Vesti
30. 01. 2012.
Bivši, a traje
Odgovor Aleksandru Tijaniću
„Ima novinara koji svoj posao rade najsličnije masturbaciji: isključe mozak, otvore ruke, zatvore oči i izmišljaju stvari.“ Ovako je, dok je još bio novinar, pisao Aleksandar Tijanić.
U osvrtu na jarosne kolumniste Danasa („Retoričar kao Petar Pan“, 19/01/2012), koji se usuđuju da primete kako je „program RTS najgori od pronalaska katodne cevi“ a „generalni direktor upadljivo lošiji od svog programa“, dotični, sad ne novinar već čelnik (u kontinuitetu) prozvane javne kuće smišlja i potpisuje sledeći rebus: „Najpoznatiji po toj delatnosti je onaj muž, čuven po svojoj bivšoj ženi, zbirkama tuđih duhovitosti i svom almanahu koji, bez ikakve potrebe, mestimično štampa“.
Eto dokaza da Tijanić, i pod stare dane, vrši intelektualnu radnju od koje se „suši kičma“ a na rukama „rastu dlake“: nikad, ne u Danasu, već ni u bilo kakvom drugom javnom nastupu, nisam reč napisao ili izgovorio, ni negativnu, ni pozitivnu, o programu RTS.
Aleksandar Tijanić, dakle, besomučno laže, a urednik koji objavljuje njegovu žalopojku, isti onaj koji je objavljivao i kolumne Slaviše Lekića u Danasu, u tome mu svojski pomaže.Ovde bi, valjda, valjalo staviti tačku.
Verujem, ipak, da vredi pojasniti i kako sam se ja to prepoznao u „rebusu“ državnog menadžera na privremenom radu u RTS! Krenuću, kako i priliči, od kraja.
Ima tome nekoliko godina kako sam u „almanahu koji, bez ikakve potrebe, mestimično štampam“ (magazinu STATUS, da dešifrujem i to) potpisao opsežnu sagu o Aleksandru Tijaniću, famoznom patrioti svih režima i njegovom putu od poslušnog komunističkog funkcionera, preko ministra za informisanje u najsramnijoj vladi za vreme režima Slobodana Milošević, do uloge medijskog savetnika Vojislava Koštunice, odakle je, u eri kohabitacije Koštunice i Borisa Tadića, katapultiran u fotelju prvog čoveka RTS.
Taj portret Aleksandra Tijanića, maltene trodecenijska društvena hronika, bio je obogaćen „tuđim duhovitostima“ i sećanjima njegovih savremenika: kako je, kao fotodokumentarista, nepogrešivo razlikovao Dolanca od Kardelja; kako je („Ona deluje kao evangelista nade i tolerancije“) veličao Miru Marković; kako je, posle obilnog ručka na drugom mestu, već sat kasnije u Miloševićevom domu slatko ždrao sa drugom predsednikom; kako se, pismeno, udvarao Mirku Marjanoviću; kako se na sednici Vlade zalagao za „komunalni obračun“ sa demonstrantima; kako je napisao „...Ako Kiza preživi, Srbija neće“; kako je, u noći predaje, u društvu Dragana Jočića i Radeta Bulatovića, strpljivo čekao autogram Milorada Ulemeka; kako je odavao poverljive informacije Tomi Nikoliću, etc.
Čovek koji u glavi nosi bizarne invektive Aleksandra Nikitovića, Ljiljane Nedeljković, Gradimira Nalića, Željka Cvijanovića, Predraga Popovića, Nikole Vrzića, Gradiše Katića i slične bratije koja je medijski satanizovala Zorana Đinđića - žestoko mi je zamerio citiranje njegovih „saboraca“. Privezan za pištolj, špartao je prestonicom i penio kako će doakati „anonimusu“ poznatom po „bivšoj ženi“. Odrednicu „bivši muž“, radosno je kasnije rabio i u nekim intervjuima. Ta etiketa mu je moćno oružje i u poslednjoj odbrani RTS.
Da odmah raskrstimo: tog biografskog detalja - „bivši“, uopšte se ne odričem. Niti ga se stidim.
Kako sa „bivšošću“ stoji Aleksandar Tijanić?
Bivši je partijski kadar Ivana Stambolića.
Bivši je mentor Mirjane Marković!
Bivši je baštovan vile u Tolstojevoj i verni degustator supe Slobodanu Miloševiću.
Bivši je urednik Bogoljuba Karića.
Bivši je prijatelj Zorana Đinđića.
Bivši je saradnik Slavka Ćuruvije.
Tokom impresivne karijere „bivšeg“ Tijanića, ljudi oko njega su besomučno padali poput snoplja, neki i nikad da se pridignu. Ili su pod zemljom (Stambolić, Đinđić, Ćuruvija, Milošević...) ili van zemlje (Mira Marković, Karić...).
Od svih ljudi kojima je služio i na čijem je platnom spisku bio, jedino još Vladimir Beba Popović hoda zemljom Srbijom. Povremeno. Nikad bez obezbeđenja.
Moja „bivšost“, koju mi Tijanić tako rado spočitava, više je od slatkog detalja života. Ostalo je, makar, neprocenjivo prijateljstvo! Uzajamno pomaganje!
Šta je, osim činjenice da je iz svega izašao neokrznut, a bogatiji, ostalo iza „bivšosti“ Aleksandra Tijanića?! Je li u kontaktu sa nekom od familija bivših mentora? Ispomažu li se? Razgovaraju li?
Umesto da se pokrije ušima i uživa u sinekuri koju je dobio i od ove vlasti, on je sve bučniji i bahatiji. Naoružan, visok, glavat i krupan, kao brojne ideje koje je njegov džep sledio, Tijanić lažunja, spletkari, tuče muve, propušta nekakvu decu kroz hrišćanske šape, brani se i kad nije napadnut... Postao je - trpno stanje!
E, pa, ja neću da trpim i ćutim!
Pa ću odgovoriti i na pitanje: zašto je drug Saša, baš sad, ničim izazvan, isključio mozak, otvorio ruke, zatvorio oči i izmišljao stvari?
Pre mesec dana, posle dve godine rada, završio sam dokumentarni TV serijal „Mediji u Srbiji: hronika propadanja“! U četiri od sedam epizoda, Aleksandar Tijanić je jedan od glavnih aktera. Dojavile mu zunzare pa njegov istup u Danasu treba shvatiti kao avansno reagovanje na film koji, izvesno je, nikad neće biti prikazan na RTS. Ali će, na opšte veselje, ipak biti emitovan!
Da je džek, AT bi već sutra otkupio prava na prikazivanje ovog dokumentarca. No, Aleksandar Tijanić je daleko od džeka.Takav jedan (normalan) potez žestoko bi naudio njegovoj bivšosti! A kad je već tako - red je da Tijanić umukne. Jednom - zauvek!
Slaviša Lekić
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.