Naslovna  |  Aktuelno  |  Vesti  |  Novinar slavan kao fudbalski as
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Vesti

29. 10. 2012.

Autor: Ivan Cvetković Izvor: Politika

Novinar slavan kao fudbalski as

U Trsteniku, rodnom mestu Ljubiše Vukadinovića, danas će susretom veterana C. zvezde, Napretka i Trstenika, biti obnovljen turnir u slavu našeg najvećeg sportskog pera i urednika „Politike”

U Trsteniku će danas u 15 č, susretom veterana Crvene zvezde, Napretka i Trstenika, biti obnovljen turnir Memorijal „Ljubomir Vukadinović”. Zahvaljujući ljubiteljima lepog fudbala i nadahnute novinarske reči biće obnovljeno i
sećanje na legendarnog novinara i urednika „Politike”, koji je u onoj Jugoslaviji bio slavan kao najveći fudbalski asovi tog doba.  Bilo je dovoljno da se kaže Rajko i da se zna da je reč o legendarnom fudbalskom džentlmenu.

Ili Miloš. Kod nas ima mnogo ljudi s tim imenom, ali kad se samo to izgovori, onda se mislilo samo na čuvenu Plavu čigru – Milutinovića.

Pa, recimo, Bora. Zabune nije moglo da bude – to je čuveni fudbalski tobdžija Kostić.
Tako je isto bilo i kad se kaže: Ljubiša. To je, za sve od Triglava do Đevđelije, značilo: Ljubomir Vukadinović!
On je bio prvi profesionalni sportski novinar u Jugoslaviji. Ime je stekao pišući za „Politiku“, a ujedno je i njoj samoj dizao ugled svojim potpisom na njenim stupcima.

S istim žarom i veštinom je pisao o tome kako bosonogi dečaci igraju fudbal na ulici ili poljančetu, a i kako najveći velikani sporta pobeđuju na olimpijskim igrama i svetskim prvenstvima u fudbalu.

U to vreme nije bilo potrebno da se reklamiraju utakmice Crvene zvezde, Partizana i reprezentacije. Stadioni su bili dupke puni. Ali, gotovo svako od tih koji su bili na utakmici, uključujući i same fudbalere i trenere, goreo je od želje da pročita šta je Ljubiša napisao. Ono što su svi videli umeo je da sagleda dublje od svih i da opiše i objasni lepše od drugih.

A pisao je tako da veliča igru, veštinu, umeće, poštenje... Hrabro je utirao put ka slavi darovitima, umeo je da nađe reči utehe za poražene na sportskom polju, ukazivao je na probleme i načine za njihovo rešavanje... Bio je takav, jer je čitav svoj život posvetio sportu, pre svega fudbalu. I to s takvim zanosom da je mislio na fudbal dok mu je srce kucalo. Izdalo ga je dok se spremao da pođe na Zvezdin stadion, na utakmicu.

Igrao je u podmlatku predratnih „večitih rivala” BSK-a i Jugoslavije. Zbog povrede je brzo završio karijeru i, na sreću sportskog novinarstva, rano se opredelio da bude novinar.
Počeo je prilozima u omladinskoj reviji „Venac“, pa onda u ilustrovanom beogradskom listu „Nedelja”, koji je krajem dvadesetih godina bio vrlo čitan.

Odatle je prešao u već veliku „Politiku” kao što talentovani igrač dolazi u veliki klub i onda zajedno dostižu zenit.

„Politikine“ sportske stranice su bile nezamislive bez njegovih napisa od 1930, pa do smrti 1973.. Kao što su timovi Crvene zvezde i Partizana bili nezamislivi bez Mitića i Bobeka, pa onda Šekularca i Galića, kasnije Džajića i Vukotića...

Drugovao je s onim čuvenim „urugvajcima”, koji su na Prvom svetskom prvenstvu proslavili našu zemlju, one godine kad je Ljubiša Vukadinović stupio u „Politiku“. I neumorno je tražio i nalazio načine da fudbal približi čitaocima, da ga što više ljudi zavoli onom iskrenom ljubavlju kojom ga je on voleo.
Već tridesetih godina je počeo da objavljuje i knjige o sportu i sportistima. Napisao je, na primer, 1936, „Hiljadu golova Moše Marjanovića”, biografiju našeg prvog sportskog asa.

S tadašnjim urednikom Sportske rubrike „Politike“ Borom Jovanovićem počeo je 1938. da izdaje „Jugoslovensku sportsku reviju“. Izlaženje tog lista, čija bi koncepcija danas mogla da služi za primer, prekinuo je Drugi svetski rat.

Posle rata se s nestrpljenjem čekao njegov povratak s egzotičnih turneja naših klubova po Južnoj Americi, svetskih prvenstava u fudbalu ili olimpijskih igara, jer su sledile njegove reportaže i putopisi, koji su čitaoce prenosili u daleke zemlje i čudesni svet fudbalskih umetnika pedesetih godina.

I kada je otišao u penziju, 1966, nije mogao bez „Politike“ i fudbala. Niti su „Politika“ i fudbal mogli bez njega.
Zaslužio je da ga i buduća pokolenja pamte. Stogodišnjica njegovog rođenja je baš prava prilika za to.

Komentari (0)

ostavi komentar

Nema komentara.

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi