Naslovna  |  Aktuelno  |  Vesti  |  Udri, udri novinara
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Vesti

10. 05. 2011.

Izvor: Pravda

Udri, udri novinara

Udruženje novinara Srbije se nadalo da će Prvi osnovni sud u Beogradu juče poslati snažnu poruku da se novinari u ovom društvu ne smeju tući ni šutirati. Nisam sigurna da će blage kazne izrečene napadačima na našeg kolegu, snimatelja TV B92 Boška Brankovića, poslužiti toj svrsi.

Deset meseci kućnog pritvora, koliko je dobio prvooptuženi Milan Savatović zbog napada na Boška, možda bi bila odgovarajuća kazna da je do tuče, u kojoj je oštećeni teško povređen, došlo u kafani, posle pijane razmirice kolega.

Ali podsećam da je Boško napadnut na radnom zadatku, dok je snimao proteste organizovane posle hapšenja Radovana Karadžića 2008. godine. Milanovi drugari Stefan Milićević i Nikola Lazić, koji su učestvovali u napadu na Boška dok je gomila oko njih skandirala „Udri, udri novinara“, dobili su samo uslovne kazne.

Ima nemalo ironije u izricanju kazne kućnog zatvora za ovo krivično delo, tim pre što je psihijatrica koja je svedočila na suđenju isticala kako sva tri optužena mladića potiču iz porodica u kojim su bili zaštićeni, možda čak i prezaštićeni i u kojim su međuljudski odnosi bili topli. Ocenila je da ih je na nasilničko ponašanje, kome inače nisu bili skloni, podstakla masa, jer je reč o nezrelim, infantilnim mladim osobama.

A mi smo se u Udruženju novinara Srbije nadali da će posle nasilja nad Boškom Brankovićem, postati kristalno jasno svima u ovoj zemlji da novinare ne smete tući, ma koliko da ste bili paženi i maženi u porodici, pa čak ni ako se osetite „isprovociranim“ time što novinar gleda u vas ili time što vas snimatelj snima.

Posle ove presude, počinjem da se plašim se da je psihijatrica i nehotice postavila dijagnozu (o nezrelosti), koja je možda primenjiva na ne tako zanemarljiv deo našeg društva. Nije „masa“ šutirala Boška kada je pao pod udarcem Milana Savatovića, niti ga je „masa“ izubijala i slomila mu nogu.

Da li je toplina porodičnog doma zaista olakšavajuća okolnost za ove mlade ljude ili je njihova odgovornost tim veća što ih je život pazio i mazio do hapšenja Radovana Karadžića? Njihova je odgovornost za ono što su sami učinili velika.

I za to snose, pre svega, ličnu odgovornost. Naša odgovornost kao društva je, međutim, u tome što smo strahovito permisivni kada su napadi na novinare u pitanju. A ova je presuda, nažalost, samo izraz, deo te popustljivosti i permisivnosti.

Ljiljana Smajlović

Komentari (0)

ostavi komentar

Nema komentara.

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi