UNS vesti
09. 10. 2024.
Od ubistva RTS-ove šabačke ekipe prošle su 33 godine, istraživanje UNS-a pokazalo da je hrvatski medij objavio dokumenta koja je Amidžić imao kada je usmrćen
Na današnji dan, pre tačno 33 godine, na putu Petrinja-Glina (Hrvatska) ubijene su kolege iz šabačke ekipe Radio-televizije Srbije (RTS) - novinar Zoran Amidžić, snimatelj Bora Petrović i asistent snimatelja Dejan Milićević. Mobilisani urednik u Radio Šapcu Sretan Ilić preminuo je na putu do bolnice.
Beli automobil u kom se nalazila ekipa RTS-a napadnut je iz zasede i izrešetan 9. oktobra 1991. godine. Za taj zločin još niko nije odgovarao.
Šabačka dopisnička ekipa je, kako je pisao novinar Filip Mirilović koji je radio na UNS-ovom istraživanju, pratila ratni put Šabačke brigade, a u jutarnjim časovima stigla je na isturene položaje JNA. Svi su bili u civilu sem Ilića koji je na sebi imao uniformu. Istraživanje UNS-a pokazalo je da je Sretan Ilić u automobil ušao kako bi sigurnim putem sproveo svoje kolege novinare pošto je bio rezervista i neko vreme sa vojskom proveo na tom terenu.
„Oni prvo dolaze u selo Srednje Mokrice, ali se tu ne zadržavaju, već odlaze dalje ka Donjim Mokricama, gdje su istureni položaji brigade naspram sela Dumače, koje i dalje drže hrvatske snage. Nakon završetka snimanja, grupa izvještača kreće nazad; neko vrijeme se zadržavaju u Srednjim Mokricama, a potom odlaze dalje, prema Selištu, putem koji vodi preko Gornjih Mokrica“, piše Mirilović.
Pisana svedočenja iz tog perioda uglavnom se u potpunosti poklapaju do te tačke, a nakon toga se pojavljuju različite informacije, a mnoge od njih ispostaviće se kao netačne. Mirilović navodi da je najverovatnije u blizini sela Gornje Mokrice, vozilo novinarske ekipe zaustavljeno rafalnom paljbom.
UNS je u ovom istraživanju otkrio obdukcione nalaze, na osnovu kojih je moguće zaključiti da su postojala bar tri napadača, koji su kada je vozilo naišlo zapucali iz zasede. Od toga je, kako piše Mirilović, bar jedan napadač izašao na put i otvorio vatru ispred vozila.
Tekst kao najvažniji dokaz
Kako je pokazalo UNS-ovo istraživanje, kada je Amidžić već bio sahranjen, u porodično poštansko sanduče Amidžića stigla je koverta u kojoj su se nalazile kopija naslovnice i teksta na dve strane iz hrvatskog nedeljnog tabloida Slobodni tjednik (ST). Ime pošiljaoca nije bilo na koverti. Tekst je u ruke policije dospeo krajem oktobra 1991. godine.
Dragana Bjelica, novinarka UNS-a koja je radila na ovom istraživanju napisala je da je ovaj tekst do danas ostao najvredniji dokaz za istragu ubistva šabačke ekipe Radio-televizije Beograd koja nikada nije vođena.
Kako je navela, tekst „Pucati na špijune bez zaustavljanja!“ objavljen po ubistvu RTS-ove šabačke ekipe u nedeljnom tabloidu Slobodni tjednik sadržao je dva dokumenta koja su bila kod Amidžića kada je ubijen.
Među objavljenim dokumentima je vojna dozvola za posetu jedinicama na Baniji, Kordunu i Bosanskoj krajini na ime Zorana Amidžića za snimanje "TV priloga o jedinicama angažovanim na kriznom području" a koje je izdala Vojna pošta 2082 u Beogradu.
Uz vojnu dozvolu objavljen je dokument koji je predstavljen kao "spisak šabačkih četnika koji su došli `oslobađati` Hrvatsku od Hrvata". Zapravo se, kako je pisala Bjelica, radilo o imenima maloletnih rukometaša koja je kod sebe imao pokojni Amidžić, a među kojima je i ime njegovog sina.
„Inače, Amidžić je bio u rukovodstvu rukometnog kluba Metaloplastika iz Šapca. Deca koja su igrala rukomet u klubu, pobrojana su kao da su svi do jednog bili u Glini“, piše u istraživanju UNS-a.
Iz teksta se, kako je navdedeno u UNS-ovom istraživanju, vidi da je autor koristio beležnicu i dokumenta koja je kod sebe imao Amidžić kada je ubijen. Iako je potpisan sa Jovan Kubura, izvesno je, sudeći po UNS-ovom istraživanju, da to nije osoba koja je pisala tekst.
„Kada bi te 1991. godine znatiželjni čitalac došao na adresu „Slobodnog tjednika“ u Zagrebu i potražio Jovana Kuburu, uredno potpisivanog novinara, mnogo bi se razočarao. Ne bi ga našao“, napisala je Bjelica.
Komandant III bataljona 544 motorizovane brigade JNA Jovo Ilić je za UNS-ov Dosije ranije rekao da su novinari ubijeni u vreme kada je na snazi bilo primirje. Niko od vojnih ni civilnih vlasti Ilića nije kontaktirao, iako je on prvi bio na licu mesta i prevezao ranjenog Sretana Ilića do brigadne bolnice u Glini.
Na inicijativu porodice i prijatelja, šabačka ulica iz koje je ova ekipa RTS-a krenula na poslednji novinarski zadatak danas nosi njihovo ime. U kvartu sećanja ispred zgrade u kojoj je i dalje dopisništvo RTS-a, stoji spomenik nastradaloj ekipi.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.