Ne treba posebno objašnjavati da je crnogorska vast zauzela kolonijalni status prema Zapadu i da izvršava ono što im oni kažu. Kako u drugim oblastima javnog života, tako i u novinarstvu. Svako ko je napisao barem jedan novinarski tekst, a da ne govorimo o onima koji su svoj radni vijek posvetili našoj profesiji, zna koliko je pogubno po objektivno razumijevanje savremenih pojava zabrana da se čuju stavovi jedne strane. Zapravo, odluka Vlade CG je u totalnoj suprostnosti sa slobodom medija i demokratijom za koje se navodno zalaže republička vlast:

Na sceni je surova medijska diktatura koja ne dozvoljava da postoji bilo šta što je na drugoj strani i proglašava je unaprijed neprijateljskom i nepoželjnom.

U Crnoj Gori građani su izloženi surovoj propagandi Zapada koju bez zareza sprovodi aktuelna vlast. UNCG se dosljedno bori za osnovne novinarske principe i pravo da se čuje druga strana i oštro osuđuje odluku Vlade CG da građanima uskrati i ograniči pravo da znaju i da razmišljaju svojom glavom!

Za UNCG

Tihomir Burzanović, predsjednik

Ivan Milošević, sekretar

Suprotno argumentaciji vladajućih da je riječ o zakonskom rješenju kakvo postoji u većini zemalja članica Europske unije, Article 19 ustvrdio je da bi se Hrvatska pri ograničavanju otkrivanja informacija o kaznenim istragama radi zaštite prava na pošteno suđenje i nepristranosti pravosuđa trebala voditi standardima razvijenim u praksi Europskog suda za ljudska prava. Taj sud u svojoj oćeni opravdanosti, odnosno neopravdanosti miješanja vlasti u nečiju slobodu izražavanja u svakom slučaju, bez iznimke, primjenjuje trodijelni test kojim ispituje nužnost ograničenja slobode govora te postoji li za takvo ograničenje pretežita društvena potreba i proporcionalnost sankcija. Sporni članak 307. a, prema analizi Article 19, pada na sva tri dijela.

Nužnost ograničenja

Article 19 napominje da Kazneni zakon već štiti tajnost i integritet pravosudnog postupka. Povreda tajnosti sudskog postupka i odavanje „profesionalne tajne“ već se, naime, kažnjava. Stoga smatraju da nema potrebe za uvođenjem još jednog kaznenog djela jer će neminovno biti kontraproduktivno, odnosno ograničit će pristup informacijama.

Navedene izmjene KZ-a također zanemaruju mogućnost da otkrivene informacije već mogu biti dostupne u javnom prostoru, čime se eliminira potreba za zabranom njihova otkrivanja. Kao što pokazuje sudska praksa Europskog suda za ljudska prava, dopušteno je ograničiti otkrivanje samo u onoj mjeri u kojoj može značajno ometati ključni element pravosudnog procesa kao što je nepristranost sudaca ili presumpcija nevinosti.

Pretežita društvena potreba

Unatoč odredbi kojom se isključuje kažnjavanje novinara i otkrivanje informacija s ciljem zaštite žrtava kaznenih djela, postoji opasnost da se pojam novinarstva tumači usko i isključuje rad freelancera, blogera, aktivista za ljudska prava i drugih koji obavljaju novinarsku funkciju.

Article 19 dijeli zabrinutost Hrvatskog novinarskog društva (HND) zbog izmjena KZ-a koje potencijalno onemogućavaju novinare u prikupljanju informacija o kaznenim istragama. To bi potencijalno moglo dovesti do smanjenja broja medijskih izvještaja i smanjiti pristup javnosti relevantnim informacijama o kaznenim procesima i istragama koje su u tijeku. Strah od kaznenog progona pokolebat će potencijalne zviždače da otkriju slučajeve kršenja ljudskih prava, korupcije i zloupotrebe ovlasti, smatra Article 19. Također, kako se trenutno tumači, iznimka javnog interesa ovisi o pragu ‘prevladavajućeg’ javnog interesa, što otvara daljnju mogućnost zloupotrebe vlasti.

Proporcionalnost sankcija

Posezanje za kaznenim pravom da bi se reguliralo otkrivanje informacija problematično je samo po sebi, smatra Article 19. Postoje održive alternative koje bi mogle zaštititi integritet pravosudnog procesa, a da se ne pribjegava kaznenim sankcijama. Nadalje, zatvorska kazna kao primjenjiva sankcija krajnje je nerazmjerna i sigurno će obešrabriti razne dionike iz kaznenog pravosuđa da se druže s novinarima ili prijavljuju potencijalna kršenja i zloupotrebe u pravosudnom sustavu.

EFJ i BH novinari osudili su „nered“ koji je doveo do prekida emitovanja FTV-a, u kontekstu, navedeno je u saopštenju EFJ, neodgovornog političkog uplitanja suprotnog javnom interesu.

Pozvali su novinare dva javna emitera da zatraže ostavke svog rukovodstva koje se, kako je istaknuto u saopštenju, čini nesposobnim da se odupre političkom pritisku i da garantuje finansiranje i nezavisnost javnog medija.

EFJ podsjeća da je nakon nedavne misije MFRR-a u Bosni i Hercegovini već osudio nestabilno finansiranje i nedostatak nezavisnosti javnih medija. Naglasili su da je rizik od samouništenja BHRT-a pojačan početkom ove godine, zbog čega je uprava donosila odluke suprotne javnom interesu.

„Potpuno je neshvatljivo da dva javna emitera sa sjedištem u Sarajevu, a smještena u istoj zgradi, rješavaju bitna pitanja javnog emitovanja i finansijskog opstanka ucjenama i drastičnim mjerama poput ukidanja programa ili uskraćivanja javnog novca“, navodi se u reakciji Upravnog odbora BH novinara koju je prenio EFJ.

„Nezakonite i nerazumne odluke dvije uprave predstavljaju direktnu povredu prava građana na slobodu informisanja i pristup informacijama od javnog značaja te povredu prava zaposlenika na slobodne, plaćene i dostojanstvene uslove rada“, naveli su iz BH novinara.

Predsjednica EFJ-a Maja Sever, koja će u nedjelju učestvovati na konferenciji za novinare na tu temu u Sarajevu, pozvala je vlasti da garantuju finansiranje i nezavisnost javnih medija BHRT-a, FTV-a i RTRS-a, čije postojanje, kako je kazala, doprinosi medijskom pluralizmu i koji imaju suštinsku ulogu čuvara demokratije, posebno osuđujući korupciju i loše upravljanje.

Općinski sud u Sarajevu je 8. maja donio privremenu mjeru u kojoj nalaže da BHRT pusti signal FTV. U suprotnom, BHRT-u prijeti novčano kažnjavanje.

Gledaoci u BiH su 8. maja ujutro umjesto programa FTV-a na ekranima mogli vidjeti testnu sliku. Ovakva situacija je uslijedila nakon što je Poslovodni odbor BHRT dan prije donio odluku da će od 8. maja od šest sati ujutro privremeno uskratiti pružanje usluga FTV-u. Testna slika je bila emitovana umjesto programa „Dobro jutro, Bosno i Hercegovino“, a u 10 sati FTV je nastavio emitovati vijesti, no nakon toga je ponovo došlo do prekida programa.

Uskraćivanje usluga je uslijedilo zbog, kako je 7. maja najavljeno u saopštenju Poslovodnog odbora BHRT-a, neizmirenih dugovanja FTV-a prema BHRT-u po osnovu ispostavljenih faktura za pružene usluge, počev od mjeseca decembra 2023. godine do 6. maja 2024. godine, što je dovelo do otežanog poslovanja BHRT-a, kako je navedeno.

Delegacija Evropske unije (EU) u BiH takođe je reagovala na uskraćivanje pružanja usluga FTV-u. Poručili su da nadležne vlasti u BiH imaju odgovornost da osiguraju rješavanje aktuelnih pitanja između BHRT-a i FTV-a te da je trenutna situacija neprihvatljiva.

Dugovanja su dostigla iznos od 1.590.971,69 konvertibilnih maraka (oko 816 hiljada evra), dok je dug BHRT prema FTV, na isti dan bio 364.511,50 KM, (oko 187 hiljada evra), objavili su sarajevski mediji.

Generalni direktor BHRT Belmin Karamehmedović izjavio je danas da se javni rtv servis nalazi u nemogućoj situaciji zbog toga što oba entitetska javna servisa FTV i Radio-televizija Republike Srpske (RTRS) nezakonito za sebe prisvajaju deo novca od prikupljanja rtv takse, koji treba da pripada BHRT.

Naveo je da zbog toga BHRT mora redukovati svoj program, a možda i obustaviti emitovanje.

„Godinama smo talac kompletnog sistema emitovanja u BiH. Zakon koji predviđa uspostavljanje korporacije, zbog političke volje u RS i odluka političke prirode, nikada nije provedena“, istakao je Karamehmedović.

BHRT je, dodao je, dobila zadatak da privremeno od 2005. godine daje usluge koje je korporacija trebala dati i FTV, naglašavajući da je BHRT to radila sve ove godine, po „humanitarnom cenovniku“.

„Mi više nismo imali nikakvog izbora, dovedeni smo pred zid. Zaposleni u BHRT su dovedeni na ivicu propasti. Mi poslednjih meseci nismo dobili ni marke od FTV, čak ni po tom humanitarnom cenovniku“, kazao je Karamehmedović.

Gašenje programa FTV direktor ove medijske kuće Džemal Šabić smatra anticivilizacijskim činom, neprimerenim za Evropu i državu koja želi da bude deo nje.

„Prvi put otkako je započeto emitiranje TV signala u Sarajevu, signal jednog javnog emitera je ugašen. To je anticivilizacijski čin, kojem su skloni najrigidniji režimi u duboko zapuštenim, zaostalim egzotičnim državicama. Vrlo retko smo svedočili ovakvim stvarima, jer reč je o javnom servisu“, kazao je Šabić.

On je takav akt uporedio sa postupkom vlasti Izraela, koje su „proterale i ugasile izveštavanje Al Džazire“.

Dodaje da je ovaj događaj test za kompletno društvo, za pravosudne institucije, kojima se menadžement FTV danas obratio, ali i političke institucije.

U saopštenju UNRS se navodi da nije potrebno posebno obrazlagati ovaj potez, posebno ne onima koji se bave pitanjem slobode govora i misli, budući da je „gospodin Asanž postao istinski mučenik za ovaj ideal u svetskim okvirima”.

Naveli su da žele skrenuti pažnju domaće javnosti na to, da je Džulijan Asanž pred ekstradicijom, od koje ga deli još jedno ročište.

„Ono što je neprihvatljivo sa stanovišta svetske medijske scene i međunarodnog prava, jeste da ga žele utamničiti u Sjedinjenim Američkim Državama, čiji nije državljanin, kao ni državljanin Velike Britanije, koja ga je uhapsila izvukavši ga iz Ambasade Ekvadora.

Tim gore, čine to zbog svih onih stvari koje su garantovane drugim amandmanom američkog Ustava, a tiču se slobode govora i štampe”, navedeno je, između ostalog, u saopštenju, prenosi Tanjug. 

 Neretko je to i potcenjivački, a kada im se ne ide uz dlaku umeju i te kako da se naljute, pronađu kanale putem kojih jasno poručuju koliko im novinari i pomenuta profesija smetaju.

Sportska kultura, u tom smislu, gotovo da ne postoji, a jedan od razloga je verovatno manjak obrazovanja, nemanje neophodne širine, kao i samokritike.

S tim u vezi, sportskim novinarima u Srbiji trebalo bi da posluži kao primer potez kolega u Hrvatskoj koji su pokazali jedinstvo, rešeni da stanu na put pojedincima koji smatraju da je ponižavanje i ismevanje novinara najnormalnija stvar.

Jedan od takvih je Željko Sopić, trener Rijeke, koji je možda dobar taktičar i verovanto ove sezone uspešno vodi svoj tim (bori se za titulu) ali je i te kako neprofesionalan u ophođenju prema medijima.

Sportski novinari u našem komšiluku rešili su da ga bojkotuju, odnosno da ne prenose njegove izjave.

S tim u vezi, oglasiolo se Hrvatsko udruženje sportksi novinara.

– Otkad je krajem avgusta prošle godine preuzeo klupu Rijeke, Sopić je svojim izjavama često izlazio u prvi plan. Rade to gotovo svi treneri u današnje digitalno doba, u kojem su po opisu posla glavni komunikatori zbivanja, ali zbog svog ophođenja prema medijima, kao i prilično velike doze arogancije, brzo je prestao da bude simpatičan.

Još početkom decembra je, na primer, spočitao novinarima da ‘malo previše spominju Matjaža Keka’, a baš je slovenački stručnjak pokazao da je ne samo jedan od najboljih trenera koji su ikad radili u HNL, nego i pravi PR-majstor. Željko Sopić ne bi smeo da zaboravi da ljudi s mikrofonom preko puta njega samo rade svoj posao, kao što i on obavlja posao trenera. I da ne postoje glupa pitanja, već samo glupi odgovori. Molimo stoga ovim putem da se prema novinarima ponaša korektno i s poštovanjem, kao što se i oni prema njemu ponašaju – navedeno je u saopštenju koje je potpisao predsednik HZSN Jura Ozmec.

Kada je na narednoj konferenciji upitan za saopštenje HZSN, Sopić je kratko odgovorio:

– Tri noći ne spavam zbog toga.

Zbog toga je udruženje donelo odluku da faktički bojkotuje trenera trenutnog lidera u prvenstvu Hrvatske.

– Izjave Željka Sopića, trenera Rijeke, ne objavljujemo dok ne počne pristojno da se ponaša prema novinarima, dakle sve dok se ne izvini.

Priznanje mu je uručio predsjednik Udruženja Tihomir Burzanović ističući da je Kovačević „rijedak primjer čovjeka koji nije ni stupio na dužnost“ a već ga je napadala “ jedna grupa ljudi instruisana od centara moći“.

„Mnogo ne priča, mnogo ne taktizira, ono što kažu, iskopao je svoj politički rov i iz tog rova priča i bije onako dosledno kao što priliči mladom srpskom političaru, hrišćaninu. U znak zahvalnosti što postoje takvi političari, ali i u znak odbrane novinara Marka Kovačavića mi smo u Udruženju odlučili da ga odlikujemo najvećim priznanjem u našem Udruženju-Spomenicom 150 godina novinarstva u Crnoj Gori. Da zna da u svijetu novinarstva postoje njegova hrišćanska braća koja ga podržavaju i na neki način brane od svega toga nepravednoga što u medijima rade sa njim“, kazao je između ostalog Burzanović.

Kovačević je kazao da mu je čast što priznanje dobija od jedinog Udruženja koje početak novinarstva obilježava “ onakav kakav je zaista bio u Crnoj Gori“.

„List „Crnogorac“ je sabirao u sebi sve ono što mi danas kao Srbi u Crnoj Gori jesmo. Sjetićete se da je taj list bio zabranjen diplomatskom akcijom tadašnjih velikih sila i neprijatelja našeg naroda,pa je onda vaskrsao kroz „Glas Crnogorca“, a evo kroz ovo Udruženje njegov duh živi i do današnjega dana i zato je meni utoliko veća čast što ovo priznanje od vas danas primam i što kaže Njegoš u „Gorskom vijencu“ kroz riječi vladike Danila – “ da je iđe brata brata u svijetu da požali ko da bi pomoga“, a vi ste ne samo požalili nego učinili mnogo više od toga i dali mi dovoljno snage za sve buduće okršaje koje budemo imali u ovom javnom svijetu i na javnoj medijskoj sceni“, rekao je Kovačević.

Povodom krsne slave Udruženja slavski kolač je osveštao protojerej stavrofor Dragan Krušić koji je članovima Udruženja čestitao praznik.

Burzanović je u ime Udruženja i ambasadoru Rusije, Vladislavu Maslenikovom, koji je danas bio gost Udruženja, uručio poklon- molitve na ruskom jeziku. Priznanje je uručeno i predstavnicima nikšićkog Sportskog centra, domaćinu današnjeg okupljanja članova Udruženja i prijatelja te organizacije.

Sekretar Udruženja Ivan Milošević je podsjetio da organizacija od prije nekoliko godina obilježava praznik Blagovijesti kao svoju krsnu slavu.

„Kao jedan od metoda raskida sa komunizmom koji je vladao u Crnoj Gori decenijama. Pokušali smo i na ovaj način da napravimo jedan prekid sa jednom praksom ideološkom koja je i u ovome Udruženju postojala i da skrenemo pažnju da neke možda velike prošlosti ne trebamo više da njegujemo, nego naprotiv da pokušamo da stvaramo nove“, rekao je Milošević.

Nada se, kaže, da to novinari neće pogrešno shvatiti i da to neće “ protumačiti politički ili ideoliški“.

„Nego da će shvatiti da jednostavno moramo da se prilagodimo novim nekim vremenima i da završimo sa nekim pričama iz prošlosti“, istakao je Milošević.

U okviru svečanosti otvorena je mini izložba starih fotografskih aparata i časopisa iz kolekcije fotoreporter i član Udruženja Željka Šapurića.

Prisutni su imali priliku da pogledaju foto aparate iz 19.,20. i ovog vijeka, ali i časopise koji su se nekad izdavali u Nikšiću, poput “ Pivarca“, “ Naše riječi“…

„To je moj doprinos današnjem prazniku Udruženja. Izloženo je samo djelić kolekcije koju posjedujem“, kazao je Šapurić.

Program je vodila novinarka Dragana Mijušković koja je, takođe, član Udruženja novinara Crne Gore.

Kaže da je zakon „o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija“, koji se kolokvijalno zove ‘zakon o stranim agentima’, deo „paketa” političkih mera koje je pokrenuo predsednik Republike Srpske Milorad Dodik.

Udruženje BH novinari je 2023. godine registrovalo 87 slučajeva kršenja medijskih sloboda i sigurnosti novinara. Samo je 10 rešeno.

Cenzolovka: Od avgusta 2023, nakon odluke Skupštine Republike Srpske, kleveta je krivično delo, za koje se može dobiti kazna od oko 3.000 evra. Novinari i nevladine organizacije kažu da je cilj ovog zakona da se ograniči otvorena i kritička debata o temama od javnog interesa. Vi ste istakli da je od tada podneto pet prijava protiv novinara za klevetu. O kavim slučajevima je reč?

Rudić:  Još nemamo podatke o tome ko stoji iza velikog broja krivičnih prijava u Republici Srpskoj niti ko su tuženi, jer okružna tužilaštva nisu podelila sa nama te informacije. Za sada znamo broj prijava – 45, od toga su 44 za delo klevete i jedna prijava za „iznošenje ličnih i porodičnih prilika”. Među tuženima najviše je građana – 32, zatim pet novinara, dva političara i pet nepoznatih osoba.

Iz Okružnog tužilaštva u Banjaluci dobili smo samo zbirne podake, tako da ne znam koliko je novinara, aktivista civilnog društva ili ljudi iz drugih profesija.

Još uvek nije potvrđena nijedna od ovih krivičnih prijava niti je podignuta optužnica. Generalno, ovo je zaista veliki broj krivičnih prijava za četiri i po meseca. Već sada možemo govoriti o pravnom pritisku na sve slobodnomisleće ljude – od građana, koji su za sada najviše na udaru krivičnih postupaka zbog iznesenog mišljenja, do novinara i aktivista civilnog društva. Jasno su vidljivi obrisi zakonskog okvira i institucionalnih mehanizama ućutkivanja svake kritike, ograničavanja javne debate o temama od začaja za građane i kršenja prava na slobodu govora.

Sada može bilo ko podneti krivičnu prijavu, iz politčkih, ličnih pa čak i najprizemnijih zlobnih razloga. Tužilaštvo će morati da primi tu prijavu, procesuirati je i trošiti ljudske i materijlne resurse za nešto što je u demokratskom svetu nezamislivo – a to je vođenje krivičnih postupaka zbog nečijeg mišljenja, kritike, medijskog teksta, komentara ili zadiranja u privatnost radi javnog interesa.

Cenzolovka: Kakve posledice procesi za klevetu imaju na novinarstvo? Ali i na pristup građana informacijama od javnog značaja?

Rudić: Iako je primena zakona još samo na nivou krivičnih prijava, zakon pokazuje negativne posledice i destrukciju profesije, kojoj su imanentni kritika javnih zvaničnika, propitivanje načina na koji obavljaju javne funkcije i istražuju evetualne zloupotrebe javnih ovlašćenja za lične interese.

Na primer, ako nameravate pisati o bogaćenju sina čija je majka na javnoj funkciji, ili dobiti privatne firme u vlasništvu direktora javne bolnice, ili istraživati javne radove u koje je uključen kum predsednika, morate unapred razmišljati kako ćete pisati o navedenim temama, a da se ne suočite sa krivičnim prijavama. To je apriorna cenzura ili samocenzurisanje u cilju izbegavanja krivičnog progona! U takvim okolnostima zaista nije lako raditi.

Ovde ne želim nipodaštavati zdrav razum i profesionalne kompetencije nosilaca pravosudnih funkcija, niti sumnjam da će oni u duhu zakona, Ustava i prakse Evropskog suda za ljudska prava procenjivati, a onda odbacivati ili prihvatati krivične prijave za klevetu. Neće im, međutim, nimalo biti lako s obzirom na široko postavljene odredbe zakona i motive njegovog donošenja.

Ti su motivi, nedvosmisleno, decenijska frustracija medijima aktuelnog predsednika RS i njegov završni pokušaj ograničavanja, ako ne i potpunog zaustavljanja rada jednog broja slobodnih medija i novinara u Republici Srpskoj, ali i celoj BiH.

Cenzolovka: Brojni mediji u RS su registrovani kao nevladine organizacije. Kakve će po njih biti posledice usvajanja ovog zakona?

Rudić: I ovaj je zakon deo „paketa” političkih mera koje je pokrenuo predsednik Republike Srpske kroz zloupotrebu javnih institucija zakonodavne i izvrše vlasti. Ne postoje nikakve zakonske praznine da bi se moglo govoriti o potrebi donošenja posebnog zakona o kontroli rada NVO ili stvaranju njihovog registra.

Republika Srpska, kao i drugi delovi države, ima jasnu zakonsku regulativu u oblasti registracije NVO, plaćanja poreza, poslovanja putem banaka, podnošenja godišnjih finansijskih izveštaja, poštovanja prava zaposlenih, prijave ličnih prihoda građana i plaćanja poreza, itd.

Navedeni zakoni omogućavaju svakom iz različitih sektora i javnih institucija proveru onoga što rade NVO, čak i na dnevnoj osnovi. Znači, jasno je da se i ovaj zakon donosi radi ciljanog gašenja sloboda unutar civilnog sektora, te zaustavljanja rada ljudskopravaških NVO i medija.

Opet je nad zdravim razmom pobedila nerazumna snaga predsedničke pozicije i opsednutost Milorada Dodika jednim brojem medija i NVO u RS, čiji bi rad predsednik zabranio koliko sutra.

Diplomatska trgovina U BIH će progutati medijske slobode i ljudska prava

Cenzolovka: Razumeju li Evropska unija i druge međunarodne organizacije posledice ovakvog zakona?

Rudić: Nisam oduševljena njihovom principijelošću i efikasnošću. Naprotiv! Oni se (kao) javno protive rigidnim intervencijama u zakonski okvir za medije i civilno društvo jer su medijske slobode jedan od 14 prioriteta za EU integracije.

Sa druge strane, ovde se ustalila „diplomatska trgovina” sa vladajućim strukturama u oba BH entiteta i na nivou državnih institucija. Ta trgovina će, bojim se, progutati medijske slobode i ljudska prava, i to za „male pare”.

Evo jedan ilustrativan primer: prošle godine je na državnom nivou usvojen novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Prethodno su nacrt zakona negativno ocenili i EU i Institucija BH ombudsmana, budući da je sadržao rešenja koja reduciraju prava definisana u starom zakonu. Civilni sektor je poslao čak 200 komentara i amndmana, ali Ministarstvo pravde BiH nije prihvatilo nijedan!

Ipak, zakon je usvojen bez ikakvih izmena nacrta kao deo „paketa evropskih zakona” koje BiH mora prihvatiti na putu EU integracija. I uz pristanak EU u BiH. Bojim se da će tako biti sa svim zakonima koji se ubrzano donose različitim delovima države uz političku floskulu „evropski put BiH nema alternativu”! A sa medijskim slobodama i ljudskim pravima šta bude…

Cenzolovka: U Kantonu Sarajevo postoji predlog da se kažnjavaju „lažne vesti”, što bi navodno uključivalo i velike novčane kazne za građane i pravna lica, uključujući i medije. Postoji bojazan da bi ovaj propis, ako bude usvojen, izazvao lančanu reakciju. Šta je sve problematično sa ovim propisom?

Rudić: Osnovni je problem što se ovim zakonom internet proglašava „javnim mestom” kao da je reč o javnom prostoru – dakle fizičkom, jasno ograničenom javnom prostoru u okviru kojeg se dešavaju i sankcionišu prekršaji. Takođe, veoma je teško, pa i potpuno nemoguće na nivou jednog kantona rešavati problem sa lažnim vestima, govorom mržnje ili ozbiljnim sigurnosnim pretnjama u praktično neograničenoj online sferi, što se takođe želi ovim zakonom.

Problem je i to što se policiji daju velika ovlašćenja i mere za ograničavanje slobode izražavanja, a da se ne predviđa procena javnog interesa, kao i sprovođenje razumnih mera i balansa u bilo kojoj vrsti ograničenja prava na slobodu izražavanja i mišljenja.

I na kraju, problematično je i to što država BiH ima krivično zakonodavstvo koje tretira mnoga od pitanja navedenih u nacrtu ovog prekršajnog zakona.

Naravno, ništa manje nije opasna ni mogućnost „prelivanja” istih ili sličnih zakonskih rešenja u druge kantone.

Neki su to već ranije uradili, kao na primer Unsko – sanski kanton, bilo je sličnh inicijativa i u Parlamentu Federacije BiH. Bila sam članica radne grupe koja je raspravljala o nacrtu zakona na više sednica, nismo se složili oko mnogih pitanja. Sad je na potezu predlagač zakona – Vlada Kantona Sarajevo, a kasnije Skupština.

Iskreno se nadam da zakon neće biti predat u parlmentarnu procedure pre nego što se iz njega izostave svi članovi koji uključuju medije i društvene mreže, te prekršajne mere i postupci protiv govora mržnje i lažnih vesti.

Kažnjen tek svaki četvrti napadač na novinare

Cenzolovka: Safejournalists je zabeležio povećan broj napada na novinare u BiH. Posebno se izdavajaju napadi u Banjaluci zbog LGBT parade u Mostaru, kada su vlasnici Hercegovina.info Mariji Ćosić dva puta izbušene sve gume na automobilu, kao i napad u Brčkom na vlasnika portala Times.ba Mirzu Derviševića. Kako ovi napadi utiču na rad novinara?

Rudić: U Liniji za pomoć novnarima registrovali smo 87 različitih slučajeva kršenja medijskih sloboda i sigurnosti novinara tokom 2023, što je 10,12 odsto više nego 2022. Najveći broj (21) se odnosi na političke pritiske, verbalne pretnje (17), šest je fizičkih napada, sedam pretnji smrću, osam govora mržnje itd.

Problem je visok stepen nekažnjivosti i sporost u istrazi napada, uključujući i slučajeve koje ste pomenuli. Samo 10 slučajeva prijavljenih u 2023. je rešeno u toj godini pred sudovima ili drugim nadležnim institucijama. Generalno, među novinarima i medijima vlada veliko nepoverenje u rad pravosuđa, budući da je uspešnost u kažnjavanju napadača na novinare tek 25,4 procenta.

To je nedopustivo, te mi u BH novinarima govorimo o nedostupnosti pravde za novinare. To deluje obeshrabrujuće na sve novinare i medije, posebno za mlađe kolege. Ako ovome dodamo i veliki broj krivičnih prijava u Republici Srpskoj, onda zaista svedočimo osmišljenom i brutalnom gušenju medijskih sloboda i slobode govora u BIH. I to pred očima evropskih institucija u BiH i nakon što je država dobila status kandidata.

Finansijski problemi BHRT-a su dugotrajni. Zaposleni od 2015. godine ne primaju socijalne doprinose (penzijsko i zdravstveno osiguranje). Osim toga, od 2017. godine kršen je Zakon o javnom RTV sistemu sa Radio-televizijom Republike Srpske (RTRS), srpskim autonomnim entitetom Bosne i Hercegovine, koji nije davao BHRT odgovarajući deo poreza. Ovo je smanjilo raspoloživa sredstva stanice za 41 milion evra. Radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine, javni servis drugog bosanskohercegovačkog entiteta, takođe duguje nacionalnom javnom servisu skoro 8 miliona evra. Sva ova dugovanja su predmet sudskih sporova.

Nezavisni sindikat radnika BHRT-a osuđuje nejednakost plata između uprave i zaposlenih, pri čemu novac poreskih obveznika nije pravilno raspoređen među radnicima BHRT-a. Postoje i problemi sa zastarelom opremom koju koriste uposlenici BHRT-a, od kojih je neka oprema stara preko 40 godina.

Nezavisni sindikat radnika BHRT-a upozorio je 30. januara da, ukoliko budu prinuđeni da koriste svoja zakonska prava, može doći do prekida u emitovanju programa i drugih telekomunikacionih usluga, te da državni i entitetski organi, te da će za to biti odgovorni državni i entitetski organi, kao i menadžment sva tri javna emitera.

U pitanju je i samo postojanje javnog servisa, ali i 800 zaposlenih.

IFJ i EFJ podržavaju sindikalne zahteve za hitnim postizanjem sporazuma, kao i za primenu pravednih plata, viših plata i boljih uslova rada. Sindikat dalje poziva finansijske inspekcije i tužioce da utvrde gde su završila sredstva zaposlenih i ko je odgovoran za bankrot BHRT-a, kako bi se kaznili oni koji su prekršili zakon.

„Osim što nam osam godina nisu uplaćivani doprinosi za sramotno niske plate, što se posebno negativno odražava na penzije, radnici BHRT-a nisu dobili deo decembarske plate, a sasvim je sigurno da nećemo ni primiti sledeću platu za januar. Radnici su u strahu za egzistenciju i život svojih porodica. Brinemo kako ćemo platiti kredite i preživeti. Sve što tražimo je da nam omoguće da budemo profesionalci, da radimo svoj posao i da za to budemo adekvatno plaćeni”, rekla je Neda Tadić, novinarka BHRT-a i članica Nezavisnog sindikata radnika BHRT-a.

Predsednica EFJ-a Maja Sever je dodala: „Bosna i Hercegovina bi mogla da postane jedina evropska država bez javnog servisa. Prošlo je mesec dana otkako je BHRT zvanično bez finansiranja, a političari se još uvek ne slažu oko rešenja. Moraju da shvate da je to vanredna situacija. Solidarni smo sa radnicima BHRT-a koji i dalje rade u ovoj teškoj situaciji.“

Predsednik IFJ-a Dominik Pradalije rekao je: „Mi stojimo uz radnike BHRT-a i pozivamo vladu da preduzme mere. U interesu javnosti je da dobije pristup jakim, kvalitativnim, nezavisnim javnim medijima i to ima cenu: pristojne plate za sve radnike i sigurnost posla.“

Hrvoje Zovko u uvodu je podsjetio na napad premijera Plenkovića na N1 televiziju u maniri Aleksandra Vučića, sa željom da uređuje medije, čime je nagovijestio što nas čeka pred izbore ove godine.

– Vlada pritom ustraje na donošenju Zakona opasnih namjera i mogu kazati da je ovo najveći čin agresije na novinarsku profesiju i javni interes u jednom duljem periodu. Nema opravdavanja za donošenje ovog zakona, a HND se ne može kupiti činjenicom da netko donosi izuzetak tako da oni koji obavljaju novinarski posao budu izuzeti od kaznenog progona. Naravno da bi svi građani trebali biti ravnopravni pred zakonom i nema toga zbog čega bismo pristali na ovako sraman prijedlog, kazao je Zovko i dodao kako vladajući, ako žele nekoga sankcionirati zbog curenja informacija, mogu i po postojećim pravilima, propisima i zakonima to učiniti.

– Na raspolaganju im je metoda poput disciplinskog postupka u okviru pravosudnog ili policijskog sustava. Pri tome, ako pronađu osobu koja je neovlašteno davala informacije, protiv te osobe mogu pokrenuti disciplinski postupak. U ovom slučaju novinare će se kao izuzeti od kaznene odgovornosti, ali će istodobno sankcionirati sve one koji bi dali informaciju od javnog interesa jer, ne zaboravimo, postoji opravdan razlog da neka informacija bude objavljena. Dakle, ovim će se zakonskim rješenjem kontaminirati područje oko naših kolegica i kolega i neće se više nitko osuditi obratiti medijima kako bi javnost moga doći do informacija od javnog interesa, kazao je Zovko i ponovio da je riječ o brutalnoj agresiji na novinarsku profesiju i javni interes te kako HND odbacuje ovaj prijedlog.

– To je i poruka svim zviždačima da budu tihi, kao u neka stara olovna vremena. Pozivam i građane da ozbiljno shvate ovaj problem i naš apel jer svatko se može u određenoj situaciji naći na meti represivnog aparata, dodao je Zovko i kazao kako HND nastavlja sa svojim aktivnostima po ovom pitanju, najavivši i mogućnost prosvjeda, te će o svemu obavijestiti i relevantne međunarodne institucije.

Potpredsjednik HND-a Drago Hedl istaknuo je kako se ovim zakonom nastoji što više suziti mogućnost novinarima da u svojim istraživanjima koriste podatke koje dobivaju od onih koji bi sada bili sankcionirani ako ti podaci cure.

– Mislim da je za ovu vlast poseban problem, kao što smo nedavno vidjeli, da su neki ključni primjerice savjetnici u Ministarstvu gospodarstva, krtice i dilaju informacije određenim novinarima. Dakle, oni u svojim redovima imaju osobe koje se ne slažu s njihovim potezima i iz nekih drugih razloga novinarima dostavljaju informacije. Ne znam koji novinar takve informacije ne bi koristio. To da se na neki način novinari ekskulpiraju od kaznenog progona u slučaju kada se objavljuje informacija iz faze predistrage ili istrage nama novinarima onemogućava da dođemo do podataka koji su u realnom vremenu, kazao je Hedl iznijevši jedan primjer iz vlastite prakse u slučaju župana Vukovarsko-srijemske županije Damira Dekanića, koji je pijan slupao službeni automobil.

– Da smo se držali samo službenih informacija, imali bismo jedino šturu informaciju iz službenog priopćenja policije i samog aktera događaja. No neki ljudi u sustavu odlučili su reagirati te su mi se javili i upozorili da se stvar pokušava zataškati, i to na višim razinama. Prema tome, da nije bilo tih ljudi koji su nam javili, mi nikada ne bismo saznali pravu istinu i ne bismo došli do stvarnih informacija o cijelom slučaju, kazao je Hedl i zaključio kako se ovim zakonom, koji je vrlo rigorozan, ljude prisiljava da paze što će reći novinaru te ih se tjera da budu oprezni u svojim istupima i da ne otkriju porijeklo informacija jer će biti na meti represivnog aparata.

Glavna tajnica HND-a Melisa Skender podsjetila je kako je do svega ovoga došlo.

– Premijer Plenković je, nakon što su se njegovi inicijali pojavili u porukama Uskokovih optuženica, odlučio da, kako je sam rekao, „zbog političke štete izmijeni Kazneni zakon i uvede se novo kazneno djelo za curenje informacija“. Kazne za to djelo, prema ovome prijedlogu, su do tri godine zatvora za odavanje sadržaja dokaznih i izvidnih radnji iz faze postupka koja je nejavna, kazala je Skender i dodala kako je indikativno da je od najave premijere do same saborske procedure donošenja zakona prošlo manje od godinu dana. Skender je naglasila kako u HND ustraju u tome da se u zakon unese izuzeće kada je riječ o otkrivanju podataka koji su u interesu javnosti.

U HND-u navode i da je nakon više od mjesec dana zakašnjenja objavljeno izvješće javnog savjetovanja u kojem nije prihvaćen HND-ov komentar na uvođenje kaznenog djela iz članka 307.a. Iako predlagatelj dopunom želi iz kaznene odgovornosti izuzeti osobe koje obavljaju novinarski posao, za HND je to i dalje Zakon opasnih namjera koji predstavlja izravni udar na javni interes. Ovakav zakonski prijedlog udar je na slobodu govora i slobodu primanja informacija te podriva demokratske temelje Republike Hrvatske. U demokratskoj državi javnost ima pravo i mora biti obaviještena o postupcima koje vode državna tijela, a od javnog su interesa, što će im ovaj zakon onemogućiti. Razlog njegova uvođenja je upravo skrivanje od javnosti kaznenih postupaka protiv visokih državnih dužnosnika, što je u demokratskoj zemlji nedopustivo.

– Smatramo da ovakav prijedlog predstavlja ozbiljnu prijetnju novinarskoj profesiji i slobodnom novinarstvu. Građani i građanke moraju znati da će primjena ovakvog zakona onemogućiti medijsko izvještavanje o važnim aferama i na kraju im uskratiti informacije od javnog interesa. Ovime se štite interesi politike, a ne javnosti, naglasili su čelnici HND-a.

Podsjetimo, Hrvatsko novinarsko društvo nedavno je uputilo Vladi peticiju s više od 2000 prikupljenih potpisa protiv uvođenja novog kaznenog djela „Neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidne ili dokazne radnje“ (članak 307.a Kaznenog zakona).

Udruženje novinara Crne Gore (UNCG) traži ostavku ministarke kulture i medija Tamare Vujošević i direktora Direktorata za medije Neđeljka Rudovića i njegovog saradnika Vukašina Pudara zbog „netransparentne i nepravedne raspodele sredstava medijima iz Fonda za medijski pluralizam u iznosu od skoro pola miliona evra”.

Ceo tekst pročitajte ovde.

„Sljedeće godine pokrećemo emitovanje programa na srpskom jeziku koje do sada nikada nije postojalo“, rekla je Simonjan, gostujući na televiziji „Rusija 1“, objavio je RT Balkan.

Simonjan je, takođe, podsjetila da je na Balkanu već aktivan portal RT na srpskom jeziku (RT Balkan), i potvrdila da će ruska televizija RT sledeće godine biti emitovana ne samo u okviru Republike Srpske, već i u cijeloj BiH.

Ne sporeći zabrinutost nad bujanjem „kulture tužakanja“ u toj državi, predsednik HND Hrvoje Zovko u tom kontekstu posebno ipak naglašava jedan drugi, po njemu mnogo sporniji podatak: ko su tužioci i koje su im zapravo namere.

„Tužbe, a posebno one SLAPP, novi su model napada na naše kolegice i kolege“, kaže Zovko za Autonomiju.

„Tužitelji su političari, razni tajkuni, suci, sutkinje, javne institucije, jednom riječju – svi! ’Običnog čovjeka’ u svemu tome nema jer on niti ima vremena niti novaca za takvo što.“

Znane su po zlu kao, oficijelno, Strateške tužbe protiv učešća javnosti (Strategic lawsuit against public participation – SLAPP), ali ih novinari širom sveta s pravom smatraju novim, suptilnijim i neretko pogubnijim oblikom pritiska na njih i njihov rad.

Ipak, nigde takav utisak nije došao do izražaja kao u susednoj Hrvatskoj.

Neslavni rekordi

„Ako vas netko tuži, poput suca Ivana Markovića, s 26 tužbi, a on je čovjek na poziciji moći, to je SLAPP i tu nema govora. Jasna je tu namjera. Ili kad je 2019. Hrvatska radio-televizija (HRT) pod vodstvom tadašnjeg direktora Kazimira Bačića u jednom trenutku imala 36 tužbi protiv vlastitih zaposlenika, HND-a i drugih kolegica i kolega i medija“, napominje Zovko.

Zvaničan podatak o broju SLAPP tužbi u Hrvatskoj ne postoji: tim podatkom ne raspolaže ni Ministarstvo pravosuđa i uprave niti Ministarstvo kulture i medija. Sudovi koji imaju sve te predmete ne objavljuju broj predmeta koji bi se mogli nazvati SLAPP-om, niti takve tužbe posebno izdvajaju i klasificiraju, kao ni odštetne zahteve koji se potražuju u tim tužbama.

„Primjerice, HND od 2019. svake godine objavljuje anketu o broju tužbi protiv novinara, novinarki i medija i u tu anketu stavljamo i brojke koje dobijemo od Ministarstva pravosuđa i uprave za proteklu godinu, a oni ovise o tome hoće li im i kada ti podaci za kalendarsku godinu biti dostavljeni sa sudova“, kaže Zovko.

„HND-ova anketa se odnosi na aktivne predmete neovisno kada su počeli. I upravo se HND jedini sustavno bavi problemom tužbi protiv medija. Anketa koja je objavljena u 2023. pokazala je da u Hrvatskoj postoji najmanje 945 tužba protiv novinara, novinarki i medija s odštetnim zahtjevima, prema našoj procjeni, od oko 10 milijuna eura. Treba napomenuti kako je ta brojka u stvarnosti puno veća jer je na anketu odgovorilo oko dvadesetak medija. Dakle, nisu svi. Podaci iz ankete koju radimo već petu godinu postali su relevantni u Hrvatskoj i inozemstvu. Od ukupno 945 tužbi, 910 se odnosi na parnične postupke za naknadu štete zbog povrede časti i ugleda koji se vode protiv nakladnika, njihovih urednika i novinara zbog objavljenih tekstova i priloga. Kada je riječ o kaznenim postupcima, 9 medija je prijavilo ukupno 35 takvih postupaka“, navodi naš sagovornik.

Najduži sudski spor – vodi se čak 33 godine!

Osim pojedinaca nepoznatih široj javnosti, među onima koji podnose tužbe protiv medija i novinara najčešće su osobe iz javnog i političkog života, među kojima i političari na vlasti, zatim pravna lica, ali – i sudije. Prema rezultatima ranijih anketa, među izdavačima najviše tužbi ima Hanza media (izdavač Jutarnjeg lista, Globusa, Slobodne Dalmacije…) – 421 parnični postupak i 11 krivičnih. Druga po broju tužbi je Styria, koja samo za Večernji list i 24sata ima 190 parničnih postupaka i 6 krivičnih. Najduži sudski spor, prema podacima HND, traje 33 godine i vodi se protiv Večernjeg lista.

„Da je velikom broju tužbi cilj zastrašivanje medija i poticanje cenzure te autocenzure kod novinara, pokazuju i sami iznosi inicijalnih tužbenih zahtjeva u građanskim postupcima koji su često puno veći od pravomoćno dosuđenih. Unatoč tome, nisu sve ove tužbe SLAPP i nije poznato koliki bi broj od ovih tužbi to mogao biti. U Ministarstvu pravosuđa i uprave su pregledom predmeta koji se vode protiv novinara iz 2021. i 2022, a na temelju kriterijima Preporuke Europske komisije 2022/758, utvrdili da bi se na SLAPP tužbe moglo odnositi 68 parničnih i 11 kaznenih predmeta. Što se tiče te brojke o SLAPP-u koje je objavilo Ministarstvo pravosuđa i uprave, voljeli bismo kada bismo znali kako su došli do nje. Uvjereni smo s razlogom kako je brojka puno veća i da je jako veliki broj tužbi iz naše ankete SLAPP“, ističe predsednik HND.

„Primjerice, imamo samo suca Županijskog suda u Zadru Ivana Markovića koji ima, ako se ne varam, 26 tužbi protiv medija, od čega je pola protiv Hanza medije, zatim predsjednik Županijskog suda u Osijeku sudac Zvonko Vrban koji ima seriju tužbi protiv portala Telegram.hr i kolege Drage Hedla Evo, samo ta dva navedena primjera su vam preko 30 SLAPP tužbi, a da ne govorimo sve ostale slučajeve. Hrvatska je najgora zemlja u EU po SLAPP-u. Nažalost, ali to je istina. Zadnje dvije godine sramotnu nagradu za najveće europske ovisnike o tužbama osvajaju osobe ili institucije iz Hrvatske, poput HRT-a i moćnog suca Vrbana.“

Osvrćući se na podatak CASE koalicije, prema kojem je s početka 2022. u Hrvatskoj bilo (svega) 33 SLAPP tužbe, Zovko, ne preterano srećan, ističe da su ti podaci – a HND je inače, članica te koalicije – na neki način naškodili i tom udruženju i borbi protiv „kulture SLAPP tužbi“ u Hrvatskoj.

„Vlastima su ti podaci došli kao naručeni da kažu: evo, vidite, HND ne govori istinu, nismo najgori i nema puno SLAPP tužbi u Hrvatskoj. Naravno da to nije bila namjera CASE koalicije, niti to mislimo, ali njihovo istraživanje, kada navode te 33 tužbe, obuhvaćalo je tek nekoliko medija i taj podataka o SLAPP-u ne može biti toliki“, ukazuje Zovko.

Novi mehanizam pritiska na novinare

Kad je reč o postupanju sudija u slučajevima za koje se veruje da spadaju u kategoriji SLAPP tužbie, Zovko navodi da su iskustva različita.

„S jedne strane, imamo sjajne sutkinje i suce koji itekako razumiju ovaj problem i poziciju novinara, novinarki i medija, a s druge strane imamo ozbiljan broj sudaca koji su i sami tužitelji protiv novinara, novinarki i to s tužbama koji su čisti SLAPP i koje imaju velike odštetne zahtjeve – po recimo sto tisuća eura. I Hrvatska je i po tome najgora u EU jer niti jedna zemlja nema tu situaciju da su suci tužibabe, ali, ono, ozbiljne. Postoji u Bugarskoj situacija, u jednom ili dva takva slučaja, ali u Hrvatskoj mi sada generalno imamo kulturu tužakanja medija i novinara, a ozbiljna prijetnja u takvim slučajevima dolazi i iz sudačkih redova. Kao HND, pozdravljamo napore predsjednika Vrhovnog suda RH Radovana Dobranića koji je u više navrata dao do znanja kako mu je takva praksa od dijela sudaca i sutkinja neprihvatljiva“, kaže on.

Predsednik HDN-a primećuje da su SLAPP tužbe, na izvestan način, zamenile druge vidove napada i pritisaka na novinare.

„Više ne morate čekati da netko fizički napadne novinare već ih se sustavno maltretira i financijski iscrpljuje putem ovakvih tužbi koje su same po sebi zastrašujuće. To je, naravno, i pokušaj nametanja cenzure.“

Ministarstvo kulture i medija je pre dve godine, dajući makar formalno na značaju problemu SLAPP tužbi, formiralo za to posebnu radnu grupu. Do danas, međutim, ta radna grupa još nije izradila nikakav mehanizam za sprečavanje takvih tužbi.

Kada su iz HND upitali izdavače na koji bi se način mogao rešiti problem SLAPP-a, najviše njih sugerisalo je korišćenje mehanizma ranog odbacivanja takvih tužbi, dok je značajan broj njih odgovorio da bi se to moglo postići ograničavanjem iznosa odštetnih zahteva, izmenama u Krivičnom zakonu, uklanjanjem krivične odgovornosti za povredu časti i ugleda i odvraćajućim kaznama i odštetama tuženima.

Hrvatsko novinarsko društvo, kaže Zovko, odmah je pozdravilo osnivanje te radne grupe „jer nam je stalo do toga da se ovaj problem riješi“, a dobru volju su iskazali time što su imenovali predstavnicu u toj radnoj grupi.

„Sada čekamo konkretne poteze, odnosno rezultate. Ono što mi tražimo već godinama i od čega nećemo odustati jest dekriminalizacija svih kaznenih djela protiv časti i ugleda, jer smatramo da bi to smanjilo pritisak tužbi protiv novinarske profesije“, zaključuje Hrvoje Zovko, predsednik Hrvatskog novinarskog društva.

Nikolić je i ovaj mejl sa prijetnjama prijavila Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, koje od 10. septembra 2022. godine vodi istragu o prijetnjama ubistvom koje su joj upućene sa iste mejl adrese.

„Obavještavam Vas da je u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici ovim povodom formiran predmet zbog krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti. Predmet se nalazi u fazi izviđaja. Zbog zaštite interesa postupka, ne možemo dati više informacija“, odgovorio je jutros rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici Duško Milanović, odgovarajući na pitanje M portala u kojoj je fazi istraga koja se vodi od 10. septembra 2022. zbog prijetnji smrću upućenih urednici M portala.

Redakcija M portala je konstantno izložena prijetnjama od početka rada. Svaka od njih je stigla neposredno nakon što su nas funkcioneri bivše vlasti, predvođeni bivšim premijerom Dritanom Abazovićem i bivšim ministrom unutrašnjih poslova Filipom Adžićem, targetirali kao navodne pripadnike, pa čak i vođe, jednog kriminalnog klana ili nas dovodili u vezu sa sumnjivim poslovima, zajedno sa kolegama iz Pobjede, Gradske televizije, E televizije, Antene M, Portala Analitika, portala CDM…

Zbog toga smatramo da je riječ isključivo o politički motivisanim napadima, čija je namjera zastrašiti novinarke i novinare crnogorskih medija i spriječiti ih da u normalnim uslovima obavljaju svoje poslove.

S obzirom na to da već 16 mjeseci ODT izviđa ko upućuje prijetnje našoj redakciji, uprkos tome što je policija relativno brzo obavila svoj posao i prikupila dovoljno informacija, M portal će zatražiti sastanak sa nadležnima iz policije, tužilaštva i izvršne vlasti, čija je obaveza da novinarima obezbijede normalne uslove za rad. Kao i u ranijim slučajevima, o novim prijetnjama obavijestićemo međunarodne organizacije i ambasade.

Prema informacijama Vijesti, četiri člana Savjeta bila su za to da se javnost isključi sa sjednice, dok je protiv takve odluke glasao jedino predstavnik Advokatske komore u tom tijelu Aleksandar Đurišić.

Kako su Vijesti jutros objavile, večeras bi trebalo da bude razriješen aktuelni vršilac dužnosti direktora Gradske TV Rade Vojvodić, ali i da bude izabran novi.

Prema informacijama Vijesti na poziciju vršioca dužnosti direktora do raspisivanja konkursa javili su se Vojvodić, Dubravka Perović i Balša Rakočević.

Prema dokumentima Gradske TV za vršioca dužnosti direktora do izbora rukovodioca u punom mandatu može biti izabrana osoba iz reda zaposlenih koja ispunjava uslove za izbor direktora.

Ukoliko se takva osoba ne javi, može se glasati i o kandidatima koji ne dolaze iz tog lokalnog javnog emitera.

Vijesti su jutros objavile da se radi o dugogodišnjoj novinarki, urednici i generalnoj direktorici Radio televizije Crne Gore (RTCG) Andrijani Kadiji i novinaru Vladimiru Otaševiću.

Dodik je ponovo optužio televiziju N1 kako je „dio politike koja ruši RS“, da „lažu i podvaljuju“ te da imaju „antisrpski narativ”, objavili su iz Udruženja BH novinari.

Iako je više puta ponovio da se njegove optužbe ne odnose direktno na novinarku N1 Snežanu Mitrović, koja je izvještavala sa pres-konferencije, BH novinari napominju da je Dodik na potpuno neprihvatljiv način uzeo mikrofon iz ruku novinarke, uz komentar da to radi kako se  „novinarka N1 ne bi loše osjećala“. Dodaju da je Dodik jasno stavio do znanja kako ima službu koja prati sve ono što radi ovaj medij i još jednom naglasio da N1 treba zabraniti rad jer je  „subverzivni državni element“.

„Sramotni su i na granici patološke mržnje višegodišnji obračuni Milorada Dodika sa medijskim djelatnicima te njegovo kontinuirano uzurpiranje javne političke funkcije za lični obračun sa novinarima/kama i medijima koji kritikuju Dodikove odluke ili mu postavljaju legitima pitanja od javnog značaja“, naveli su iz Udruženja BH novinari.

Posebno su istakli izjavu Dodika o „praćenju“ onoga što radi N1 televizija i njeni novinari i novinarke. Napomenuli su da prisluškivanje i praćenje novinara i novinarki prestavljati ozbiljan zakonski problem i nedozvoljeno političko i institucionalno uplitanje u rad medija.

Objavili su da će BH novinari zatražiti zvanični odgovor od državnih agencija SIPA i OSA, koje moraju obavijestiti javnost o tome da li je i na osnovu čijeg zahtjeva ili odluke omogućeno praćenje i prisluškivanja novinara i novinarki N1 televizije ili bilo kojeg drugog medija u Bosni i Hercegovini.

N1 je danas objavila da je novinarka N1 televizije juče dobila poziv iz Kabineta predsjednika RS. Dodik ju je putem telefona vrijeđao, psovao i galamio na novinarku zbog teksta koji je objavljen na N1.

“Vrlo je opasno što je novinarska zajednica oguglala na takav vid napada. Ja sam danas možda malo i razočarana, jer je generalno medijski prostor ostao nijem na ono što je jučer izrečeno na pres-konferenciji. Ne treba meni advokat niti odbrana, ja se branim svojim čestitim radom već 20 godina. Ali, kada funkcioner prizna da ima službu koja prati rad novinara, to je vrlo opasno i za mene indikativno“, izjavila je Mitrović.

“Gospodin Dodik je negodovao i vikao zbog teksta objavljenog na portalu N1. Krenuo je da viče i psuje, bilo je vrlo lično i neugodno. Vrlo stresno. U toj minuti razgovora upotrebljavao je nepristojne riječi, psovao je, koristio je riječi na ‘j’. Ja nisam tako vaspitana da ponavljam te riječi”, rekla je Mitrović.

Ona je sve prijavila Liniji za pomoć novinarima, a u policiju do sada nije išla jer nema tonski zapis poziva.

Zbog ovog napada oglasili su se iz Ureda Evropske unije u Sarajevu odakle su upozorili na zabrinjavajući trend javnih napada na novinare, te pozvali Dodika i vlasti RS da u potpunosti poštuju prava novinara.

Iz N1 su izjavili da je tek nekoliko medija objavilo informacije o napadu na Mitrović te da se nisu oglasila ni novinarska udruženja.

Istraživački portal je osuđen za klevetu po tužbi bivšeg vicepremijera Koča Angjuševa i vlasnika kompanije “Brako” za istraživački film “Zavjera protiv vazduha”.

U presudi sutkinja ocjenjuje da je Istraživačka reporterska laboratorija udruženje građana, a ne medij i da svoja istraživanja mogu da koriste samo za internu edukaciju.

Svoje istraživačke filmove IRL objavljuje na javnom servisu Makedonske televizije.

Udruženje novinara zbog ove presude na rad sutkinje žalilo se Sudskom vijeću.

Iz Skoplja se javila Milka Smilevska sa više detalja (video pogledajte OVDE).

Iako je u jedinoj izjavi koju je dao nekom crnogorskom mediju povodom cijelog slučaja, 17. novembra prošle godine za portal Standard, direktor BIRN-a za Bosnu i Hercegovinu, koji je rukovodio projektom, Denis Džidić poručio kako će BIRN „pogledati o čemu se radi i nakon toga se brzo izjasniti, a ako je došlo do nekih grešaka i izviniti“, očigledno je da nije bilo ni brzo, ali i da ta organizacija ne vidi da je napravila bilo kakvu grešku, jer je izvinjenje – izostalo.

Na istoj web adresi na kojoj je od sredine decembra prošle godine pisalo da je projekat Balkanske istraživačke reporterske mreže „Mapiranje krajnje desnih i ekstremističkih grupa na Balkanu“ na nezavisnoj reviziji, osvanuo je novi, pod nazivom „Ko su ekstremni desničari na Blakanu“ a prvobitni spisak od 71 grupe sveo se na svega 17.

U BIRN-u tvrde da razlozi leže u tome što nova verzija projekta sužava svoj fokus i nabraja „samo ekstremno desne organizacije“, no i priznaje da istraživačima koji su bili zaduženi u 2022. godini da identifikuju organizacije koje propagiraju ideologije ekstremne desnice „nijesu bile date stroge smjernice o tome kako identifikovati ono što je prvobitno nazivano krajnje desnim i ekstremističkim grupama“.

Umjesto toga, BIRN je odlučio da se osloni na ekspertizu lokalnih novinara – piše na sajtu inoviranog projekta, iako je u prvobitnom opisu projekta, objavljenom sredinom novembra prošle godine, pisalo da su interaktivna mapa i baza podataka nastale „upotrebom pažljivo skrojene metodologije“, čime su suštinski priznali da nikakve metodologije, zapravo, nije ni bilo.

Ovoga puta, za razliku od prvobitne verzije kada se računalo na „ekspertizu“ saradnika, metodologija je objavljena na sajtu, a istraživači su se, kako navode u BIRN-u, u inoviranoj verziji projekta, u praksi bavili potpuno novim istraživanjima.

Urednička greška

Rudić ocjenjuje da je to što se dogodilo sa prethodnim izvještajem BIRN-a i činjenično neutemeljenim optužbama na račun koleginica novinarki i aktivista civilnog društva iz Crne Gore – urednička greška.

„To se događa i od uredničkih grešaka nije imun ni jedan medij, uključujući i istraživačke medije. Mislim da nije bilo dovoljno profesionalne pažnje i nadgledanja pripreme i objavljivanja izvještaja koji se bavi veoma osjetljivom i sigurnosno riskantnom temom radikalizma i ekstremizma na balkanskim prostorima“, kaže Rudić.

Međutim, prema njenim riječima, ono što je loše u cijelom ovom slučaju jeste nedovoljno efikasna reakcija uredništva BIRN-a, u smislu javnog izvinjenja, posebno koleginicama i kolegama čija su imena i profesionalni rad problematizovani u izvještaju u negativnom kontekstu.

„Dakle, nije umanjena šteta, niti sigurnosni rizici za etiketirane i njihove porodice. Takvo postupanje nije u skladu sa kodeksom novinarske etike, niti sa elementarnom profesionalnom solidarnošću. Iskreno mi je žao zbog toga, jer ako novinari, koji se svakodnevno suočavaju sa različitim oblicima sigurnosnih rizika, političkih pritisaka i prijetnji, neće biti podrška novinarima i aktivistima civilnog društva, onda se moramo zapitati kuda to ide naša novinarska profesija„, kaže Rudić.

Ona smatra da iz ovog slučaja možemo naučiti mnogo, a prije svega da se teme poput radikalizma i ekstremizma bilo koje vrste, te objavljivanje podataka o organizacijama i pojedincima, moraju istraživati na ozbiljan način, sa čvrstom i jasnom metodologijom, ciljevima i potpunom uredničkom odgovornošću i posvećenošću.

Oprez zbog političkih mešetarenja

„Da je tu kod BIRN-a bilo određenih propusta, jasno je iz činjenice da je metodologija promijenjena i da je objavljen novi izvještaj u kojem je 17 organizacija na spisku, a ne 71 kako je to bilo u prvom izvještaju. Sa druge strane, želim naglasiti kako novinari, koji problematizuju sigurnosne rizike, radikalizam i ekstremizam, trebaju imati na umu različita politička mešetarenja na našim prostorima, uticaje, čak i lične interese, koji se mogu infiltrirati u rad medija, koji god da je taj medij i koliko god mislili da su otporni na vanjske uticaje“, ocjenjuje Rudić.

Generalna sekretarka Udruženja bosansko-hercegovačkih novinara smatra i da je previše donatorskog nametanja tema radikalizma i ekstremizma.

„Kao da je to neka ‘fancy theme’ koja se može riješiti kroz istraživanja, medijske tekstove i/ili plaćene projekte, a ne djelovanjem države, policije, nacionalnih sigurnosnih agencija… U tom kontekstu, smatram da bi mediji, medijske organizacije, novinari i aktivisti trebali više misliti o etici, javnom interesu i posljedicama koje njihov rad može imati na građane i njihova ljudska prava, a ne samo trčati za projektima koji, evidentno, mogu nanijeti štetu novinarskoj profesiji i ljudima“, zaključuje Rudić.

Iako iz Ministarstva pravosuđa i uprave tvrde da je cilj prijedloga zaštita pretpostavke nedužnosti i prava na privatnost okrivljenika i drugih sudionika u postupku, teško je zanemariti da se ova promjena događa u vrlo osjetljivom političkom trenutku, neposredno prije superizborne 2024. godine. Takav kontekst izaziva sumnje da vlast koristi navedeno zakonsko rješenje kako bi zaustavila neugodno curenje informacija koje su od javnog interesa.

Iako su novinari izrijekom isključeni kao osobe koje bi ovakvim zakonom mogle kazneno odgovarati, evidentno je da će im biti onemogućeno ili barem otežano medijsko izvještavanje o kaznenim postupcima i procesuiranju politički izloženih osoba. Novinari i novinarke bi prihvaćanjem ovakvog prijedloga Kaznenog zakona bili dovedeni u situaciju da ih se pritišće da otkriju izvore, a s pravom se može postaviti i pitanje hoće li dolaziti do toga da se provjeravaju sve komunikacije naših kolega i kolegica kako bi se ustanovilo tko je prekršio zakon i odao podatke iz istrage.

Još jednom podsjećamo kako je inicijativa za uvođenje novog kaznenog djela krenula iz političkog vrha početkom ove godine, nakon što su objavljeni transkripti razgovora u slučaju Josipe Rimac, u kojima su spomenuti visoki dužnosnici vladajuće stranke. Tada je premijer Andrej Plenković najavio kako će curenje informacija postati kazneno djelo.

„Ovakve situacije da nam netko stvari iz spisa nekontrolirano, namjerno, politički, selektirano, aranžirano ide van, čine političke probleme i cure, to se neće dogoditi jer će to biti kazneno djelo“, poručio je tada Plenković, najmoćnija politička figura u državi.

Građani Hrvatske trebaju biti svjesni da će primjena ovog zakona ozbiljno ograničiti medijsko izvještavanje o važnim aferama i na kraju ih lišiti informacija od javnog interesa. Ovakvo zakonsko rješenje predstavljalo bi novo iscrpljivanje i zastrašivanje novinara i medija, odnosno – kao i SLAPP – još jedan oblik zloporabe pravosuđa s ciljem ograničavanja slobode izvještavanja i prava javnosti da bude informirana o postupcima vlasti.

Za Izvršni odbor HND-a,

Hrvoje Zovko, predsjednik HND-a

Za SNH,

Maja Sever, predsjednica SNH

Ona je u pismu navela da pošto su u Libertasu s pažnjom pročitali prvonagrađeni tekst, povlači svoju kandidaturu za tu regionalnu nagradu i da vraća dva sertifikata koja su joj dodeljena na jučerašnjoj ceremoniji.

Dobitnica prve nagrade Evropske unije za istraživačko novinarstvo je novinarka Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) Đurđa Radulović za reportažu o porođaju.

U tekstu se govori o tome da se ne poštuju preporuke Svetske zdravstvene organizacije prilikom porođaja u Crnoj Gori.

Lakić smatra da nema potrebe da detaljno objašnjava svoj stav, „a posebno vaše rangiranje i ocene istraživačkih priča koje su nama, u najmanju ruku, čudne, neprihvatljive i može se slobodno reći veoma uvredljive“, dodala je ona.

Žiri su činili Tena Perišin, Boro Kontić i Nataša Ružić.

Lakić je odbila da primi i novčanu nagradu i zamolila EU Awards tim Thomson Media da snimak o kratkom razgovoru sa njom ne koriste, kao ni njene fotografije i sve što se tiče redakcije Libertas Press.

„Shvatili smo da nagrada koju ste mi juče dodelili, može samo da naškodi dignitetu, integritetu i statusu koji naša redakcija uživa u društvu“, navela je Lakić.

Ona je kazala da su u Libertasu veoma ozbiljno pristupili celom procesu i ceremoniji uručenja nagrada „koja je, takođe, bila veoma neobična imajući u vidu ko su bili prisutni, kao i upadljivo odsustvo najviših predstavnika delegacije EU u Podgorici“.

„S obzirom na jučerašnje vrlo negativno iskustvo koristim priliku da vas zamolim da ubuduće, Libertas Pressu ne šaljete pozive za konkurse bilo koje vrste i da nas uklonite sa vaše mailing liste“, navela je Lakić i ponovila da ne želi da se u bilo kojem javnom istupu koriste njeno ime i naziv redakcije na čijem je čelu.

„Uvereni smo, nakon dovoljno konsultacija koje smo juče imali sa kolegama iz drugih redakcija i civilnog sektora, da će vraćanje nagrade biti još jedan korak ka većoj slobodi i samopoštovanju novinara u Crnoj Gori“, ocenila je Lakić.

Lakić je glavna urednica portala Libertas, a posle serijala tekstova objavljenih u aprilu i maju prošle godine koje ona potpisuje, usledila su hapšenja policajaca, tajnih agenata, specijalnog tužioca, dugogodišnje predsednice Vrhovnog suda.

Lakić je dobitnica mnogih nagrada, a 2019. godine dobila je i Međunarodnu nagradu Hrabra žena (International Women of Courage Award) koju dodeljuje američki Stejt department ženama iz čitavog sveta koje su, uprkos velikom ličnom riziku, primer izvrsne hrabrosti i liderstva u promociji ljudskih prava, jednakosti žena i društvenog napretka.

Česta meta napada Lakić je postala pošto je početkom 2011. godine istraživala i pisala da li se u fabrici „Tara“ i u skladištu u Donoj Gorici proizvode, skladište i odatle krijumčare falsifikati cigareta poznatih marki.

Lakić je 8. maja 2018. godine ranjena na ulazu zgrade u kojoj stanuje u Podgorici, a ni posle pet godina policija i tužilaštvo nisu podigli optužnicu protiv odgovornih za taj pokušaj ubistva, niti su saopštili ko je bio nalogodavac tog napada.