Vesti
20. 10. 2020.
Ministarstvo kulture: Jasno i glasno smo osudili upad i nasilje na izložbi u Zemunu
Na vrhuncu hajke koja se vodi protiv Ministarstva kulture i informisanja, vreme je da se bar sa naše strane, na ovu morbidnu priču stavi tačka.
Nismo u obavezi da se pravdamo klevetnicima u vidu zanata, već račune moramo da podnosimo i objašnjenja pružamo dobronamernim građanima ove zemlje, koji su u ogromnoj većini.
U svom prvom saopštenju jasno i glasno smo osudili upad maskiranih lica na izložbu u galeriji Stara Kapetanija i njihove akte nasilja, nazvavši ih huliganskim podzemljem i pozvavši nadležne organe da ih što pre privedu licu pravde. Takođe je, pored ostalog, naglašeno da osuđujemo svaki vid nasilja nad umetničkim slobodama i ugrožavanje fizičkog integriteta autora i posetilaca na kulturnim događajima.
Ko i kako je pokušao da ovaj stav pretvori u „nacizam” ili u nešto što „podseća na nacizam” i „ohrabruje ili podstiče nasilje”, kako je ovo saopštenje u nekim tumačenjima postalo „najsramnije saopštenje” nekog ministarstva i zašto je izazvalo cunami prostačkog, i neverovatno agresivnog i neukusnog vređanja?
Očigledno zato što smo se usudili da oštrim rečima osudimo neke izložene crteže, navodne karikature, na kojima su slike mučenja i kasapljenja beba, odsecanja udova i eksplicitnih prizora ubistava nedonoščadi. Šokirani tim prizorima, nazvali smo ih, u kolokvijalnom smislu proizvodima patologije i devijacije svesti, jer nam je teško da zamislimo odraslu osobu koja takve scene zamišlja, mašta o njima ili ih crta na papiru i izlaže pogledu javnosti.
Optuženi smo da time nasrćemo na umetničke slobode i od najglasnijih bukača, preambicioznih a neostvarenih i time iskompleksiranih političkih nasrtljivaca i uobičajenih „građanističkih” i ultraliberalnih horista sponzorisanog dela nevladinog i medijskog sektora, optuženi smo za neku vrstu nacizma. Rečnikom bez presedana, izricane su na naš račun neke od najsramotnijih i najbesmislenijih optužbi poslednjih decenija. Bez da se iko postideo zbog tih žalosnih i bolesnih reči.
Takva zamena teza, te erupcije laži, kleveta i uvreda i toliko drsko i bezočno prenebregavanje osude kojoj smo izložili nasilni upad na izložbu (kasnije se ispostavilo maloletnih lica) razlog su za zabrinutost u vezi sa stanjem jednog dela javnosti, uglavnom i nažalost prestoničkog i sponzorisanog, kao i i za pravac u kome će se ovo društvo kretati ako tim putem nastavi.
Za neupućene, ovo ministarstvo niti izdaje dozvole za izložbe, niti ih zabranjuje niti uređuje, već naprotiv. Izdašno i redovno, često i jedino u državi, finansira veliki broj projekata iz oblasti savremenog stvaralaštva iz godine u godinu. Potpuno poštujemo umetničke slobode i pravo svakoga da na artistički artikulisan ili na bilo koji način koji ume i može, prikazuje svoj pogled na svet. Ali zadržavamo pravo da mislimo da crteži iskasapljenih, sadistički mučenih i ubijenih beba, nisu ni umetnost ni kultura ni moral. I kao što svima priznajemo pravo na slobodu govora i izražavanja misli i pozivamo druge da ih poštuju, očekujemo i podrazumevamo da tako i naš glas bude tretiran. Kao pravo jedne nadležne institucije da o nekoj temi zauzme stav. Naročito i zato što verujemo da smo ovim konkretnim stavom izrazili pretežna uverenja miliona građana ove zemlje kojima su deca a posebno nedonoščad predmet ljubavi, brige i pažnje a ne objekat kvaziumetničkog iživljavanja u prikazu i neprimerenih asocijacija udaljenih od svakog etičkog obzira.
Čvrsto verujemo da smo ovim na strani uobičajenog i prihvaćenog shvatanja morala ogromne većine građana Republike Srbije a sve one malobrojne koji drugačije misle, pozivamo da i dalje rade kako žele i afirmišu onaj pogled na svet koji im godi ali sa svešću da će ono što rade biti izloženo slobodnoj oceni slobodnih ljudi, medija i institucija. Nikakve klevetničke i manipulativne invektive neće na silu ućutkati Ministarstvo kulture i informisanja ove zemlje kada je reč o ovako važnim pitanjima.
Konačno, apelujemo na sve da se uzdrže od svake vrste verbalnog i fizičkog nasilja nad neistomišljenicima a nadležne organe da budu revnosni u pronalaženju i na zakonu zasnovanom sankcionisanju svih onih koji bilo kada i bilo gde posegnu za nasiljem, bez obzira na pobude.
Ovim polemiku u vezi sa ovom temom smatramo okončanom.
Komentari (0)
ostavi komentarNema komentara.