Вести
16. 11. 2012.
ТВ Арена спорт без дозволе, надлежни ћуте
Да би пресудио у случају домаће мреже четири спортска програма, РРА чека на мишљење министарстава културе и финансија, које, међутим, не стиже.
Да телевизијској кући није потребна дозвола да би емитовала програм у Србији и да печат Републичке радиодифузне агенције (РРА) није нужан чак ни да би исту телевизију купило предузећа под контролом државе, показује пример београдске ТВ Арена спорт.
Четири канала – Арена спорт 1, Арена спорт 2, Арена спорт 3 и Арена спорт 4 – не само да приказују програм без одобрења за емитовање већ се данас налазе под окриљем „Телекома”.
Ни после годину и по дана, РРА није решио да ли да овим каналима, односно ТВ Арени спорт, изда дозволу или забрани пословање јер чека на мишљење Министарства културе и информисања и Министарства финансија, које, међутим, не стиже.Како је ово могуће?
У РРА сазнајемо да је њихов савет у јуну 2011. одлучио да сви који су до тада (илегално) емитовали радио или ТВ емисије настављају са програмом све до коначне одлуке. Емитери који су после овог датума желели да уђу у посао, могли су да се отисну у кабловске или сателитске воде само ако су претходно прибавили дозволу.
– ТВ Арена спорт је већ емитовала програм пре одлуке од 15. јуна 2011. тако да имају право да емитују програм све док Савет РРА не донесе одлуку да им се изда дозвола за кабловско емитовање, односно одбије захтев за издавање дозволе – објашњавају у РРА и додају да је поступак за издавање дозвола за кабловско емитовање програма четири програма ТВ Арена спорт у току.
Међутим, Удружење спортских новинара Србије (УСНС) оспорава могућност да се легализује пословање ове медијске куће јер је она од прошле године у рукама „Телекома” а држава је објавила да се повлачи из власничке структуре у
новинама, радио-станицама и ТВ каналима.
– Ми видимо проблем у томе што је „Телеком”, државна фирма, купио приватну телевизију а држава се обавезала да ће изаћи из медија – каже генерални секретар УСНС Слободан Игрутиновић.
Он тврди да ТВ Арена спорт нема зграду нити пословни простор и наравно – ни дозволу за рад и зато се пита:
– Шта је „Телеком” купио за 7,5 милиона евра, колико смо чули да је износила продаја телевизије?Из ТВ Арена спорт одговарају да „Телеком” није купио ову медијску кућу већ да је „извршио докапитализацију ТВ Арена спорт у износу од 7,7 милиона евра и тиме остварио право власништва над 51 одсто удела компаније”.
– ТВ Арена спорт, као и већина компанија, у свом власништву не поседује пословни простор, већ га закупљује – кажу у овој кући, и објашњавају:
– Студијска и остала опреме за рад, монтаже, тонска обрада, новинарски деск, потпуно је у нашем власништву. За потребе продукције утакмица, један део опреме се изнајмљује како би се испунили високи стандарди и квалитет преноса утакмица.
Када се ТВ Арена спорт са захтевом за емитовање обратила РРА, агенција је затражила став Министарства културе и информисања. Ово министарство треба да реши дилему: ко сме да буде власник медија и да ли поменути канали могу да
добију дозволу за кабловско емитовање. Како су нам казали у РРА, министарство заиста и јесте доставило своје мишљење 7. августа 2012, али је њихов став пред агенцијом оспорио нови власник ТВ Арене спорт – „Телеком”.
Због тога је Министарство културе и информисања, сазнајемо у РРА, предложило да се затражи и мишљење Министарства финансија и привреде које надзире примену Закона о привредним друштвима. Од две институције се очекује да кажу да ли „Телеком” може да буде власник ТВ Арене спорт и да ли она треба да добије „зелено светло”. Одговора нема.
– РРА није добио обједињено мишљење – кажу у агенцији.„Телеком” није желео да одговара на наша питања о ТВ Арени спорт.
У Министарству културе и информисања су нам казали да немају коментар.
Коментари (1)
Остави коментар16.11.
2012.
Umesto komentara - kopije dva ranija dopisa
***
ОдговориREPUBLICKA RADIODIFUZNA AGENCIJA
REPUBLICKA AGENCIJA ZA ELEKTRONSKE KOMUNIKACIJE
UPRAVA ZA DIGITALNU AGENDU
MINISTARSTVO KULTURE I INFORMISANJA
MINISTARSTVO SPOLJNE I UNUTRASNJE TRGOVINE I TELEKOMUNIKACIJA
USTAVNI SUD REPUBLIKE SRBIJE
Postovane dame i gospodo,
Ako je, prema clanu 50. stav 1. Ustava Republike Srbije, svako slobodan da bez odobrenja, na nacin predvidjen zakonom, osniva novine i druga sredstva javnog obavestavanja i ako su, po clanu 11. stav 1. Zakona o javnom informisanu, javna glasila (tj. mediji, prim. D. P.) novine, radio programi, televizijski programi, servisi novinskih agencija, Internet i druga elektronska izdanja navedenih javnih glasila, kao i druga sredstva javnog informisanja koja pomoću reči, slike ili zvuka objavljuju ideje, informacije i mišljenja namenjene javnoj distribučiji i neodređenom broju korisnika, - da li su onda ustavne ili neustavne odredbe clana 100. stav 1. i clana 101. stav 1. Prednacrta zakona o elektronskim medijima (http://www.mc.rs/upload/documents/NAJAVE/2012/062012Prednacrt-Zakona-o-elektronskim-medijima.pdf) koje glase:
"Pruzalac medijske usluge putem elektronskih komunikacionih mreza moze da bude svako lice kome je Agencija pod uslovima propisanim ovim zakonom prethodno izdala dozvolu." (clan 100. stav 1).
"Dozvola je ovlascenje cijim dobijanjem njen imalac stice pravo da svoju medijsku uslugu, putem javnih mreza elektronskih komunikacija, pruza neodredjenom broju korisnika (clan 101. stav 1).
Stavise, da li su onda i odredbe clana 38. stav 1. i clana 39. stav 1. vazeceg Zakona o radiodifuziji ustavne ili neustavne, imajuci u vidu da se izrazi "emitovanje programa" i "dozvola za emitovanje programa" shvataju isto kao izrazi "pruzanje medijske usluge" i "dozvola za pruzanje medijske usluge".
Na kraju, ukoliko se i internet izdanje novina smatra oblikom medijske usluge, zasto se onda za pruzanje ovog oblika medijske usluge ne zahteva dozvola (tj. odobrenje)?
Iskreno,
Dejan Popovic
Beograd, 6. novembar 2012.
***
REPUBLICKA RADIODIFUZNA AGENCIJA
REPUBLICKA AGENCIJA ZA ELEKTRONSKE KOMUNIKACIJE
UPRAVA ZA DIGITALNU AGENDU
MINISTARSTVO KULTURE I INFORMISANJA
MINISTARSTVO SPOLJNE I UNUTRASNJE TRGOVINE I TELEKOMUNIKACIJA
USTAVNI SUD REPUBLIKE SRBIJE
Postovane dame i gospodo,
Prethodni dopis od 6. novembra 2012. godine na temu "Zasto se za pruzanje audio i vizuelnih medijskih usluga zahteva dozvola?" zavrsio sam pitanjem: "Na kraju, ukoliko se i internet izdanje novina smatra oblikom medijske usluge, zasto se onda za pruzanje ovog oblika medijske usluge ne zahteva dozvola (tj. odobrenje)?"
Red je da prethodno navedeno pitanje prosirim sa pitanjem koje glasi:
"Ukoliko se, prema vazecem Zakonu o javnom informisamnju, internet izdanje radio programa i televizijskih programa smatraju oblicima tzv. elektronskih medija (tj. javnih glasila), zasto se onda za pruzanje ovih linearnih i nelinearnih audio i audio-vizuelnih medijskih usluga putem Interneta ne zahteva dozvola (tj. odobrenje)?"
Jer, pema clanu 98. tacka 1. Prednacrta zakona o elektronskim medijima (http://www.mc.rs/upload/documents/NAJAVE/2012/062012Prednacrt-Zakona-o-elektronskim-medijima.pdf), medijske usluge se pruzaju bez prethodno pribavljene dozvole, ako se pruzaju iskljucivo putem globalne informaticke mreze (Web casting). Isto tako, po clanu 11. stav 2. vazeceg Zakona o radiodifuziji, emitovanje programa putem globalne informaticke mreze (Internet webcasting) ne podleze obavezi pribavljanja dozvole, ali se odredbe ovog zakona primenjuju na sadrzaj programa.
Cini mi se da vise nikad ne bi trebalo zaboraviti:
- da je audio iili audio-vizuelna mediske usluga svaka usluga koja je pod uređivačkom odgovornosću davaoca medijske usluge, a čija je glavna svrha pružanje programa najširoj javnosti pomoću elektronskih komunikacionih mreža, radi informisanja, zabave i obrazovanja;
- da elektronska komunikaciona mreža predstavlja sisteme prenosa i, tamo gde je to primenjeno, uređaje za komutaciju i usmeravanje i druge resurse, uključujući pasivne mrežne elemente, koji omogućavaju prenos signala pomoću žičnih, radio, optičkih ili drugih elektromagnetskih sredstava, uključujući satelitske mreže, fiksne (sa komutacijom kola i paketa, uključujući Internet) i mobilne mreže, energetske kablovske sisteme, u delu koji se koristi za prenos signala, mreže koje se koriste za distribuciju i emitovanje medijskih sadržaja, bez obzira na vrstu podataka i informacija koji se prenose;
- da je Internet globalni elektronski komunikacioni sistem sačinjen od velikog broja međusobno povezanih računarskih mreža i uređaja, koji razmenjuju podatke koristeći zajednički skup komunikacionih protokola;
- da je globalna informaticka mreza neadekvatan "sinonim" za Internet;
- da ce Internet, u doglednoj buducnosti, biti glavna (ako ne i jedina) elektronska komunikaciona mreza.
- da, u principu, nema razlike izmedju kablovske distributivne mreze (npr. SBB-a) i javne komunikacione mreze (npr. "Telekoma Srbija"), jer se koriste za prenos svih medijskih usluga.
Zavrsna napomena. - U pregledu dozvola RRA za kablovski prenos (tacnije po zakonu: kablovsko emitovanje), http://www.rra.org.rs/pages/browse_cable_permits/cirilica, lako sam pronasao "kablovske emitere", npr. sa nazivima "SOS kanal" (K3) i "Pink 2" (K130), ali nisam uspeo da pronadjem (ili sam prevideo) "kablovskog emitera" sa nazivom "Arena sport". Medjutim, na internet lokaciji "Telekoma Srbija": http://www.open.telekom.rs/iptv/ProgramskaShema.aspx, pronasao samTV programe pod nazivima "Arena sport 1/2/3/4". Da li se i o kakvoj se nepravdi i nepravicnosti radi u ovim slucajevima?
Iskreno,
Dejan Popovic
Beograd, 13. novembar 2012.