Naslovna  |  Beležnica  |  Novinarsko ćoše  |  U potrazi za poslom - Iskustvo Zorana Radisavljevića
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Novinarsko ćoše

22. 11. 2008.

U potrazi za poslom - Iskustvo Zorana Radisavljevića

UNS-u se elektronskom poštom javio Zoran Radisavljević iz Novog Sada, nakon našeg poziva da nam pišete za rubriku Novinarsko ćoše. Prenosimo pismo u celosti.


Ko su nam sve kolege?

Poštovane kolege, ja sam Zoran Radisavljević iz Novog Sada, star 37 godina. Dvanaest godina radio sam kao novinar Televizije Novi Sad na vrlo odgovornim poslovima (urednik i voditelj sportskih emisija, urednik rubrika u informativnim emisijama, komentator i reporter na značajnim domaćim i međunarodnim takmičenjima), a godinu i po dana bio sam lektor u poznatoj PR agenciji "Meken Erikson". Iz TVNS oteran sam od najgoreg direktora u njenoj istoriji, a sadašnja rukovodeća garnitura mi ne dozvoljava povratak, tobože zbog nove sistematizacije radnih mesta (ko mi je kriv što se nikad nisam učlanjivao u partiju). Ja ću se tamo vratiti kad-tad, jer to mi je drugi dom, a mnoge kolege cene moj kvalitet i znanje. Šira javnost me, inače, poznaje i kao uspešnog učesnika kvizova (pobednik "Brojke i slova", finalista "Slagalice" i "Mozgalica"), petostrukog šampiona Srbije u sastavljanju anagrama i šampiona Srbije u sastavljanju i rešavanju zagonetaka.

Ovo pismo šaljem vam jer me zanima šta mislite o sledećim ljudima na koje sam nailazio tražeći novi posao:

1. Šefica dopisništva poznatih beogradskih novina odbila me je sa obrazloženjem da sam isuviše iskusan za novinara kakvog oni traže. Otvoreno mi je rekla da im treba neki novinar početnik koji će raditi honorarno i biti na probi prvih mesec-dva (u prevodu - šljakaće kao crnac, a verovatno neće biti redovno ili uopšte plaćan za svoj rad).

2. Urednik drugih novina javio mi se preko sekretarice da ga je zainteresovala moja ponuda za saradnju, ali me je potom zavlačio dve nedelje, nemajući vremena za razgovor. Konačno, njegova sekretarica (s kojom sam se čuo svega dva puta za to vreme) pozvala me, rekla da šef hoće da se čuje sa mnom i dala mi je broj mobilnog telefona. Pozvao sam urednika i ugovorio sastanak za naredni dan, međutim, kad je došlo vreme da se čujemo i vidimo izbegavao je ceo dan da se javi. Na kraju sam mu poslao SMS poruku i upitao da li je i dalje zainteresovan za saradnju, ali nisam dobio odgovor. Sa sekretaricom sam se ponovo čuo nakon dva dana, ali nije imala nikakvu poruku da mi saopšti, posle čega sam odustao od daljih kontakata.

3. Direktor jedne poznate novinske agencije primio me je na razgovor. Razmenili smo posetnice, rekao je da će verovatno proširivati mrežu dopisnika i zamolio da mu se javim za tri meseca. Kao što smo se dogovorili, poslao sam mu mejl, posle nekoliko dana i SMS poruku, ali odgovor nisam dobio. Proverio sam, on je i dalje direktor, a da li ima smisla da ga ponovo zovem, zbilja ne znam.

4. Redakcija lokalne televizije dva puta je pravila konkurs za saradnike, a jednom je o tome poslala obaveštenje i na sajt UNS-a. Ipak, oba puta nisu bili u stanju da se udostoje i pošalju mi bilo kakav odgovor. Za njih mi je i najmanje žao što nisam dobio posao, jedino mi je krivo što sam se dva puta ponizio i slao CV takvim amaterima.

5. U drugoj lokalnoj televiziji, nešto jačoj od ove prethodne, bili su zainteresovani da krene moja emisija o enigmatici. Sa montažerom sam mesec dana radio na pravljenju špice i priloga za prve dve emisije, ali zapelo je oko nagradne igre. Naime, šefu marketinga zasmetala je saradnja sa izdavačkom kućom "Prometej", koja je bila spremna da pokloni nove rečnike Ivana Klajna i Milana Šipke, uz minimalnu reklamu. Na moje pitanje može li ta televizija da mi pronađe neke darodavce koji će dati gledaocima sličan poklon, odgovor je bio ne, što mi je bio signal da dignem sidro. Ne smeta mi toliko što sam ja izgubio vreme, ali žao mi je čoveka koji je radio na montaži i uložio mnogo truda i mašte da napravi zanimljivu špicu za emisiju.

Moram reći i to da sam u nekim redakcijama dočekan srdačno i sa žaljenjem što trenutno nemaju slobodno mesto. Na dva konkursa sam odbijen jer nisam ispunjavao sve tražene uslove, ali su mi barem kulturno poslali obaveštenje mejlom. Znači, ima nas svakakvih. Interesuje me kakva su vaša iskustva, da li je novinarima i u drugim sredinama tako teško doći do posla? Naravno, ako je nekom potreban novinar mojih kvaliteta raspoložen sam i otvoren za saradnju, pre svega kao dopisnik iz Novog Sada, a možda bih se i preselio iz grada ako bi ponuda bila dovoljno interesantna.

Lep pozdrav, Zoran Radisavljević

P.S. Možda bi bilo dobro da se na sajtu UNS-a napravi rubrika “Berza rada”, tako da poslodavci imaju uvid u CV potencijalnih saradnika, a novinari da dobiju redovnija obaveštenja o novim konkursima.



Slažemo se sa predlogom da na sajtu UNS-a bude odvojen prostor za postavljanje biografija novinara koji traže posao. Takođe, trudimo se da šaljemo informacije o konkursima za koje saznamo. Ranije je postojala rubrika UNS info konkursi i sugurno će je opet biti na novom portalu UNS-a, koji treba da zaživi tokom decembra.

Komentari (0)

ostavi komentar

Nema komentara.

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi