno proživeli i nije bila revolucija, već pobuna. Nismo završili posao kako je trebalo. Sporni zakoni su ostali, neki ljudi su i dalje u foteljama. Vidim da ću morati opet da izađem na
ulicu i da „radim“, a znam da će Danas o tome opet najobjektivnije izveštavati.
Oaza bez šunda i oldtajmer
Veliku pažnju na našem štandu privukao je i oldtajmer automobil sa oznakama Danasa. Svi su želeli da se slikaju pored folksvagena „karman džije“ iz 1969. godine, a deca su sedala za volan i svirala „sirenom“ kakva se danas viđa samo na biciklima. Njegov ponosni vlasnik Marko Ilić, inače sekretar Srpskog saveza za istorijska vozila, ali i prijatelj Danasa, kaže da naš list i danas odiše istom snagom i mladošću kao kad je pokrenut. Baš kao i njegov automobil na kojem se ne vide „bore“ koje su nastajale tokom godina.
- Da bi nešto izgledalo kao Danas potrebno je puno truda. Vi čuvate sve što je lepo i kvalitetno u našem društvu, zato i jesmo toliko bliski, jer i ja od zuba vremena čuvam automobile. Jedino se vi na intelektualan način bavite
dnevno-političkim temama, bez šunda. Zato vas redovno čitam, vi ste oaza, zaključuje Ilić, a potom seda u svoj „narodni auto“ i napušta štand na kojem su se zaposleni u Danasu do popodnevnih časova družili sa prolaznicima.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.