Osim Raičković, napali su još dva člana porodice i polomili staklo na automobilu i oštetili limariju.

„Osumnjičeni su lišeni slobode zbog sumnje da su izvršili krivično djelo nasilničko ponašanje na štetu tri lica“, navodi se u saopštenju Uprave policije.

Kako je objavila Pobjeda, Raičković je zadobila više udaraca po glavi i tijelu, o čemu je dala izjavu u policiji.

Zoran Bećirović je crnogorski biznismen, koji je vlasnik više elitnih hotela u Kolašinu i primorju.

Bio je u poslovnim vezama sa bivšom predsjednicom Vrhovnog suda, Vesnom Medenicom kojoj se sudi za učešće u organizovanoj kriminalnoj grupi, od koje je 2015. godine kupio preko 25.000 kvadrata zemljišta u Kolašinu.

Napad su osudili predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, premijer Milojko Spajić i predsjednik Skupštine Andrija Mandić koji su pozvali nadležne da procesuiraju napadače.

Takođe su se oglasile i medijske asocijacije i nevladine organizacije koje su takođe zatražile oštro sankcionisanje prema napadačima.

Direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić za Radio Slobodna Evropa kaže, da očekuje oštro sankcionisanje napadača na novinarku:

„U konkretnom slučaju se radi o Zoranu Bećiroviću koji je biznismen i koji je vlasnik jednog od portala, a koji je od ranije prepoznat po pritiscima na novinare i novinarke koji kritički izvještavaju o njegovom poslovanju.“

Važno je, kaže Nikolić, da institucije pošalju poruku javnosti da će biti sankcionisani oni koji imaju osjećaj nedodirljivosti u društvu, te da će nadležni garantovati novinarima bezbjednost i slobodan ambijent za rad.

Nevladina organizacija Centar za građansko obrazovanje (CGO) izrazila je zabrinutost nad brutalnošću počinioca, „čime se osnažuje već hronična ugroženost novinara u Crnoj Gori“.

Prema podacima CGO tokom ove godine zabilježeno je 14 verbalnih i fizičkih napada na novinare.

„To je je upozoravajuće visoka brojka. Institucije moraju pokazati da razumiju ozbiljnost ovog problema i reagovati na način koji će ubuduće odvratiti sve koji misle da nasiljem mogu odgovarati novinarima kad im se ne dopada njihovo izvještavanje“.

Ovo nije prvi sukob osumnjičenih Bećirovića i Mijatovića sa novinarima.

Godine 2019. oni su nasrnuli na novinara Vladimira Otaševića koji ih je snimao u tržnom centru u Podgorici. Bećirović je tada bio u društvu Miloša Šoškića koji je danas specijalni tužilac.

Tužilaštvo je saopštilo da se u skladu sa preporukom Vrhovnog državnog tužioca, u svim slučajevima napada na novinare, pa i ovom, „postupa sa posebnom hitnošću“.

Svjedočenje novinarke

Novinarka Ana Raičković opisala je, za matičnu „Pobjedu“, kako je najprije verbalni napad trojice muškaraca prerastao u fizički prema njoj i članovima njene porodice.

Dok je čekala hranu u jednom objektu brze hrane, najprije je čula provokacije u vidu prijetnji i psovki od strane grupe muškaraca koji su je nazivali „plaćenicom“ i „klošarkom“.

Nakon što im je saopštila da će zvati policiju, osumnjičeni Mijatović je pokušao da joj uzme mobilni telefon. Kako je navela, potom su se Mijatović i Bećirović fizički sukobili i sa njenim sinom i vjerenikom, koji su u međuvremenu stigli i pokušali da je odbrane.

Kako je opisala, dok je bila u kolima Mijatović je držao za vrat dok joj je Bećirović lupao glavu o vrata vozila držeći je za kosu. Slomili su vjetrobransko staklo i oštetili limariju auta.

Nakon odlaska u policiju pregledana je u Urgentnom centru gdje su joj konstatovane povrede na vratu, podlivi od davljenja, razderotine na glavi , ali bez preloma.

Bećirović sa istorijom napada na novinare

Društvo profesionalnih novinara je saopštilo da očekuje izricanje najoštrije kazne, za napad na novinarku Pobjede jer kako navode, napadači imaju istoriju napada i maltretiranja novinara.

Podsjećaju da je tjelohranitelj Bećirovića, Mladen Mijatović napao 2019. novinara Vladimira Otaševića, jer ga je snimao telefonom.

Potom, da portal Aktuelno čiji je osnivač Bećirovićeva firma godinama progoni dopisnicu „Vijesti“ iz Kolašina Draganu Šćepanović.

„Tužilaštvo u Podgorici ni u jednom od ova dva slučaja nije našlo elemente krivičnog djela, pa je Sud za prekršaje u Podgorici oslobodio Mijatovića odgovornosti, dok je Dragana Šćepanović upućena da privatno goni portal“, navode iz Društva profesionalnih novinara.

Povodom napada na novinarku „Pobjede“, oglasio se ambasador Evropske unije (EU) u Crnoj Gori Johan Satler koji je poručio da Crna Gora kao kandidat za članstvo u EU, mora voditi politiku nulte tolerancije prema nasilju, pritiscima ili uznemiravanja novinara.

Rekao je da očekuje brzu istragu i efikasan pravosudni odgovor u vezi sa napadom na novinarku Raičković.

Napad je naišao na opštu osudu javnosti.

Reagovali su najviši državni funkcioneri, političke partije, medijske asocijacije i nevladine organizacije zahtijevajući od pravosudnih institucija adekvatne kazne.

Zoran Bećirović je vlasnik Ski Resorta 1450 u Kolašinu, dok je Mladen Mijatović aktivni službenik crnogorskog MUP-a.

– Zabilježeno je 756 kršenja slobode medija, koja su uključivala 1.212 osoba ili entiteta povezanih s medijima.

– 474 incidenata dogodilo se u državama članicama, dok je preostalih 282 zabilježeno u zemljama kandidatkinjama.

– Najčešći oblici kršenja bili su zastrašivanje i prijetnje, ukupno 136 slučajeva.

– MFRR je zabilježio 100 fizičkih napada, od kojih je 47 rezultiralo ozljedama.

– Drugi najčešći oblik kršenja uključivao je onemogućavanje novinarskih aktivnosti, čineći 117 incidenata.

– 143 kršenja počinili su državni i javni dužnosnici, što predstavlja zabrinjavajući trend.

– 24,6% incidenata dogodilo se na internetu, što ga čini najčešćim kontekstom u kojem su se dogodila kršenja slobode medija.

Osim općeg pregleda kršenja slobode medija u državama članicama EU-a i zemljama kandidatkinjama, izvješće uključuje tri tematska poglavlja koja istražuju anti-medijske zakone, lažno predstavljanje (spoofing) i izbore. Također sadrži detaljan pregled stanja slobode medija – prikazan kroz podatke Mape slobode medija – u Albaniji, Hrvatskoj, Francuskoj, Gruziji, Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Srbiji, Slovačkoj i Ukrajini.

Cijeli izvještaj možete pronaći ovđe, a mi vam donosimo dio koji govori o Hrvatskoj:

U prvih šest mjeseci 2024. godine, zabilježeno je 12 upozorenja koja uključuju 15 osoba ili entiteta povezanih s medijima. Stanje slobode medija u Hrvatskoj postalo je posebno zabrinjavajuće jer su, od sedam zabilježenih verbalnih napada, pet počinili predstavnici vlasti ili javni dužnosnici.

Premijer Andrej Plenković diskreditirao je novinare u javnim raspravama zbog njihovog kritičkog izvještavanja o njemu i njegovoj stranci. U travnju je dnevni list Nacional objavio snimku internog sastanka Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) na kojem se čuje kako premijer Andrej Plenković optužuje medijske kuće poput N1, Telegrama i Nacionala da su dio zavjere protiv njega i stranke.

Nakon članka Jutarnjeg lista, koji je otkrio povjerljivu WhatsApp korespondenciju između suca Ivana Turudića i bivše državne tajnice Josipe Rimac, otkrivajući česte sastanke i međusobne usluge, Plenković je optužio Jutarnji za “korupciju” i “zlonamjerno izvještavanje”.

Ovi diskreditirajući komentari nisu novost. U siječnju je Plenković verbalno napao novinarku N1 na konferenciji za novinare kako bi izbjegao odgovoriti na njezina pitanja.

Još jedna velika zabrinutost su napadi na medije od strane krajnje desne stranke Domovinski pokret. U lipnju je političar Domovinskog pokreta Stephen Nikola Bartulica optužio novinara Andreja Dimitrijevića za “zloupotrebu medija” i “zastrašivanje” zbog navodnog neovlaštenog fotografiranja njegovog automobila, u kojem su bila njegova đeca, u sklopu istrage o Bartuličinim neprijavljenim nekretninama.

U svibnju je čelnik stranke, Ivan Penava, izjavio da će njegova stranka podržati novu koalicijsku vladu koju predvodi HDZ samo ako se ukine financiranje tjednika Novosti. Penava je izrazio duboko neslaganje s uredničkom politikom Novosti, koja je poznata po svojim kritičkim objavama o stanju u državi. Novosti su nakon ovog incidenta bile meta prijetećih poruka.

Tijekom izvještajnog razdoblja zabilježene su tri prijetnje putem interneta. U ožujku su fact-checker Faktograf i Climate Portal bili meta velike kampanje blaćenja koju je pokrenuo Mario Nakić. U članku objavljenom na blogu na portalu Liberal.hr, Nakić je tvrdio da je Climate Portal financiran od strane premijera Andreja Plenkovića i pozvao čitatelje da kazne vladajuću koaliciju na parlamentarnim izborima zbog financiranja portala.

Nakić je također diskreditirao portal na svom X računu sličnim komentarima. U svibnju je uredništvo Nacionala primilo prijetnju bombom putem SMS poruke, koja se referirala na Ivu Pukanića, vlasnika Nacionala, i njegovog bliskog suradnika Niku Franjića, koji su ubijeni u napadu automobilom bombom u Zagrebu u listopadu 2008. godine.

Nedavne izmjene zakona (poznate kao “Lex AP”) Kaznenog zakona predstavljaju daljnji izazov za slobodu tiska, uključujući članak 307.a, koji uvodi zatvorsku kaznu do tri godine za otkrivanje “ne-javnih” informacija o istražnim radnjama ili dokazima u kaznenim postupcima.

Iako se kontroverzni članak ne odnosi izravno na novinare, pruža malu zaštitu zviždačima. Također bi mogao otvoriti mogućnost da policija ili tužitelji istražuju i vrše pritisak kako bi otkrili povjerljive novinarske izvore, što bi moglo uključivati zapljenu novinarske opreme.

Izmjene Kaznenog zakona dogodile su se u kritičnom trenutku za novinare, koji su pod stalnim pravnim pritiscima. Stalne prijetnje i napadi političara i javnih dužnosnika na medijske đelatnike dodatno povećavaju rizik za novinare koji se već suočavaju s izazovnim okolnostima u teškom okruženju za slobodu medija u Hrvatskoj.

Kao odgovor na dokumentirane izazove slobodi medija, s novinarima koji su često u opasnosti, MFRR je zakazao međunarodnu misiju za utvrđivanje činjenica u Hrvatskoj koja je započela u rujnu ove godine.

Tako su definicijom novinara prvi put su obihvaćeni frilenseri (freelancer-i), uvedene su novčane kazne za vlasnike medija koji nisu registrovani a povećana su i izdvajanja iz budžeta kojima se finansiraju projekti u oblasti informisanja.

U nastavku ističemo ključne aspekte koje je ovo zakonsko rješenje donijelo medijskoj zajednici Crne Gore

Ko su novinari?

Zakonom, koji je usvojen u junu ove godine, novinar je jasno definisan kao osoba koja prikuplja, obrađuje, razvrstava, uređuje ili se bavi drugim vrstama intervencije na informacijama koje se objavljuju u medijima.

Bitna izmjena sastoji se u tome što, da bi neko imao status novinara, svoj posao može da obavlja kao zaposleni ili na drugi način angažovani kao i neko ko tu djelatnost obavlja kao slobodno zanimanje.

Šta ako se medijski sadržaj kosi sa zakonom?

Ukoliko je medijski sadržaj suprotan zakonu i Kodeksu, novinar ili autor koji nije novinar ima pravo da odbije da ga pripremi, napiše ili učestvuje u njegovom oblikovanju, uz pisano objašnjenje glavnom uredniku.

Novim zakonom se precizira i da novinaru ne može prestati radni odnos, ne može mu biti umanjena zarada ili naknada za rad, niti se može na drugi način staviti u nepovoljan položaj.

Za taj medijski sadržaj, koji je objavljen bez pristanka novinara ili autora, odgovara samo glavni urednik. S druge strane, novinar ili autor može da zahtijeva naknadu štete, ako je medijskim sadržajem povrijeđen njegov ugled.

Zaštita novinarskih izvora

Zakonom se navodi da novinar nije nije dužan da otkrije svoj izvor informacije, osim u slučaju kada mu to naloži sud i to radi zaštite interesa nacionalne bezbjednosti, teritorijalnog integriteta i javnog zdravlja.

Pritom, sud će posebno voditi računa o tome da li je utvrđena informacija u neposrednoj vezi sa konkretnim slučajem, te da li se može pribaviti iz drugih izvora.

Dodatno, sud će voditi računa i o tome da li na zakonu zasnovan legitiman interes za otkrivanje podataka o izvoru informacije preteže u odnosu na zaštitu identiteta izvora informacije.

U Zakonu se navodi da se novinaru ne može odbiti akreditacija za bilo koji događaj koji organizuju subjekti javnog sektora ili događaj koji organizuju drugi subjekti, a koji podrazumijeva učešće medija.

Učešće novinara u imenovanju i razrješenju glavnog urednika

Ističe se da zaposlenom u mediju ne može prestati radni odnos, ne može mu se umanjiti zarada, promijeniti status u redakciji ili utvrditi odgovornost zbog stava ili mišljenja koje je izrazio u skladu sa profesionalnim standardima i programskim pravilima.

Ti se postupci dodatno uređuju statutom osnivača medija, koji se može izmijeniti samo nakon konsultacije sa novinarima.

Evidencija medija i budžetska izdvajanja za njihovo finansiranje

Posebno je značajna i obaveza da se svi medija upišu u evidenciju, koja će biti javno dostupna na internet stranici resornog MInistarstva i koja će se blagovremeno ažurirati.

Evidencija je javno dostupna na internet stranici Ministarstva, blagovremeno se ažurira i sadrži pregled podataka iz člana 12 ovog zakona, sa svim promjenama.

U slučaju da se ta obaveza ne ispuni, osnivač medija će se kazniti novčano od 500 do 5.000 eura.

Zakonom su povećana izdvajanja iz budžeta Crne Gore za Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija, kojim država finansira projekte u oblasti informisanja.

Za tu namjenu, obezbijeđeno je najmanje 0,20 odsto izdvajanja iz tekućeg budžeta Crne Gore.

Nedavno usvojeni Zakon o medijima, dakle, donio je brojne novine koje značajno unapređuju položaj novinara i transparentnost medijskog sektora u Crnoj Gori.

Medijski radnici su dodatno zaštićeni, jasno je definisan status novinara i unaprijeđene su osnove za odgovornije i profesionalnije medijsko izvještavanje.

U krajnjem, uz jasnije definisana prava i obaveze, kao i mehanizme zaštite integriteta i slobode novinara, postavljeni su temelji za pluralizam i transparentnost u informisanju javnosti.

Zakon je stupio na snagu objavljivanjem u Službenom listu Crne Gore 11. juna a medija imaju rok od šest mjeseci da počnu sa njegovom primjenom.

SMCG je i ranije apelovao na crnogorske medije da uoče značaj novih pravila i što prije počnu da ih primjenjuju kako bi, između ostalog, sopstveni kvalitet podigli na što veći nivo.

Dekriminalizacija bi trebala biti praćena dubokom reformom građanskog zakonodavstva, uključujući mjere za suzbijanje strateških tužbi protiv javnog suđelovanja (SLAPP), te promjenom pristupa njihovoj primjeni u sudskoj praksi. Zaštita ugleda trebala bi biti uravnotežena s javnim interesom i ne bi se trebala rješavati kroz kaznene mjere“, navodi Article 19, organizacija koja je dio uglednoga konzorcija Media Freedom Rapid Response (MFRR) u svojoj objavi.

Hrvatski Kazneni zakon sankcionira ‘uvredu’ (članak 147) i ‘namjernu klevetu’ (članak 149). Iako je opseg ovog drugog kaznenog đela prethodno ograničen izmjenama Kaznenog zakona, namjerno širenje lažnih tvrdnji koje mogu naštetiti ‘časti ili ugledu’ druge osobe ostaje kazneno đelo. Nema iznimki, poput obrane da su informacije bile u javnom interesu, navodi Article 19.

Postojanje odredbe o kleveti u Kaznenom zakonu nije teoretski problem. Odredba se aktivno primjenjuje, uključujući slučajeve protiv novinara, što je dobro dokumentiralo Hrvatsko novinarsko društvo i civilne udruge. Problem dodatno pogoršava užasavajuća upotreba odredaba o uvredi za ograničavanje novinarskog rada i širenje informacija od javnog interesa. Broj SLAPP-tužbi u Hrvatskoj i dalje je među najvišima u EU. Zabrinjavajuća strategija dvostrukog progona — pokretanje kaznenog postupka protiv novinara i istovremeno podizanje građanske tužbe protiv njegovog ili njezinog izdavača — guši novinarstvo u Hrvatskoj, smatra Article 19.

Međunarodni standardi o kleveti

Međunarodno pravo o ljudskim pravima priznaje da sloboda izražavanja može biti ograničena radi zaštite osobnog ugleda. Zakoni o kleveti, međutim, kao i sva ograničenja, moraju biti proporcionalni učinjenoj šteti i ne smiju ići dalje od onoga što je potrebno u danim okolnostima.

Article 19  tvrdi da bilo koji zakon koji kriminalizira klevetu predstavlja kršenje prava na slobodu izražavanja. Ne samo da su kazneni zakoni o kleveti zastarjeli i pretjerano strogi, nego su i nepotrebne i nerazmjerne mjere za zaštitu ugleda drugih. Kazneni progon za klevetu kao odgovor na izjavu o nečemu u javnom interesu predstavlja posebno ozbiljan napad na slobodu izražavanja. Primjena kaznenih sankcija, ili prijetnja njihovom primjenom, proizvodi zastrašujući učinak na slobodan protok informacija i odvraća novinare i druge društvene aktere od obavljanja njihove bitne javne funkcije u demokratskom društvu.

Relevantne međunarodne i regionalne vlasti iznijele su uvjerljive argumente protiv kriminalizacije klevete:

U svojem Općem komentaru br. 34 o slobodi mišljenja i izražavanja Odbor za ljudska prava UN-a preporučio je državama da dekriminaliziraju klevetu i ‘izbjegavaju pretjerane kaznene mjere i kazne’. Odbor za ljudska prava također je dodao da bi ‘javni interes u predmetu kritike’ trebao biti priznat kao pravna obrana. Osim formuliranja općih standarda o tom pitanju, Odbor je aktivno podržao dekriminalizaciju klevete u svojem komentaru o reformama u konkretnim zemljama. Na primjer, pozdravio je dekriminalizaciju klevete i uvrede u Sjevernoj Makedoniji kao ‘korake u pravom smjeru prema osiguravanju slobode mišljenja i izražavanja, posebno novinara i izdavača’.

Posebni izvjestitelj UN-a za slobodu mišljenja i izražavanja izričito je pozvao vlade da: (a) ukinu kaznene zakone o kleveti u korist građanskih zakona, (b) ograniče sankcije za klevetu kako bi osigurale da one ne đeluju zastrašujuće na slobodu mišljenja i izražavanja i pravo na informaciju, i (c) zabrane vladinim tijelima i javnim vlastima da podnose tužbe za klevetu s izričitom svrhom sprječavanja kritike vlade. Izvjestitelj je dalje primijetio da su subjektivni karakter mnogih zakona o kleveti, njihov preširok opseg i njihova primjena unutar kaznenog prava pretvorili ove odredbe u moćan mehanizam za gušenje istraživačkog novinarstva i utišavanje kritike.

Europski sud za ljudska prava (Europski sud) više je puta preispitivao nespojivost kaznenih sankcija za klevetu s načelom veće tolerancije i otvorenosti za kritiku koja se primjenjuje na javne osobe. U ključnom slučaju Lingens protiv Austrije Europski sud je okarakterizirao kazneni postupak za klevetu protiv novinara kao mjeru koja:

[A] predstavlja vrstu cenzure koja bi ga vjerojatno obeshrabrila od ponovnog izražavanja takve kritike u budućnosti … U kontekstu političke rasprave takva bi kazna vjerojatno odvraćala novinare od doprinosa javnoj raspravi o pitanjima koja utječu na život zajednice. Na isti način, takva bi sankcija mogla omesti medije u obavljanju njihove zadaće kao prenositelja informacija i čuvara javnog interesa.

Načela o slobodi izražavanja i zaštiti od klevete (Načela o kleveti), čije je objedinjavanje nadgledao Article 19, dodatno detaljno opisuju međunarodne standarde i najbolje prakse za pristupe usklađene sa slobodom izražavanja u zaštiti ugleda.

Načela predviđaju da se svi kazneni zakoni o kleveti trebaju ukinuti bez odgađanja, čak i ako se primjenjuju rijetko ili nikad. Također, trebali bi biti zamijenjeni, gđe je to potrebno, odgovarajućim građanskim zakonima o kleveti. U onim državama koje još imaju takve zakone o kleveti treba poduzeti korake za postupnu primjenu ovog načela.

Iako su građanski zakoni o kleveti svakako bolja mjera za zaštitu nečijeg ugleda od kaznenih sankcija, oni također moraju biti sastavljeni i provedeni na način koji ne obeshrabruje javnu raspravu. Države moraju provesti mjere protiv zloupotrebe zakona o kleveti od vladinih dužnosnika i političara koji na taj način guše kritiku, istraživačko novinarstvo ili bilo koje drugo širenje informacija o pitanjima od javnog interesa.

U tom smislu, sama neistinitost činjeničnih tvrdnji koje su osnova za tužbe za klevetu nije dovoljna. Kako Načela o kleveti detaljno objašnjavaju, optuženici u građanskim predmetima trebaju imati mogućnost obrane razumnog objavljivanja tako da čak i izjave koje su lažne neće biti podložne odgovornosti gđe okolnosti opravdavaju objavu. Važnost prava na slobodu izražavanja povećana je kod informacija od javnog interesa i prava javnosti na pravodobno informiranje o takvim pitanjima. Ovo načelo primijenjeno je u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, koji je zaključio da kažnjavanje ukupno uravnotežene novinske publikacije koja se odnosi na pitanje od javnog interesa, a koja sadrži određene netočne i klevetničke izjave, krši jamstvo slobode izražavanja.

Naposljetku, najbolje međunarodne prakse favoriziraju, gđe je to prikladno, pribjegavanje alternativnim mjerama koje nisu kaznene prirode. To može uključivati objavu povlačenja, isprike ili ispravka te pravo na odgovor. Te bi mjere trebale biti dobrovoljne i ne bi smjele kršiti medijske slobode, posebno uredničku slobodu i neovisnost. Umjesto ograničavanja slobodnog protoka informacija i obeshrabrivanja rasprave o pitanjima od javnog interesa, takve mjere predstavljaju bolje usklađen odgovor na neopravdan napad na nečiji ugled, omogućujući ispravljanje, pojašnjenje ili izravno osporavanje netočnih tvrdnji koje se navode kao klevetničke.
Uvreda

Poznata je izjava Europskog suda da je pravo na slobodu izražavanja ‘primjenjivo ne samo na ‘informacije’ ili ‘ideje’ koje su povoljno prihvaćene ili se smatraju bezazlenima ili nevažnima, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju’. Međunarodno pravo o ljudskim pravima ne priznaje ‘pravo’ da se ne bude uvrijeđen i štiti govor koji se subjektivno može percipirati kao ‘uvredljiv’. Slijedom toga, kriminalizacija uvrede nikad se ne može opravdati zaštitom prava drugih.

U slučaju Lingens protiv Austrije, citiranom gore, Sud je povukao granicu između činjeničnih tvrdnji i ‘vrijednosnih sudova’, koji po svojoj prirodi nisu podložni dokazivanju. Pojam ‘uvreda’ obično se odnosi na izjave mišljenja, koje ne sadrže navode o činjenicama, i štiti osjećaje, a ne ugled. Kao takvo, sankcioniranje ‘uvreda’ narušava slobodu mišljenja. Za razliku od slobode izražavanja, pravo na slobodu mišljenja je apsolutno i ne može biti podložno nikakvim ograničenjima, navodi Article 19.

Kako Načela o kleveti objašnjavaju, neke izjave mogu na prvu izgledati kao iznošenje činjenica, ali zbog jezika ili konteksta bilo bi nerazumno razumjeti ih na taj način. Retorička sredstva poput hiperbole, satire i šale su jasni primjeri toga. Stoga je potrebno definirati mišljenja za potrebe zakona o kleveti na način koji osigurava da je stvarno, a ne samo prividno značenje operativno. Zakoni o kleveti bilo koje vrste ne mogu se koristiti za kažnjavanje nečinjeničnih ‘vrijednosnih sudova’, poput namjernih pretjerivanja ili satiričnih izraza, bez obzira na to jesu li oni percipirani kao uvredljivi, stoji u objavi Article 19.

Analiza hrvatskog zakona

Hrvatski Kazneni zakon sankcionira klevetu i uvredu.

Kazneno đelo klevete je definirano u širokim okvirima kao čin širenja ‘neistinite činjenične tvrdnje (o drugoj osobi) koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita’. Kažnjivo je novčanom kaznom. Dodatno, širenje klevetničke izjave velikoj publici, posebno ‘putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, ili na javnom skupu’, povlači pojačanu kaznenu odgovornost.

Zakon očito kriminalizira sve ‘lažne’ izjave, bez priznanja obrane razumnog objavljivanja. Međunarodni standardi o kleveti drže da bi optuženici trebali imati mogućnost  obrane razumnog objavljivanja tako da čak i izjave koje su lažne neće biti podložne odgovornosti gđe okolnosti opravdavaju objavljivanje. U takvim bi slučajevima javni interes za spornim informacijama trebao prevladati. Hrvatsko kazneno pravo ne priznaje ključnu iznimku javnog interesa. Zapravo, tretira izjave posredovane putem masovnih medija kao opasnije kazneno đelo i propisuje veće kazne za tu vrstu prekršaja. Ovakav pristup povećava rizik od progona novinara i prkosi osnovnoj obrani javnog interesa.

Kaznene odredbe o kleveti često se primjenjuju u kombinaciji s građanskim tužbama u Hrvatskoj. Visoka razina SLAPP-tužbi u Hrvatskoj, posebno protiv novinara, pogoršava problem ometajući javnu funkciju medija i ometajući pravo javnosti na primanje informacija od javnog interesa. Dvostruko opterećenje kaznenog progona i građanskih postupaka uvlači novinare u dugotrajne i skupe postupke. Zastrašujući učinak koji te mjere proizvode na pravo na slobodu izražavanja čini ih očigledno ‘nepotrebnim’ u demokratskom društvu.

Mora se naglasiti da je kriminalizacija klevete kao takve nerazmjerna i neučinkovita mjera za zaštitu ugleda drugih. Ona predstavlja neopravdano ograničenje prava na slobodu izražavanja. Kaznene odredbe treba u cijelosti ukinuti, zahtijeva Article 19.

Dok se preporuča zamjena kaznenog đela klevete građanskim predmetima kao proporcionalnijom mjerom za zaštitu nečijeg ugleda, potonje također mora biti podvrgnuto robusnim anti-SLAPP mjerama. U tom smislu Hrvatska mora osigurati učinkovitu provedbu, u zakonu i praksi, EU-ove Anti-SLAPP direktive. Posebno je važno osiguratirano odbacivanje neutemeljenih tužbi za klevetu i jamčiti pravne lijekove protiv moguće zloupotrebe pravnog postupka.

Najvažnije je da za popravljanje stvarne štete ugleda uzrokovane klevetničkim izjavama prednost treba dati pravnim lijekovima koji ne uključuju novčane kazne. Pravo na ispravak ili odgovor, sve dok ne zadire u uredničku slobodu, sposobno je riješiti srž slučaja klevete: ispravljanje ili pojašnjavanje činjenično netočnih informacija bez ograničavanja slobode izražavanja.

Prema hrvatskom zakonu, ‘uvreda’ je zasebno kazneno đelo, koje nije definirano kaznenom odredbom. Također je kažnjivo novčanom kaznom i smatra se društveno opasnijim prekršajem ako je počinjeno širenjem uvrede velikoj publici. Za razliku od klevete, određene iznimke od kaznene odgovornosti se primjenjuju. Konkretno, zakon priznaje iznimku javnog interesa, obavljanje novinarskog i umjetničkog rada i obranu drugog prava.

Unatoč postojanju iznimaka, kriminalizacija uvrede kao takve je neopravdana mjera. Prvo, predmetna kaznena odredba ne sadrži definiciju ‘uvrede’, što otvara prostor za mnoga tumačenja i zloupotrebe. To ograničenje stvara nepredvidljivost i time prkosi elementu ‘zakonitosti’.

Drugo, ne slijedi nijedan legitimni cilj priznat međunarodnim odredbama o ljudskim pravima. Samo činjenične izjave, a ne izjave mišljenja, mogu opravdati zaštitu pod ciljem očuvanja nečijeg ugleda. Vrijednosti pluralizma i otvorenog demokratskog društva zahtijevaju toleranciju govora koji se može subjektivno činiti ‘šokantnim’, ‘uvredljivim’ ili ‘uznemirujućim’. Ključno je da je sloboda mišljenja zajamčena u apsolutnim terminima.

Naposljetku, nema sumnje da je kriminalizacija uvrede nepotrebna i nerazmjerna mjera. Hrvatski zakonodavac treba ukinuti ovu odredbu i obustaviti sve slučajeve pokrenute na njezinoj osnovi, navodi se u objavi Articlea 19 te se dalje iznose preporuke:

Hrvatska bi hitno trebala dekriminalizirati klevetu i uvredu.

Hrvatska bi trebala provesti sveobuhvatnu anti-SLAPP reformu, počevši od učinkovite provedbe EU-ove Anti-SLAPP direktive.

Legitimna zabrinutost za klevetu trebala bi se ponajprije rješavati mjerama koje isključuju kaznenu odgovornost, uključujući pravo na ispravak i odgovor koji ne zadire u uredničke slobode i neovisnosti medija.

Evropska federacija novinara (EFJ) pridružuje se svom crnogorskom članu, Sindikatu medija Crne Gore (SMCG), u hitnom pozivu nadležnim organima da zaštite novinarke od mizoginih i seksističkih prijetnji, osiguravajući da se istrage tretiraju sa ozbiljnošću koju zaslužuju, uključujući utvrđivanje rodnog motiva i veze sa novinarskim radom.

Kako se približava rok od 30 dana, EFJ poziva Upravu policije na pojašnjenje i transparentnost, te snažno ohrabruje da nastavi sa preduzimanjem svih potrebnih mjera, uključujući međunarodnu pravnu pomoć, kako bi prikupila dokaze i identifikovala i procesuirala počinioce tih neprihvatljivih krivičnih djela.

U decembru 2023. godine, nepoznata osoba poslala je imejl sa prijetnjama silovanjem urednici “M portala”, Danici Nikolić, koja je već bila meta onlajn prijetnji smrću u septembru 2022. godine.

Prijetnje su bile upućene i njenim koleginicama iz različitih medija, uključujući Tamaru Nikčević, Bojanu Dabović, Mirku Dević i Slavicu Kruščić Vasović. Imejl, koji je poslat sa adrese “slatkislatka@hotmail.com”, odmah je prijavljen policiji.

Dana 15. januara 2024. godine, u nedostatku rezultata istrage, mreža SafeJournalists, čiji je član SMCG, obratila se Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore, koji je zvanično zatražio od Uprave policije da pruži informacije o mjerama i radnjama preduzetim za identifikaciju i procesuiranje počinioca prijetnji silovanjem: da li je slučaj tretiran kao krivično ili prekršajno djelo, i da li je uzet u obzir bilo kakav mogući motiv mržnje prema novinarkama.

Dana 16. februara 2024. godine, Odjeljenje za podršku organizacionim jedinicama policije, unapređenje rada policije i analitiku je dostavilo odgovor.

Na osnovu istražnog postupka i preduzetih mjera, utvrđeno je da su zaposleni u Upravi policije preduzeli mjere i radnje, kako samostalno tako i uz međunarodnu pravnu i policijsku pomoć, kako bi rasvijetlili prijavljene slučajeve novinarke Danice Nikolić i njenih koleginica.

“Međutim, preduzete mjere i radnje nijesu dovele do utvrđivanja svih činjenica, identifikacije i procesuiranja odgovornih, niti su napravljeni koraci na utvrđivanju postojanja veze između upućenih prijetnji novinarkama i njihovog ličnog svojstva, kao motiva mržnje, koje može da se ogleda u njihovom polu, odnosno rodu, kao i novinarskim aktivnostima i doprinosu javnoj raspravi”, navodi se u mišljenju Ombudsmana.

“Iako policijski službenici nisu ostali pasivni u odgovoru na podnijete prijave, nisu uspjeli uspostaviti jasnu vezu između napada i motiva za targetiranje novinarki na osnovu njihovog rada i pola. Prema standardima Evropskog suda za ljudska prava, državne vlasti, poput policijskih službenika i tužilaca, moraju uzeti u obzir ranjivu poziciju novinara kada su napadnuti”, kazao je predsjednik SMCG, Radomir Kračković.

“Identifikovanje počinilaca i utvrđivanje njihovih motivima od ključne je važnosti kako bi se novinari osjećali zaštićenima, i na kraju odvratili počinioce od ponavljanja istih krivičnih djela,” izjavila je predsjednica Evropske federacije novinara, Maja Sever.

UNCG smatra da  više cijene knjiga i štampe mogu samo povećati  pristup kulturnim resursima.

To može vrlo dobro da utiče na obrazovanje, a knjige i štampa igraju važnu ulogu u očuvanju kulture i podsticanju kritičkog mišljenja i kreativnosti. Viši PDV pozitivno će uticati i na autore i izdavače, jer će povećati njihove prihode i mogućnost ulaganja u nove projekte.

Takođe, odluka Vlade Crne Gore o povećanju PDV, posebno za štampane medije biće ljekovita, da se uspostavi red i finansijska disciplina koje nije bilo za vrijeme predhodnog režima, kao i od predhodnih Vlada od 30.avgusta 2020.godine.

Konačno će se ovakvom odlukom štampani mediji primorati da poštuju novi set medijskih zakona, posebno kada je upitanju primanje novinara i saradnika. Konačno znaće se kuda idu evri čiji put do sada niko nije kontrolisao.

Takođe, podržavamo inicijative za jačanje javno-privatnih partnerstava u ovim sektorima, što može donijeti dodatne prihode bez dodatnog opterećenja građana.

UNCG će nastaviti da podržava Vladu, koja želi svojim postupcima promoviše dostupnost medija, posebno štampanih, kulture, nauke i sporta za sve građane Crne Gore.

UNCG takođe podržava Vladu kada je upitanju ulaganje sredstava u cjelokupni medijski sektor, time i štampane medije, koji na godišnjem nivou, prema novom setu medijskih zakona iznosi 2,5 miliona evra, kroz Fond za podršku medija.

Predsjednik: Tihomir Burzanović

Generalni sekretar Ivan Milošević

Zaštitnik je pokrenuo postupak po sopstvenoj inicijativi i 25. jula donio mišljenje sa preporukama.

Prijetnje silovanjem su dobile novinarke Danica Nikolić, Tamara Nikčević, Bojana Dabović, Mirka Dević i Slavica Kruščić Vasović.

Prema mišljenju Zaštitnika, policijski službenici su preduzimali mjere i radnje iz svoje nadležnosti povodom prijavljenih slučajeva prijetnji, i to samostalno i posredstvom međunarodne pravne, odnosno policijske pomoći i saradnje.

“Međutim, preduzete mjere i radnje nijesu dovele do utvrđivanja svih činjenica, identifikacije i procesuiranja odgovornih, niti su napravljeni koraci na utvrđivanju postojanja veze između upućenih prijetnji novinarkama i njihovog ličnog svojstva, kao motiva mržnje, koje može da se ogleda u njihovom polu, odnosno rodu, kao i novinarskim aktivnostima i doprinosu javnoj raspravi”, navodi se u mišljenju Ombudsmana.

Kako stoji u mišljenju, iako policijski službenici nijesu ostali pasivni na podnijete prijave, izostalo je djelovanje u pravcu prikupljanja podataka koji bi dali odgovor na pitanje da li je prijavljeno ponašanje bilo u vezi sa motivom zasnovanim na predrasudi prema novinarkama.

Zaštitnik konstatuje izostanak konkretnih rezultata koji bi bili suštinski za obezbjeđenje povjerenja novinarki, kao žrtvi protivpravnih ponašanja, kaoi za sprječavanje sumnje u toleranciju nezakonitih radnji iponašanja i konačnozaodvraćanje počinilaca da ista i/ili slična djela ponove.

U skladu sa iznijetim mišljenjem, Kancelarija Ombudsmana izdala je Upravi policije preporuku da sa dužnom pažnjom ispita indikatore predrasuda radi identifikovanja potencijalnog motiva zasnovanog na predrasudi prema novinarkama kojima su prijetnje upućene.

“Kancelarija Ombudsmana preporučuje i da Uprava policije nastavi da sprovodi mjere i radnje iz svoje nadležnosti, uključujućii kroz međunarodno-pravnu pomoć, u cilju prikupljanja dokaza, identifikovanja i adekvatnog procesuiranja odgovornih.

Uprava policije je, kako se zaključuje, dužna da u roku od 30 dana od dana prijema mišljenja, dostai izvještaj o radnjama i mjerama preduzetnim radi izvršenja preporuka.

„Slobodna Bosna posljednjih nekoliko godina na meti je brutalnih napada medija iz Srbije koji kontroliše režim Aleksandra Vučića. Ovi napadi su nedavno eskalirali do te mjere da se Slobodna Bosna otvoreno označava kao ‘islamistički’ i ‘džihadistički’ portal, što je klasična laž i opasno podmetanje što mogu potvrditi svi oni koji rad Slobodne Bosne prate godinama, od naših čitatelja do brojnih predstavnika i institucija međunarodne zajednice s kojima sarađujemo”, stoji u saopštenju.

Dodaju da je vrhunac kampanje protiv Slobodne Bosne uslijedio prije nekoliko dana kada su objavili tekst u kojem navode da su pojedini mediji u regionu pod režimom Aleksandra Vučića. Dodali su da nijedno novinarsko udruženje iz BiH ili regiona u proteklim godinama nije reagovalo i osudilo tu kampanju.

SafeJournalists mreža u srijedu je objavila da je javni emiter Kosova emitovao navode iz Slobodne Bosne da su kosovski mediji Nacionale i Periskopi pod kontrolom Srbije i njenog predsjednika Aleksandra Vučića, nakon čega su poslanici vladajuće stranke Kosova Pokret Samoopredeljenje (Vetevendosje) pokrenuli onlajn kampanju protiv kosovskih medija.

Iz SafeJournalists mreže su naveli da je kampanja eskalirala u prijetnje prema svim medijima na Kosovu te da je jedan od poslanika pozvao tužilaštvo da istraži kosovske medije kako bi se utvrdilo da li Srbija finansira online medijske platforme na Kosovu. Naveli su i da su se poslanici vladajuće partije pozivali na “neprofesionalan članak Slobodne Bosne bez dovoljno valjanih argumenata i činjenica”, te da se članak oslanja na izjave Bobana Bogdanovića, koji se identifikuje kao srpski politički disident.

Redakcija Slobodne Bosne je u saopštenju osudila sve napade na novinare od pojedinih političkih zvaničnika na Kosovu i u Srbiji i odbacila kao neosnovane analogije da je rad Slobodne Bosne dao povod za to.

Zbog svega navdenog, kako dodaju, prinuđeni su na ove izuzetno teške korake.

„Ova odluka znači da će više od 80 vrsnih profesionalaca, naših vrednih i posvećenih novinara, snimatelja, montažera, drugog tehničkog osoblja i stručnjaka iz raznih oblasti, ostati bez posla. Isti broj porodica ostaće bez značajnog finansijskog dohotka, i u potpunosti razumemo ozbiljnost posledica odluke koju smo primorani da donesemo. Učinićemo sve što je u našoj moći da im pomognemo tokom ovog teškog perioda“, naglasili su.

Dodaju da su iracionalne okolnosti – sankcije koje su im nametnute bez, kako kažu, bilo kakvih dokaza i argumenata, odredile da se ugasi „medijski tim iz snova i jedna ideja pomirenja i promovisanja pozitivnih vrijednosti“.

Podsetimo, Kancelarija za kontrolu strane imovine američkog Ministarstva finansija (OFAC) stavio je u junu ove godine na crnu listu sedam firmi iz Bosne i Hercegovine i još dvije osobe koje, kako navode, obezbeđuju glavne izvore prihoda za predsednika Republike Srpske (RS) Milorada Dodika i njegovu porodicu.

Među tim kompanijama je i UNA World Network koja je takođe povezana s porodicom predsednika RS Milorada Dodika, a koji se na crnoj listi nalazi zbog, kako je navedeno, koruptivnih aktivnosti i podrivanja Dejtona.

„Dodik je iskoristio svoj službeni položaj da ugovore Vlade RS usmeri na mrežu privatnih kompanija koje on i njegov sin Igor nadgledaju. Dok Igor kontroliše mnoge kompanije u ovoj mreži, on prikriva svoju ličnu vezu s kompanijama oslanjajući se na različite nominalne vlasnike i direktore“, naveli su tada iz OFAC-a.

Nakon uvođenja sankcija Una televizija u Srbiji, početkom jula je objavila da prenosi celokupni vlasnički udeo dosadašnjem članu Upravnog odbora i regionalnom direktoru UNA televizije Aleksandru Radošu i dosadašnjem predsedniku Upravnog odbora Srđanu Praštalu.

Incident je prijavljen policiji, ali je Vrsaljko dobila tužbu i zabranu prilaska najmanje 50 metara od napadača, prenosi safejournalists.net.

Drugi incident dogodio se juče kada je ćerka napadača nasilno ušla u dom novinarke. Žena je fizički napala Vrsaljko, otela joj mobilni telefon, čupala je za kosu i davila je, uz pretnju da obriše snimke njenog oca i da će je naterati da se izvini.

U samoodbrani, Vrsaljko je bila primorana da ugrize napadačicu da bi se oslobodila i pozvala policiju. Policija je, kako saznaje HND, privela napadačicu na novinarku.

„Napad na Melitu Vrsaljko je praktično pokušaj ubistva naše koleginice, a Hrvatsko novinarsko društvo (HND) je šokirano onim što se desilo. Zahtevamo da najviši zvaničnici Republike Hrvatske osude ovaj napad. Ovo što se dogodilo je neprihvatljivo i još jednom pokazuje svakodnevicu novinara, koji su česte mete napada”, rekao je Hrvoje Zovko, predsednik HND-a.

SafeJournalists mreža ističe da su napadi na novinare i medijske radnike neprihvatljivi i da predstavljaju ozbiljan napad na slobodu medija i pravo javnosti na informisanje. Novinari moraju imati pravo da bezbedno obavljaju svoje dužnosti bez straha od nasilja i zastrašivanja.

Pozivamo nadležne institucije, uključujući policiju i državno tužilaštvo, da sprovedu detaljnu istragu ovih incidenata i osiguraju da odgovorni budu privedeni pravdi. Takođe apelujemo na javnost i političke aktere da osude sve oblike nasilja nad novinarima i stanu u odbranu slobode medija.

Ne treba posebno objašnjavati da je crnogorska vast zauzela kolonijalni status prema Zapadu i da izvršava ono što im oni kažu. Kako u drugim oblastima javnog života, tako i u novinarstvu. Svako ko je napisao barem jedan novinarski tekst, a da ne govorimo o onima koji su svoj radni vijek posvetili našoj profesiji, zna koliko je pogubno po objektivno razumijevanje savremenih pojava zabrana da se čuju stavovi jedne strane. Zapravo, odluka Vlade CG je u totalnoj suprostnosti sa slobodom medija i demokratijom za koje se navodno zalaže republička vlast:

Na sceni je surova medijska diktatura koja ne dozvoljava da postoji bilo šta što je na drugoj strani i proglašava je unaprijed neprijateljskom i nepoželjnom.

U Crnoj Gori građani su izloženi surovoj propagandi Zapada koju bez zareza sprovodi aktuelna vlast. UNCG se dosljedno bori za osnovne novinarske principe i pravo da se čuje druga strana i oštro osuđuje odluku Vlade CG da građanima uskrati i ograniči pravo da znaju i da razmišljaju svojom glavom!

Za UNCG

Tihomir Burzanović, predsjednik

Ivan Milošević, sekretar

Suprotno argumentaciji vladajućih da je riječ o zakonskom rješenju kakvo postoji u većini zemalja članica Europske unije, Article 19 ustvrdio je da bi se Hrvatska pri ograničavanju otkrivanja informacija o kaznenim istragama radi zaštite prava na pošteno suđenje i nepristranosti pravosuđa trebala voditi standardima razvijenim u praksi Europskog suda za ljudska prava. Taj sud u svojoj oćeni opravdanosti, odnosno neopravdanosti miješanja vlasti u nečiju slobodu izražavanja u svakom slučaju, bez iznimke, primjenjuje trodijelni test kojim ispituje nužnost ograničenja slobode govora te postoji li za takvo ograničenje pretežita društvena potreba i proporcionalnost sankcija. Sporni članak 307. a, prema analizi Article 19, pada na sva tri dijela.

Nužnost ograničenja

Article 19 napominje da Kazneni zakon već štiti tajnost i integritet pravosudnog postupka. Povreda tajnosti sudskog postupka i odavanje „profesionalne tajne“ već se, naime, kažnjava. Stoga smatraju da nema potrebe za uvođenjem još jednog kaznenog djela jer će neminovno biti kontraproduktivno, odnosno ograničit će pristup informacijama.

Navedene izmjene KZ-a također zanemaruju mogućnost da otkrivene informacije već mogu biti dostupne u javnom prostoru, čime se eliminira potreba za zabranom njihova otkrivanja. Kao što pokazuje sudska praksa Europskog suda za ljudska prava, dopušteno je ograničiti otkrivanje samo u onoj mjeri u kojoj može značajno ometati ključni element pravosudnog procesa kao što je nepristranost sudaca ili presumpcija nevinosti.

Pretežita društvena potreba

Unatoč odredbi kojom se isključuje kažnjavanje novinara i otkrivanje informacija s ciljem zaštite žrtava kaznenih djela, postoji opasnost da se pojam novinarstva tumači usko i isključuje rad freelancera, blogera, aktivista za ljudska prava i drugih koji obavljaju novinarsku funkciju.

Article 19 dijeli zabrinutost Hrvatskog novinarskog društva (HND) zbog izmjena KZ-a koje potencijalno onemogućavaju novinare u prikupljanju informacija o kaznenim istragama. To bi potencijalno moglo dovesti do smanjenja broja medijskih izvještaja i smanjiti pristup javnosti relevantnim informacijama o kaznenim procesima i istragama koje su u tijeku. Strah od kaznenog progona pokolebat će potencijalne zviždače da otkriju slučajeve kršenja ljudskih prava, korupcije i zloupotrebe ovlasti, smatra Article 19. Također, kako se trenutno tumači, iznimka javnog interesa ovisi o pragu ‘prevladavajućeg’ javnog interesa, što otvara daljnju mogućnost zloupotrebe vlasti.

Proporcionalnost sankcija

Posezanje za kaznenim pravom da bi se reguliralo otkrivanje informacija problematično je samo po sebi, smatra Article 19. Postoje održive alternative koje bi mogle zaštititi integritet pravosudnog procesa, a da se ne pribjegava kaznenim sankcijama. Nadalje, zatvorska kazna kao primjenjiva sankcija krajnje je nerazmjerna i sigurno će obešrabriti razne dionike iz kaznenog pravosuđa da se druže s novinarima ili prijavljuju potencijalna kršenja i zloupotrebe u pravosudnom sustavu.

EFJ i BH novinari osudili su „nered“ koji je doveo do prekida emitovanja FTV-a, u kontekstu, navedeno je u saopštenju EFJ, neodgovornog političkog uplitanja suprotnog javnom interesu.

Pozvali su novinare dva javna emitera da zatraže ostavke svog rukovodstva koje se, kako je istaknuto u saopštenju, čini nesposobnim da se odupre političkom pritisku i da garantuje finansiranje i nezavisnost javnog medija.

EFJ podsjeća da je nakon nedavne misije MFRR-a u Bosni i Hercegovini već osudio nestabilno finansiranje i nedostatak nezavisnosti javnih medija. Naglasili su da je rizik od samouništenja BHRT-a pojačan početkom ove godine, zbog čega je uprava donosila odluke suprotne javnom interesu.

„Potpuno je neshvatljivo da dva javna emitera sa sjedištem u Sarajevu, a smještena u istoj zgradi, rješavaju bitna pitanja javnog emitovanja i finansijskog opstanka ucjenama i drastičnim mjerama poput ukidanja programa ili uskraćivanja javnog novca“, navodi se u reakciji Upravnog odbora BH novinara koju je prenio EFJ.

„Nezakonite i nerazumne odluke dvije uprave predstavljaju direktnu povredu prava građana na slobodu informisanja i pristup informacijama od javnog značaja te povredu prava zaposlenika na slobodne, plaćene i dostojanstvene uslove rada“, naveli su iz BH novinara.

Predsjednica EFJ-a Maja Sever, koja će u nedjelju učestvovati na konferenciji za novinare na tu temu u Sarajevu, pozvala je vlasti da garantuju finansiranje i nezavisnost javnih medija BHRT-a, FTV-a i RTRS-a, čije postojanje, kako je kazala, doprinosi medijskom pluralizmu i koji imaju suštinsku ulogu čuvara demokratije, posebno osuđujući korupciju i loše upravljanje.

Općinski sud u Sarajevu je 8. maja donio privremenu mjeru u kojoj nalaže da BHRT pusti signal FTV. U suprotnom, BHRT-u prijeti novčano kažnjavanje.

Gledaoci u BiH su 8. maja ujutro umjesto programa FTV-a na ekranima mogli vidjeti testnu sliku. Ovakva situacija je uslijedila nakon što je Poslovodni odbor BHRT dan prije donio odluku da će od 8. maja od šest sati ujutro privremeno uskratiti pružanje usluga FTV-u. Testna slika je bila emitovana umjesto programa „Dobro jutro, Bosno i Hercegovino“, a u 10 sati FTV je nastavio emitovati vijesti, no nakon toga je ponovo došlo do prekida programa.

Uskraćivanje usluga je uslijedilo zbog, kako je 7. maja najavljeno u saopštenju Poslovodnog odbora BHRT-a, neizmirenih dugovanja FTV-a prema BHRT-u po osnovu ispostavljenih faktura za pružene usluge, počev od mjeseca decembra 2023. godine do 6. maja 2024. godine, što je dovelo do otežanog poslovanja BHRT-a, kako je navedeno.

Delegacija Evropske unije (EU) u BiH takođe je reagovala na uskraćivanje pružanja usluga FTV-u. Poručili su da nadležne vlasti u BiH imaju odgovornost da osiguraju rješavanje aktuelnih pitanja između BHRT-a i FTV-a te da je trenutna situacija neprihvatljiva.

Dugovanja su dostigla iznos od 1.590.971,69 konvertibilnih maraka (oko 816 hiljada evra), dok je dug BHRT prema FTV, na isti dan bio 364.511,50 KM, (oko 187 hiljada evra), objavili su sarajevski mediji.

Generalni direktor BHRT Belmin Karamehmedović izjavio je danas da se javni rtv servis nalazi u nemogućoj situaciji zbog toga što oba entitetska javna servisa FTV i Radio-televizija Republike Srpske (RTRS) nezakonito za sebe prisvajaju deo novca od prikupljanja rtv takse, koji treba da pripada BHRT.

Naveo je da zbog toga BHRT mora redukovati svoj program, a možda i obustaviti emitovanje.

„Godinama smo talac kompletnog sistema emitovanja u BiH. Zakon koji predviđa uspostavljanje korporacije, zbog političke volje u RS i odluka političke prirode, nikada nije provedena“, istakao je Karamehmedović.

BHRT je, dodao je, dobila zadatak da privremeno od 2005. godine daje usluge koje je korporacija trebala dati i FTV, naglašavajući da je BHRT to radila sve ove godine, po „humanitarnom cenovniku“.

„Mi više nismo imali nikakvog izbora, dovedeni smo pred zid. Zaposleni u BHRT su dovedeni na ivicu propasti. Mi poslednjih meseci nismo dobili ni marke od FTV, čak ni po tom humanitarnom cenovniku“, kazao je Karamehmedović.

Gašenje programa FTV direktor ove medijske kuće Džemal Šabić smatra anticivilizacijskim činom, neprimerenim za Evropu i državu koja želi da bude deo nje.

„Prvi put otkako je započeto emitiranje TV signala u Sarajevu, signal jednog javnog emitera je ugašen. To je anticivilizacijski čin, kojem su skloni najrigidniji režimi u duboko zapuštenim, zaostalim egzotičnim državicama. Vrlo retko smo svedočili ovakvim stvarima, jer reč je o javnom servisu“, kazao je Šabić.

On je takav akt uporedio sa postupkom vlasti Izraela, koje su „proterale i ugasile izveštavanje Al Džazire“.

Dodaje da je ovaj događaj test za kompletno društvo, za pravosudne institucije, kojima se menadžement FTV danas obratio, ali i političke institucije.

U saopštenju UNRS se navodi da nije potrebno posebno obrazlagati ovaj potez, posebno ne onima koji se bave pitanjem slobode govora i misli, budući da je „gospodin Asanž postao istinski mučenik za ovaj ideal u svetskim okvirima”.

Naveli su da žele skrenuti pažnju domaće javnosti na to, da je Džulijan Asanž pred ekstradicijom, od koje ga deli još jedno ročište.

„Ono što je neprihvatljivo sa stanovišta svetske medijske scene i međunarodnog prava, jeste da ga žele utamničiti u Sjedinjenim Američkim Državama, čiji nije državljanin, kao ni državljanin Velike Britanije, koja ga je uhapsila izvukavši ga iz Ambasade Ekvadora.

Tim gore, čine to zbog svih onih stvari koje su garantovane drugim amandmanom američkog Ustava, a tiču se slobode govora i štampe”, navedeno je, između ostalog, u saopštenju, prenosi Tanjug. 

 Neretko je to i potcenjivački, a kada im se ne ide uz dlaku umeju i te kako da se naljute, pronađu kanale putem kojih jasno poručuju koliko im novinari i pomenuta profesija smetaju.

Sportska kultura, u tom smislu, gotovo da ne postoji, a jedan od razloga je verovatno manjak obrazovanja, nemanje neophodne širine, kao i samokritike.

S tim u vezi, sportskim novinarima u Srbiji trebalo bi da posluži kao primer potez kolega u Hrvatskoj koji su pokazali jedinstvo, rešeni da stanu na put pojedincima koji smatraju da je ponižavanje i ismevanje novinara najnormalnija stvar.

Jedan od takvih je Željko Sopić, trener Rijeke, koji je možda dobar taktičar i verovanto ove sezone uspešno vodi svoj tim (bori se za titulu) ali je i te kako neprofesionalan u ophođenju prema medijima.

Sportski novinari u našem komšiluku rešili su da ga bojkotuju, odnosno da ne prenose njegove izjave.

S tim u vezi, oglasiolo se Hrvatsko udruženje sportksi novinara.

– Otkad je krajem avgusta prošle godine preuzeo klupu Rijeke, Sopić je svojim izjavama često izlazio u prvi plan. Rade to gotovo svi treneri u današnje digitalno doba, u kojem su po opisu posla glavni komunikatori zbivanja, ali zbog svog ophođenja prema medijima, kao i prilično velike doze arogancije, brzo je prestao da bude simpatičan.

Još početkom decembra je, na primer, spočitao novinarima da ‘malo previše spominju Matjaža Keka’, a baš je slovenački stručnjak pokazao da je ne samo jedan od najboljih trenera koji su ikad radili u HNL, nego i pravi PR-majstor. Željko Sopić ne bi smeo da zaboravi da ljudi s mikrofonom preko puta njega samo rade svoj posao, kao što i on obavlja posao trenera. I da ne postoje glupa pitanja, već samo glupi odgovori. Molimo stoga ovim putem da se prema novinarima ponaša korektno i s poštovanjem, kao što se i oni prema njemu ponašaju – navedeno je u saopštenju koje je potpisao predsednik HZSN Jura Ozmec.

Kada je na narednoj konferenciji upitan za saopštenje HZSN, Sopić je kratko odgovorio:

– Tri noći ne spavam zbog toga.

Zbog toga je udruženje donelo odluku da faktički bojkotuje trenera trenutnog lidera u prvenstvu Hrvatske.

– Izjave Željka Sopića, trenera Rijeke, ne objavljujemo dok ne počne pristojno da se ponaša prema novinarima, dakle sve dok se ne izvini.

Priznanje mu je uručio predsjednik Udruženja Tihomir Burzanović ističući da je Kovačević „rijedak primjer čovjeka koji nije ni stupio na dužnost“ a već ga je napadala “ jedna grupa ljudi instruisana od centara moći“.

„Mnogo ne priča, mnogo ne taktizira, ono što kažu, iskopao je svoj politički rov i iz tog rova priča i bije onako dosledno kao što priliči mladom srpskom političaru, hrišćaninu. U znak zahvalnosti što postoje takvi političari, ali i u znak odbrane novinara Marka Kovačavića mi smo u Udruženju odlučili da ga odlikujemo najvećim priznanjem u našem Udruženju-Spomenicom 150 godina novinarstva u Crnoj Gori. Da zna da u svijetu novinarstva postoje njegova hrišćanska braća koja ga podržavaju i na neki način brane od svega toga nepravednoga što u medijima rade sa njim“, kazao je između ostalog Burzanović.

Kovačević je kazao da mu je čast što priznanje dobija od jedinog Udruženja koje početak novinarstva obilježava “ onakav kakav je zaista bio u Crnoj Gori“.

„List „Crnogorac“ je sabirao u sebi sve ono što mi danas kao Srbi u Crnoj Gori jesmo. Sjetićete se da je taj list bio zabranjen diplomatskom akcijom tadašnjih velikih sila i neprijatelja našeg naroda,pa je onda vaskrsao kroz „Glas Crnogorca“, a evo kroz ovo Udruženje njegov duh živi i do današnjega dana i zato je meni utoliko veća čast što ovo priznanje od vas danas primam i što kaže Njegoš u „Gorskom vijencu“ kroz riječi vladike Danila – “ da je iđe brata brata u svijetu da požali ko da bi pomoga“, a vi ste ne samo požalili nego učinili mnogo više od toga i dali mi dovoljno snage za sve buduće okršaje koje budemo imali u ovom javnom svijetu i na javnoj medijskoj sceni“, rekao je Kovačević.

Povodom krsne slave Udruženja slavski kolač je osveštao protojerej stavrofor Dragan Krušić koji je članovima Udruženja čestitao praznik.

Burzanović je u ime Udruženja i ambasadoru Rusije, Vladislavu Maslenikovom, koji je danas bio gost Udruženja, uručio poklon- molitve na ruskom jeziku. Priznanje je uručeno i predstavnicima nikšićkog Sportskog centra, domaćinu današnjeg okupljanja članova Udruženja i prijatelja te organizacije.

Sekretar Udruženja Ivan Milošević je podsjetio da organizacija od prije nekoliko godina obilježava praznik Blagovijesti kao svoju krsnu slavu.

„Kao jedan od metoda raskida sa komunizmom koji je vladao u Crnoj Gori decenijama. Pokušali smo i na ovaj način da napravimo jedan prekid sa jednom praksom ideološkom koja je i u ovome Udruženju postojala i da skrenemo pažnju da neke možda velike prošlosti ne trebamo više da njegujemo, nego naprotiv da pokušamo da stvaramo nove“, rekao je Milošević.

Nada se, kaže, da to novinari neće pogrešno shvatiti i da to neće “ protumačiti politički ili ideoliški“.

„Nego da će shvatiti da jednostavno moramo da se prilagodimo novim nekim vremenima i da završimo sa nekim pričama iz prošlosti“, istakao je Milošević.

U okviru svečanosti otvorena je mini izložba starih fotografskih aparata i časopisa iz kolekcije fotoreporter i član Udruženja Željka Šapurića.

Prisutni su imali priliku da pogledaju foto aparate iz 19.,20. i ovog vijeka, ali i časopise koji su se nekad izdavali u Nikšiću, poput “ Pivarca“, “ Naše riječi“…

„To je moj doprinos današnjem prazniku Udruženja. Izloženo je samo djelić kolekcije koju posjedujem“, kazao je Šapurić.

Program je vodila novinarka Dragana Mijušković koja je, takođe, član Udruženja novinara Crne Gore.

Kaže da je zakon „o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija“, koji se kolokvijalno zove ‘zakon o stranim agentima’, deo „paketa” političkih mera koje je pokrenuo predsednik Republike Srpske Milorad Dodik.

Udruženje BH novinari je 2023. godine registrovalo 87 slučajeva kršenja medijskih sloboda i sigurnosti novinara. Samo je 10 rešeno.

Cenzolovka: Od avgusta 2023, nakon odluke Skupštine Republike Srpske, kleveta je krivično delo, za koje se može dobiti kazna od oko 3.000 evra. Novinari i nevladine organizacije kažu da je cilj ovog zakona da se ograniči otvorena i kritička debata o temama od javnog interesa. Vi ste istakli da je od tada podneto pet prijava protiv novinara za klevetu. O kavim slučajevima je reč?

Rudić:  Još nemamo podatke o tome ko stoji iza velikog broja krivičnih prijava u Republici Srpskoj niti ko su tuženi, jer okružna tužilaštva nisu podelila sa nama te informacije. Za sada znamo broj prijava – 45, od toga su 44 za delo klevete i jedna prijava za „iznošenje ličnih i porodičnih prilika”. Među tuženima najviše je građana – 32, zatim pet novinara, dva političara i pet nepoznatih osoba.

Iz Okružnog tužilaštva u Banjaluci dobili smo samo zbirne podake, tako da ne znam koliko je novinara, aktivista civilnog društva ili ljudi iz drugih profesija.

Još uvek nije potvrđena nijedna od ovih krivičnih prijava niti je podignuta optužnica. Generalno, ovo je zaista veliki broj krivičnih prijava za četiri i po meseca. Već sada možemo govoriti o pravnom pritisku na sve slobodnomisleće ljude – od građana, koji su za sada najviše na udaru krivičnih postupaka zbog iznesenog mišljenja, do novinara i aktivista civilnog društva. Jasno su vidljivi obrisi zakonskog okvira i institucionalnih mehanizama ućutkivanja svake kritike, ograničavanja javne debate o temama od začaja za građane i kršenja prava na slobodu govora.

Sada može bilo ko podneti krivičnu prijavu, iz politčkih, ličnih pa čak i najprizemnijih zlobnih razloga. Tužilaštvo će morati da primi tu prijavu, procesuirati je i trošiti ljudske i materijlne resurse za nešto što je u demokratskom svetu nezamislivo – a to je vođenje krivičnih postupaka zbog nečijeg mišljenja, kritike, medijskog teksta, komentara ili zadiranja u privatnost radi javnog interesa.

Cenzolovka: Kakve posledice procesi za klevetu imaju na novinarstvo? Ali i na pristup građana informacijama od javnog značaja?

Rudić: Iako je primena zakona još samo na nivou krivičnih prijava, zakon pokazuje negativne posledice i destrukciju profesije, kojoj su imanentni kritika javnih zvaničnika, propitivanje načina na koji obavljaju javne funkcije i istražuju evetualne zloupotrebe javnih ovlašćenja za lične interese.

Na primer, ako nameravate pisati o bogaćenju sina čija je majka na javnoj funkciji, ili dobiti privatne firme u vlasništvu direktora javne bolnice, ili istraživati javne radove u koje je uključen kum predsednika, morate unapred razmišljati kako ćete pisati o navedenim temama, a da se ne suočite sa krivičnim prijavama. To je apriorna cenzura ili samocenzurisanje u cilju izbegavanja krivičnog progona! U takvim okolnostima zaista nije lako raditi.

Ovde ne želim nipodaštavati zdrav razum i profesionalne kompetencije nosilaca pravosudnih funkcija, niti sumnjam da će oni u duhu zakona, Ustava i prakse Evropskog suda za ljudska prava procenjivati, a onda odbacivati ili prihvatati krivične prijave za klevetu. Neće im, međutim, nimalo biti lako s obzirom na široko postavljene odredbe zakona i motive njegovog donošenja.

Ti su motivi, nedvosmisleno, decenijska frustracija medijima aktuelnog predsednika RS i njegov završni pokušaj ograničavanja, ako ne i potpunog zaustavljanja rada jednog broja slobodnih medija i novinara u Republici Srpskoj, ali i celoj BiH.

Cenzolovka: Brojni mediji u RS su registrovani kao nevladine organizacije. Kakve će po njih biti posledice usvajanja ovog zakona?

Rudić: I ovaj je zakon deo „paketa” političkih mera koje je pokrenuo predsednik Republike Srpske kroz zloupotrebu javnih institucija zakonodavne i izvrše vlasti. Ne postoje nikakve zakonske praznine da bi se moglo govoriti o potrebi donošenja posebnog zakona o kontroli rada NVO ili stvaranju njihovog registra.

Republika Srpska, kao i drugi delovi države, ima jasnu zakonsku regulativu u oblasti registracije NVO, plaćanja poreza, poslovanja putem banaka, podnošenja godišnjih finansijskih izveštaja, poštovanja prava zaposlenih, prijave ličnih prihoda građana i plaćanja poreza, itd.

Navedeni zakoni omogućavaju svakom iz različitih sektora i javnih institucija proveru onoga što rade NVO, čak i na dnevnoj osnovi. Znači, jasno je da se i ovaj zakon donosi radi ciljanog gašenja sloboda unutar civilnog sektora, te zaustavljanja rada ljudskopravaških NVO i medija.

Opet je nad zdravim razmom pobedila nerazumna snaga predsedničke pozicije i opsednutost Milorada Dodika jednim brojem medija i NVO u RS, čiji bi rad predsednik zabranio koliko sutra.

Diplomatska trgovina U BIH će progutati medijske slobode i ljudska prava

Cenzolovka: Razumeju li Evropska unija i druge međunarodne organizacije posledice ovakvog zakona?

Rudić: Nisam oduševljena njihovom principijelošću i efikasnošću. Naprotiv! Oni se (kao) javno protive rigidnim intervencijama u zakonski okvir za medije i civilno društvo jer su medijske slobode jedan od 14 prioriteta za EU integracije.

Sa druge strane, ovde se ustalila „diplomatska trgovina” sa vladajućim strukturama u oba BH entiteta i na nivou državnih institucija. Ta trgovina će, bojim se, progutati medijske slobode i ljudska prava, i to za „male pare”.

Evo jedan ilustrativan primer: prošle godine je na državnom nivou usvojen novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Prethodno su nacrt zakona negativno ocenili i EU i Institucija BH ombudsmana, budući da je sadržao rešenja koja reduciraju prava definisana u starom zakonu. Civilni sektor je poslao čak 200 komentara i amndmana, ali Ministarstvo pravde BiH nije prihvatilo nijedan!

Ipak, zakon je usvojen bez ikakvih izmena nacrta kao deo „paketa evropskih zakona” koje BiH mora prihvatiti na putu EU integracija. I uz pristanak EU u BiH. Bojim se da će tako biti sa svim zakonima koji se ubrzano donose različitim delovima države uz političku floskulu „evropski put BiH nema alternativu”! A sa medijskim slobodama i ljudskim pravima šta bude…

Cenzolovka: U Kantonu Sarajevo postoji predlog da se kažnjavaju „lažne vesti”, što bi navodno uključivalo i velike novčane kazne za građane i pravna lica, uključujući i medije. Postoji bojazan da bi ovaj propis, ako bude usvojen, izazvao lančanu reakciju. Šta je sve problematično sa ovim propisom?

Rudić: Osnovni je problem što se ovim zakonom internet proglašava „javnim mestom” kao da je reč o javnom prostoru – dakle fizičkom, jasno ograničenom javnom prostoru u okviru kojeg se dešavaju i sankcionišu prekršaji. Takođe, veoma je teško, pa i potpuno nemoguće na nivou jednog kantona rešavati problem sa lažnim vestima, govorom mržnje ili ozbiljnim sigurnosnim pretnjama u praktično neograničenoj online sferi, što se takođe želi ovim zakonom.

Problem je i to što se policiji daju velika ovlašćenja i mere za ograničavanje slobode izražavanja, a da se ne predviđa procena javnog interesa, kao i sprovođenje razumnih mera i balansa u bilo kojoj vrsti ograničenja prava na slobodu izražavanja i mišljenja.

I na kraju, problematično je i to što država BiH ima krivično zakonodavstvo koje tretira mnoga od pitanja navedenih u nacrtu ovog prekršajnog zakona.

Naravno, ništa manje nije opasna ni mogućnost „prelivanja” istih ili sličnih zakonskih rešenja u druge kantone.

Neki su to već ranije uradili, kao na primer Unsko – sanski kanton, bilo je sličnh inicijativa i u Parlamentu Federacije BiH. Bila sam članica radne grupe koja je raspravljala o nacrtu zakona na više sednica, nismo se složili oko mnogih pitanja. Sad je na potezu predlagač zakona – Vlada Kantona Sarajevo, a kasnije Skupština.

Iskreno se nadam da zakon neće biti predat u parlmentarnu procedure pre nego što se iz njega izostave svi članovi koji uključuju medije i društvene mreže, te prekršajne mere i postupci protiv govora mržnje i lažnih vesti.

Kažnjen tek svaki četvrti napadač na novinare

Cenzolovka: Safejournalists je zabeležio povećan broj napada na novinare u BiH. Posebno se izdavajaju napadi u Banjaluci zbog LGBT parade u Mostaru, kada su vlasnici Hercegovina.info Mariji Ćosić dva puta izbušene sve gume na automobilu, kao i napad u Brčkom na vlasnika portala Times.ba Mirzu Derviševića. Kako ovi napadi utiču na rad novinara?

Rudić: U Liniji za pomoć novnarima registrovali smo 87 različitih slučajeva kršenja medijskih sloboda i sigurnosti novinara tokom 2023, što je 10,12 odsto više nego 2022. Najveći broj (21) se odnosi na političke pritiske, verbalne pretnje (17), šest je fizičkih napada, sedam pretnji smrću, osam govora mržnje itd.

Problem je visok stepen nekažnjivosti i sporost u istrazi napada, uključujući i slučajeve koje ste pomenuli. Samo 10 slučajeva prijavljenih u 2023. je rešeno u toj godini pred sudovima ili drugim nadležnim institucijama. Generalno, među novinarima i medijima vlada veliko nepoverenje u rad pravosuđa, budući da je uspešnost u kažnjavanju napadača na novinare tek 25,4 procenta.

To je nedopustivo, te mi u BH novinarima govorimo o nedostupnosti pravde za novinare. To deluje obeshrabrujuće na sve novinare i medije, posebno za mlađe kolege. Ako ovome dodamo i veliki broj krivičnih prijava u Republici Srpskoj, onda zaista svedočimo osmišljenom i brutalnom gušenju medijskih sloboda i slobode govora u BIH. I to pred očima evropskih institucija u BiH i nakon što je država dobila status kandidata.

Finansijski problemi BHRT-a su dugotrajni. Zaposleni od 2015. godine ne primaju socijalne doprinose (penzijsko i zdravstveno osiguranje). Osim toga, od 2017. godine kršen je Zakon o javnom RTV sistemu sa Radio-televizijom Republike Srpske (RTRS), srpskim autonomnim entitetom Bosne i Hercegovine, koji nije davao BHRT odgovarajući deo poreza. Ovo je smanjilo raspoloživa sredstva stanice za 41 milion evra. Radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine, javni servis drugog bosanskohercegovačkog entiteta, takođe duguje nacionalnom javnom servisu skoro 8 miliona evra. Sva ova dugovanja su predmet sudskih sporova.

Nezavisni sindikat radnika BHRT-a osuđuje nejednakost plata između uprave i zaposlenih, pri čemu novac poreskih obveznika nije pravilno raspoređen među radnicima BHRT-a. Postoje i problemi sa zastarelom opremom koju koriste uposlenici BHRT-a, od kojih je neka oprema stara preko 40 godina.

Nezavisni sindikat radnika BHRT-a upozorio je 30. januara da, ukoliko budu prinuđeni da koriste svoja zakonska prava, može doći do prekida u emitovanju programa i drugih telekomunikacionih usluga, te da državni i entitetski organi, te da će za to biti odgovorni državni i entitetski organi, kao i menadžment sva tri javna emitera.

U pitanju je i samo postojanje javnog servisa, ali i 800 zaposlenih.

IFJ i EFJ podržavaju sindikalne zahteve za hitnim postizanjem sporazuma, kao i za primenu pravednih plata, viših plata i boljih uslova rada. Sindikat dalje poziva finansijske inspekcije i tužioce da utvrde gde su završila sredstva zaposlenih i ko je odgovoran za bankrot BHRT-a, kako bi se kaznili oni koji su prekršili zakon.

„Osim što nam osam godina nisu uplaćivani doprinosi za sramotno niske plate, što se posebno negativno odražava na penzije, radnici BHRT-a nisu dobili deo decembarske plate, a sasvim je sigurno da nećemo ni primiti sledeću platu za januar. Radnici su u strahu za egzistenciju i život svojih porodica. Brinemo kako ćemo platiti kredite i preživeti. Sve što tražimo je da nam omoguće da budemo profesionalci, da radimo svoj posao i da za to budemo adekvatno plaćeni”, rekla je Neda Tadić, novinarka BHRT-a i članica Nezavisnog sindikata radnika BHRT-a.

Predsednica EFJ-a Maja Sever je dodala: „Bosna i Hercegovina bi mogla da postane jedina evropska država bez javnog servisa. Prošlo je mesec dana otkako je BHRT zvanično bez finansiranja, a političari se još uvek ne slažu oko rešenja. Moraju da shvate da je to vanredna situacija. Solidarni smo sa radnicima BHRT-a koji i dalje rade u ovoj teškoj situaciji.“

Predsednik IFJ-a Dominik Pradalije rekao je: „Mi stojimo uz radnike BHRT-a i pozivamo vladu da preduzme mere. U interesu javnosti je da dobije pristup jakim, kvalitativnim, nezavisnim javnim medijima i to ima cenu: pristojne plate za sve radnike i sigurnost posla.“