Vesti
18. 04. 2013.
Kada smrt zaseni život
Intervju dr Ratka Božovića objavljen u „Politici“ od 14. 4. 2013. pod naslovom „Izveštavanje o zločinu bez mere i odgovornosti“, ohrabrio me je na dopis o tragediji u Velikoj Ivanči. Naime, prve TV slike i vesti sa mesta tragedije i ispred Urgentnog centra ukazivali su na preterano prisustvo i „istraživačke“ aktivnosti kamera i novinara mnogih domaćih, pa i stranih televizija.
To mi je ličilo na „sienenizaciju“ događaja, kao da se radi o nekom spektaklu. Narednih dana to se nastavilo, opsedani su tužni rođaci, meštani i doktori, a u TV studijima su se razvile različite diskusije. Preovlađivala su pitanja o zdravlju i međuljudskim odnosima ubice, što su pitanja iz oblasti privatnosti i praktično se bave prošlošću. Isticalo se kako su mnoga domaćinstva i kuće „ugašene“, što je upućivalo na njihovu besperspektivnost.
Razumem društvenu potrebu – dati građanima osnovnu informaciju i pouke stručnjaka. Njima je dosta negativnih informacija i „svoje muke“. Pitam se kome su i za šta potrebne „preterane“ i degutantne do morbidnosti informacije o ovom tužnom i tragičnom događaju, sem radoznalcima. Nije valjda da se i ovim želi stimulisati rejting ili tiraž i komercijalizacija medija?
Gotovo niko se nije bavio budućnošću. Nije se zapitao ima li u tim domaćinstvima domaćih životinja, ko će da ih nahrani i napoji, pomuze, očisti – tih dana i docnije. Šta će biti sa zasejanim biljkama i nezasejanim zemljištem?
Da li će domaćinstva zarasti u korov, ili će se neko od rodbine (naslednika) iz grada zbog toga vratiti u selo? Ko će čuvati poljoprivrednu mehanizaciju, oruđa i kuće od, eventualno, nezvanih? Jedino se za organizaciju i troškove sahrane pobrinula opština i možda komšije o stoci. Optimističke informacije o budućim rešenjima problema – preko su nam potrebne.
Ovakav preterani pristup novinara društveno je štetan i bazira na njihovom tumačenju „slobode informacija“, a sledstveno tome nastala je neodmerenost do agresivnosti u pitanjima javnim ličnostima, čime se ugrožava autoritet nosilaca državnih institucija. Takvom pristupu pogoduju i javna „priznanja“ najsmelijim novinarima poslednjih godina. Odgovornost novinara gotovo da ne postoji.
Postoji zaštita potrošača od obmane i nekvalitetne robe i usluga, ali gotovo da ne postoji zaštita i od društveno neodgovornih i lažnih informacija.

Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.