Naslovna  |  Aktuelno  |  Vesti  |  Činjenice, gospodine Vukčeviću, činjenice
Povećaj veličinu slova Vrati na prvobitnu veličinu slova Smanji veličinu slova štampaj štampaj
 

Pošalji prijatelju

Vesti

05. 07. 2012.

Autor: Ljiljana Smajlović Izvor: Nezavisne novine

Činjenice, gospodine Vukčeviću, činjenice

Način na koji Vladimir Vukčević javno obavlja svoj posao tužioca Republike Srbije za ratne zločine naterao me da se pitam da li je reč o beskrupuloznom ili tek nekompetentnom čoveku. Više se ne dvoumim. Vukčević je i jedno i drugo.

 

Njegov odgovor na moju prošlonedeljnu kolumnu, u kojoj sam detaljno opisala kako se Vukčević, umesto da postupa po zakonom predviđenoj proceduri, služi medijima da javno tereti ljude protiv kojih još nije sakupio dokaze, a kamoli podigao optužnice ("Opasna procedura", 29. juni. 2012), savršena je ilustracija istog načina rada koji sam kritikovala.  A pošto sam se usudila da to činim, Vukčević me podvrgao istom tretmanu kao i "jatake" Ratka Mladica. Optužuje me za iznošenje "čitavog niza opasnih i očigledno zlonamernih teza i neistina na račun rada Tužilaštva za ratne zločine", ali ne demantuje nijednu moju tvrdnju, ne navodi niti jednu "neistinu" i ne nudi niti jedan dokaz za svoje optužbe.

Čak se poziva i na lažni citat iz mog teksta (Tužilaštvo "srpskim novinarima sudi putem medija"). Nemar, bezobrazluk, ili i jedno i drugo? Svejedno, ispada da srpski tužilac ne zna čak ni to da se ​​pod navodnike smeju smeštati samo tačno citirane reči autora.
Ono sto se u Americi podrugljivo naziva "suđenjem putem medija" (trial by media), primenjivo je i na Vukčevićev metod "optužbi putem insinuacija" (prosecution by innuendo). Tako tužilac u pismu "Nezavisnim" tvrdi da "u ovom vremenu postizborne političke tranzicije " očekuje dalje napade, „pogotovo povodom aktuelnih predmeta ('Mediji', 'Jataci') i pogotovo od gospođe Smajlović".

Insistiranjem na " vremenu postizborne političke tranzicije", Vukčević podlo insinuira da ga Ljiljana Smajlović ne bi kritikovala da nije promene vlasti u Srbiji.
U tom pogledu mogu lako da razuverim čitaoca. Imam dokaze da sam rad Vukčevića i njegovog tužilaštva oštro javno kritikovala unazad tri godine, dakle u vreme kada se on u okrilju vlasti osećao veoma komforno.
Idemo redom ...
Neistinita je Vukčevićeva tvrdnja da je bila inicijativa novinara, a ne Tužilaštva,da se srpski novinari krivično gone zbog "organizovanja i podsticanja genocida i ratnih zločina". Novinari se gone na osnovu inicijative Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije, čiji je portparol Bruno Vekarić o tome upoznao javnost sredinom juna 2009. godine. Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) podnelo je krivičnu prijavu protiv svojih kolega tek u julu iste godine. NUNS-ova "ispomoć" Tužilaštvu nije jedan od svetlijih trenutaka u kratkoj istoriji ovog udruženja, ali državni organ ne sme da prebacuje svoju odgovornost na NUNS.

Podsećam gospodina Vukčevića sa sam, na prvi pomen krivičnog progona srpskih novinara, uporedila tu inicijativu sa ambicijom da se Srbi "denacifikuju". U beogradskom "Vremenu" sam objavila članak u kom sam protestovala zbog činjenice da se službenici Tužilaštva pozivaju na slučaj naciste Juliusa Štrajhera, koji je u nirnberškoj optužnici označen i kao glavni urednik "Der Šturmera", visokotiražnog nemačkog lista koji je vodio međunarodnu hajku protiv Jevreja, ali je bio i jedan od prvih članova Nacističke partije, organizator prvog pogroma Jevreja 1933. godine, provoditelj rasističkih zakona, nirnberški gaulajter, seksualni zločinac i sadista. Štrajher je u Nirnbergu osuđen za zločine protiv čovečnosti – i to kao tvorac zločinačke politike, a ne kao novinar podstrekač.
Protestovala sam zbog toga što je Bruno Vekarić u polemici sa mnom u emisiji "Utisak nedelje" nazvao "relativizacijom" moje pitanje je li lažljiva ratna propaganda o iračkom oružju masovnog uništenja izazvala uništenje Iraka. U "Vremenu" sam ironično zaključila: "Ne sme se, dakle, porediti srpska propaganda sa američkom, ali se zato smeju porediti srpski novinari sa najgorim zločincima u istoriji čovečanstva".
Loš prijem na koji je inicijativa Tužilaštva naišla u javnosti je verovatno razlog što je NUNS morao da se, nekoliko sedmica kasnije, pojavi u ulozi pomagača Tužilaštva. Ne umem da dokučim zašto gospodin Vukčević  sada u "Nezavisnim" tvrdi da je sve bila novinarska inicijativa.

Ali umem da ga podsetim da smo on i ja javno polemisali i 2010. godine, kada me je optužio što ne sarađujem sa njegovim tužilaštvom. Kao dokaz citiraću šta sam 18. aprila 2010. godine objavila u listu "Danas", pod naslovom "Šta je Vukčević čekao devedesetih":
"Kada je pre deset meseci Tužilaštvo, uz veliku pompu, najavilo da istražuje navodne ratne zločine srpskih novinara postavila sam pitanje tajminga  te inicijative i kritikovala što je javna kampanja protiv osumnjičenih novinara otvorena pre nego što je tužilac  prikupio dokaze ili podigao optužnice ... Rekla sam i da je već u startu postigla efekat mutnog zastrašivanja i svojevrsnog lova na veštice, kao i da će po svoj prilici biti i njen jedini ishod  budući da, ni u moru ogavne ratne propagande kakva je kod nas prevladavala devedesetih godina, neće biti lako dokazati da je neki lažni, zlonamerni medijski izveštaj imao za nameru i direktnu posledicu, izvršenje konkretnog ratnog zločina.
Skoro godinu dana kasnije iz Tužilaštva saznajemo da "još ne postoje pretpostavke za donošenje odluke" o tome da li će biti pokrenut krivični postupak protiv nekog novinara, a  tužilac nastoji da, sa sebe, odgovornost prebaci na medije.

To je zaista, da se poslužim izrazom bulevarske štampe, skandalozno. Ko je Vladimiru Vukčeviću do sada branio da istražuje ratne zločine? Postao je zamenik okružnog javnog tužioca u Beogradu  1993. godine. Imao je ne samo nadležnost, nego i dužnost da reaguje na svaki glas o izvršenju krivičnog dela koje se goni po službenoj dužnosti, na svaku sumnju, jer okružna tužilaštva tuže za sva krivična dela teška gde je zaprećena kazna od preko deset godina. Za ratne zločine bilo je nadležno upravo Okružno javno tužilaštvo u kom je Vukčević bio zamenik. U to je vreme Tužilaštvo besplatno dobijalo po primerak svih novina koje su izlazile na teritoriji Srbije. Tužilac Vukčević je bio dužan da čita te novine. U to sam vreme bila novinarka lista "Vreme". U "Vremenu" je Vukčević još tada mogao da pročita da se na ratištu dešavaju zločini,a  da srpski državni mediji huškaju na rat. Kako to da je, osamnaest godina kasnije, njegovom tužilaštvu potrebno deset meseci za čitanje stare štampe, i  gledanje starih TV snimaka, i na kraju još ne može da oceni je li neki novinar ratni zločinac?

Kad već govorimo o "Vremenu", pročitala sam u broju 784 tog lista kako se Vukčević izgovara da pre njegovog dolaska na položaj tužioca za ratne zločine, 2003. godine, "nije bilo pune političke volje za gonjenje ratnih zločinaca". Upravo je u tome problem: što gospodin Vukčević  uvek čeka na političku volju. Za vreme Miloševića gospodin Vukčević je strpljivo i tiho gradio karijeru u pravosuđu, i to baš u onom tužilaštvu koje je bilo nadležno za ratne zločine. A sada mu se čini da su novinari koji su u to vreme radili u opozicionoj štampi, poput Ljiljane Smajlović, krivi što je lane započeo političku kampanju a ni danas nema dovoljno dokaza da napiše optužnice ".
Nisam, dakle, čekala "postizbornu tranziciju" da se suprotstavim gospodinu Vukčeviću, kao što on pokušava da mi podmetne.

Komentari (4)

ostavi komentar
pon

09.07.

2012.

anonymous [neregistrovani] u 11:16

"Kratka istorija NUNS-a"

Ljiljana navodim vase navode koje vam ne idu na cast:
"НУНС-ова "испомоћ" Тужилаштву није један од светлијих тренутака у краткој историји овог удружења"
Pretpostavljam da se niste hvalili sa clanstvom u organizaciji koju vodite u vreme vaseg angazmana u "Vreme"-nu, koji neprestano isticite. Ako branite kolege iz udruzenja, onda nemojte to raditi omalozavajuci NUNS. NUNS nema razloga za brigu.

Odgovori
ned

08.07.

2012.

anonymous [neregistrovani] u 13:28

Kada se izvrcu cinjenice

Bravo Lliljana!

Odgovori
pet

06.07.

2012.

Dragan Mraovic, pravo ime i prezime [neregistrovani] u 19:54

Cinjenice, gospodine Vukcevicu, cinjenice

Opet, Bravo, Ljiljo!

Gospodin Vukcevic je bez moci funkcije apsolutno inferiorna i skromna licnost. On, u stvari, na moje zadovoljstvo, toliko lose radi svoj posao, da ga je doveo do groteske! Nadam se da ce uskoro to primetiti i njegovi sefovi.
Ipak, uspeo je da udje u antologiju svetske gluposti s onim o Kaporu, ali sto je jos gore, to je i morbidno!
Izvinite: mozda je Vukcevic vas "pablik relejsen", jer posle svake njegove price o vama, vama raste rejting!

Dragan Mraovic

Odgovori
pet

06.07.

2012.

anonymous Б. Драгишин [neregistrovani] u 19:19

БЕЗ НАСЛОВА, БОЛАН

БРАВО, ЉИЉО! Кад је госн-Тужитељ тако досљедан, нека диже оптужницу против новинара и пропагандиста друге феле на Западу, чијим лажима је створен Рачак, Мискинова у Сарајеву и, поменуто, "опасно оружје" Садама Хусеина. А, потом, нека и нас, српске ратне дописнике, поткачи његова "праведна" рука правде. Ум јесто тога, он ће се и даље грлити са Брамецом и сличнима и водити рачуна да му каријера тече несметано до суднјега дана, будући да не вјерујем како ће у пензију кад испуни нуслове. А и што би - љепше му је него у материној утроби.

Odgovori

ostavi komentar

Molimo Vas da pročitate sledeća pravila pre komentarisanja:

Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, pretnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni.

Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove UNS-a.

Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu unsinfo@uns.org.rs

Saopštenja Akcije Konkursi