CIN izvještava da Radić-Dragić i Dreković rade na istraživanju o brčanskom političaru i biznismenu Zoranu Kokanoviću, vlasniku stambenih, poslovnih objekata i kladionica, koje su ovom prilikom snimali u brčanskom naselju Ilićka.

Tokom snimanja je iz zgrade izašla grupa ljudi u kojoj je bila porodica Bogičević i uz povike zabranjivali snimanje njihovog objekta.

„Iako su se novinari predstavili i pokušali objasniti šta snimaju i zbog čega te da to čine sa javne površine, Bogičevići nisu htjeli razgovarati već su ih fizički napali“, piše CIN.

Dodaje se da su trgali bilješke iz ruku novinarke, oštetili joj torbu i oteli kišobran, vukli za jaknu, a snimatelju istrgnuli stativ kamere, koji su pritom oštetili te pokušali oteti mobilni telefon. Dreković je pri pokušaju da smiri tenzije, sačuva opremu i snimi događaj, lakše povrijeđen.

Na mjesto događaja je nakon toga izašla policija, a napadači su privedeni u Policijsku stanicu Brčko distrikta.

CIN piše da je utvrdio da su privedeni članovi porodice Bogičević koji su rekli da su vlasnici objekta u kojoj se nalazi kladionica koju su snimali Dreković i Radić-Dragić. Medij dodaje da su nakon izjave policiji Bogićevići pušteni na slobodu.

Protiv jednog člana porodice će biti podnesen izvještaj o počinjenom krivičnom đelu za nanošenje lakših tjelesnih povreda i oštećenje tuđe stvari Tužilaštvu Brčko distrikta, koje će odlučiti o daljem postupanju, navedeno je iz CIN-a.

Za sva četiri usvojena zakona, glasao je isti broj poslanika NSRS-a. U skupštinskoj sali bilo je 52 od ukupno 83 narodnih poslanika, a za usvajanje zakona je glasalo 49 poslanika, dok su tri poslanika bila protiv.

Povodom usvajanja „zakona o stranim agentima“ reagovalo je Udruženje Umbrela, ističući da ovaj zakon predstavlja udar na slobodu medija i rad civilnog društva. Kako su naveli, njegovim usvajanjem dolazi do stigmatizacije i kriminalizacije organizacija koje se bave istraživačkim novinarstvom, ljudskim pravima, borbom protiv korupcije i zaštitom javnog interesa.

“Usvajanje ovog zakona nije samo administrativna mjera već je direktna priprema za obračun sa svim kritičkim glasovima u Republici Srpskoj. U najskorijem periodu možemo očekivati selektivnu primjenu zakona i represivne mjere usmjerene protiv medija, organizacija i pojedinaca koji kritikuju vlast. Članice Udruženja Umbrella iz Republike Srpske su sigurno na vrhu liste meta ovog zakona, budući da već godinama istražuju i objavljuju informacije o korupciji, zloupotrebama vlasti i kršenju ljudskih prava”, saopšteno je iz Umbrele.

Predstavnici Vlade RS preksinoć su na telefonskoj sjednici utvrdili Prijedlog dnevnog reda 18. posebne sjednice NSRS-a gdje je odlučeno da će se jučer, po hitnom postupku, raspravljati o prijedlozima pomenutih zakona.

Ovo je najavljeno nakon što je Sud BiH prije dva dana proglasio krivim i izrekao prvostepenu presudu predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku zbog nepoštovanja odluka visokog predstavnika. Dodik je osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrana obavljanja predsjedničke funkcije RS-a, od dana pravosnažnosti presude.

Uoči izricanja presude, Dodik je u obraćanju svojim pristalicama na mitingu u Banjaluci, vrijeđao institucije, visokog predstavnika, osporavao sud, i ponovo iskoristio priliku da napada pojedine medije među kojima su BN televizija, te portali Capital i Buka, etiketirajući ih kao strane plaćenike. Istovremeno, na ovaj miting je pozivala Radiotelevizija Republike Srpske (RTRS). RTRS je ove sedmice u potpunosti prilagodila svoj internet portal i program pozivima građanima na okupljanje ispred Narodne skupštine i izvještavanju o Miloradu Dodiku, uprkos uređivačkim principima koji ih, kao javni servis, obavezuju na nepristrasnost.

Prijedlog usvajanja “zakona o stranim agentima” je krajem januara ove godine najavio Dodik. Isti prijedlog je iz procedure NSRS-a, bez objašnjenja, povučen u maju prošle godine, nakon pritiska i brojnih kritika predstavnika medija i civilnog društva, ali i međunarodnih zvaničnika i stranih ambasada u BiH.

U zakonu se neprofitne organizacije definišu isključivo kao one koje se “u cijelosti ili djelimično finansiraju od drugih država, njihovih organa ili ovlašćenih zastupnika, međunarodnih i stranih organizacija, stranih državljana ili registrovanih nevladinih organizacija koje se finansiraju iz inostranstva”.

Svaka neprofitna organizacija koju finansijski ili na drugi način pomažu strani subjekti, a koja se bavi političkim djelovanjem ili političkim aktivnostima, dobija status agenta stranog uticaja.

Takođe, zakonom je propisano da neprofitne organizacije moraju prijaviti Ministarstvu pravde Republike Srpske prijem finansijskih sredstava u roku od 15 dana, kao i sve promjene u svom djelovanju u roku od 30 dana. Podaci iz pomenutog registra, na osnovu zahtjeva, biće dostavljeni Ministarstvu unutrašnjih poslova, tužilaštvima i nadležnom odboru Narodne skupštine Republike Srpske.

Neprofitne organizacije koje se nađu u pomenutom registru, a koje distribuiraju materijale putem elektronskih medija, informacionih i telekomunikacionih mreža, moraju imati oznaku neprofitne organizacije.

Predviđen je redovni godišnji inspekcijski nadzor nad zakonitošću rada, kao i vanredni nadzor na osnovu prijava građana, ali i organa Republike Srpske.

Kao što smo svojevremeno pisali cijela priča oko prodaje ulaznica otkrivena je kad krovna svjetska nogometna federacija (FIFA), koja je od European Broadcasting Uniona (EBU) zatražila očitovanje o tome zbog čega se ulaznice koje su dodijeljene EBU na crnom tržištu prodaju po vrtoglavim iznosima. EBU je potom zatražio očitovanje od HRT-a, jer su, prema serijskim brojevima, to bile ulaznice koje je dobio HRT, naša javna radiotelevizija, koja je prenosila sportski spektakl iz Rusije, a Ćosić je bio jedan od reportera. EBU je potom kontaktirala ravnateljstvo HRT-a, tražeći objašnjenje.

Članovi ravnateljstva u prvi tren nisu mogli povjerovati onome što čuju, jer pojma nisu imali da je netko u ime kuće zatražio i dobio ulaznice. Odmah je pokrenuta istraga te su na razgovor pozvana dva HRT-ova djelatnika.

Cijena ulaznice za finale SP-a na crnom je tržištu dosezala čak 20.000 eura, a navodno su nuđene četiri karte za finalnu utakmicu. Jutarnji list doznaje da je njihovu prodaju u posljednji tren blokirala FIFA. Nakon otkrivanja ove afere Dragi Ćosiću je uručen izvanredni otkaz, a on se povukao iz javnosti. Tužiteljstvo je pokrenulo istragu, a sada nakon šest i pol godina, Ćosić je pozvan da se očituje o tim optužbama.

Osim Ćosića pod istragom je i Saša Dedić, tadašnji međunarodni koordinator koji je također trebao danas biti ispitan, ali nije primio poziv.

Strukovna organizacija je u saopštenju koje je prenela agencija Hina, odbacila pokušaje zastrašivanja novinara i upozorila na moguće posledice.

„Još jednom postavljamo pitanje ko će da odgovara ako se, zbog manične reakcije vlasti u Beogradu, našim koleginicama i kolegama nešto dogodi“, upozorili su iz HND, prenosi Beta.

U saopštenju se objašnjava da su provladini mediji poput Informera i Večernjih novosti optužili novinara Kukeca da je savetovao studente i učestvovao u napadima na vlast u Srbiji, uključujući predsednika Aleksandra Vučića i predsednicu Skupštine Anu Brnabić.

HND je podsetio da su slične optužbe nedavno bile upućene i novinaru Telegrama Mateju Devčiću i da vlast u Srbiji od početka prostesta optužuje Hrvatsku da stoji iza njih. To je, kaže se dalje, dovelo do neugodnih i opasnih situacija za hrvatske građane i novinare tokom poseta u Srbiji.

Mandić je, dodaje se u saopštenju, posebno naglasio slučaj ubistva Duška Jovanovića, dodavši da Crna Gora ima moralnu obavezu da nalogodavce ovog zločina izvede pred lice pravde.

U tom kontekstu, Mandić je, dodaje se, ponovio svoj ranije iznešen stav da bi u narednom periodu trebalo otvoriti široki društveni dijalog o dodjeljivanju statusa službenog lica ovoj plemenitoj profesiji.

“Na samom kraju sastanka, predsjednik Mandić je uz čestitku povodom Dana novinara istakao i saglasio se sa riječima prvog čovjeka zapadne civilizacije, predsjednika SAD Donalda Trampa koji je tokom svog inauguralnog govora naglasio da će se snažno boriti protiv cenzure i vratiti slobodu govora na prvo mjesto”, zaključuju u Skupštini.

Naime, riječ je o novinarki koja je napisala gotovo sve tekstove u okviru čuvene duvanske afere. Iz bezbjednosnih razloga njeno ime nije potpisivano, ali iz pisma upozorenja se jasno vidi da su u Državnoj bezbjednosti znali za ovaj detalj i da su planirali da joj namjeste silovanje lili komprimitaciju, pisalo je u pismu upozorenja, rekao je autor emisije Mladen Stojović.

Novaković je, nakon gotovo dvije decenije stavila tačku na priču da je Jovanović u to vrijeme završio sa političkom karijerom.

Naime,ona je oštro demantovala ove tvrdnje, naglašavjući da odgovorno tvrdi da je istina na njenoj strani jer, kako je rekla, ona zna šta je Duško pričao i želio.

Vidno potresena Novaković je otkrila amanet koji joj gl urednik lista „Dan“ ostavio neposredno pred ubistvo.

„Kada je zavrijedio pažnju da ga međunarodna zajednica prihvata kao partnera, odnosno kao relevantnu političku figuru koja bi mogla da promijeni stanje u Crnoj Gori.  Sjećam se jednog našeg razgovora kada mi je onako zamišljeno rekao: ako mi se što desi, poći ćeš kod mojih roditelja i reći ćeš im da sam trebao biti premijer“, tvrdi Novaković dodajući da on nikada nije završio sa političkom karijerom.

Prema njenim tvrdnjama, Jovanović nije bio novinar, on je bio lider „Dana“ i firme Yumedia mont. Te da je Jovanović od neznatnog tiraža napravio medijskog giganta od tadašnjih 30 hiljada primjeraka,što je tu novinu stavilo na pijadestal da bude jedan od glavnih uticaja na javno mnjenje.

U emisiji se komentarisao i dolazak tadašnjeg britanskog ambasadora Čarlsa Kroforda redakciji „Dan“.

Novaković je, koja je inače i bila autor tog interevju, otkrila i dio neformalnog razgovora kojem je prisustvovala rekavši da je Kroford dao nesumnjivu podršku Dušku koliko mu je to diplomatski jezik dozvoljavao.

„Kroford je došao u redkaciju „Dana“ , što znači on je došao kod Duška, nije Duško išao kod njega što je bila nesumnjiva poruka mnogima.Tada se veoma interesovao za sve pojedinosti koje su se ticale Duška , prijetnjama i pritiscima koje je imao, otkrila je Novaković dodajući da je to bila vrlo jasna poruka da Jovanović može računati na podršku Ujedinjenog kraljevstva Velike Britanije.

- Tada je „Dan“ bio medij koji je bio obilježen kao glavni neprijatelj i impertivno je bilo naređeno od strane da vladajueg režima da bude zabranjen,pa su ljudi koji su bili zaposleni u dražvne institucije krišom kupovali Dan i skrivali ga,priča Novaković na šta je autor emisije imao opasku „kupovali su „Pobjedu“ i „Vijesti“ kako bi „Dan“ stavili između da se ne bi vidio“.

Ova novinarka je komentarisala i događaj čemu je svjedočila kada je Jovanović od tadašnjeg lidera opozicije Predraga Bulatovića dobio ponudu da bude nezavisni kandidat za poslanika.

„Sjećam se da je Duško tu ponudu odbio , objasnio mi je da još nije vrijeme, da bi ubrzo taj stav počeo da mijenja“, priča Novaković.

Na pitanje autora emisije „Kontroverza“ zašto je odlučila baš sada, nakon gotovo dvije decenije javno da govori o tom periodu i zašto je odlučila da stoji sa strane sve ove godine gotovo anonimna, Novaković je istakla da „samo šira javnost ne zna za nju i ove detelje kao i to da je ona bila sudionik dešavanja tog perioda kada je Jovanović trpio pritiske u vidu prijetnji, jer se njeno ime pominjalo tokom cijelog sudskog postupka“.

„Ja ne sjedim ovđe da bih pričala o sebi i da sam ja ta koja je to radila, ovđe sam zbog Duška i imam obavezu da kažem, ne u smislu tom da ja imam pravo,dužna sam kao jedan od njegovih najbližih saradnika ne da pominjem, nego da opominjem. Dužna sam da pričam o tome, kaže ona i nastavlja:

„Kada kažete 20 god i ja se zgrozim,previše je prošlo, puno toga se promijenilo,a sve ostalo na kraju isto.Imamo samo jednog čovjeka koji se brani ćutanjem. Najviše se gnušam floskule „protok vremena“.

Za Jelenu Novaković ne postoji protok vremena, ali postoji jedna izreka koju je Duško često koristio, a i ja ću je iskoristiti „Vrijeme je majstorko rešeto“. I moje „vrijeme je majstorsko rešeto“ i njihov „protok vremena“ ne mogu da stoje na istoj tacni.I moje „vrijeme je majstorsko rešeto“ potire njihov „protok vremena“.

Vrijeme vam pokaže šta, kako i kad.Nekada je bolje, ne ćutati, ali posmatrati sa strane svakako, jeste. I dati vremenu da se neke stvari pokažu. Ko razumije shvatiće, objasnila je ona.

„Nikada me niko nije pozvao za ovih 20 godine, kada su pravosudne institucije u pitanju. Očigledno da za istražnog sudiju i postupajuće tužioce ja nisam bila relevntan svjedok.“

Međutim, Novaković je govoreći i objašnjavjući o tom periodu i nezainteresovanosti pravosdnih instuticija kada je njeno svjedočenje u pitanju otkrila „ nikada nisam dala izjavu do septembra prošle godine kada sam i zvanično dala izjavu pred tužiocem Dankom Ivanović Đerić.

Na pitanje autora emisije da li je to uradila samoinicijativno ili na poziv. Novaković nije htjela da otkrije rekavši da neke stvari ne trebaju da budu javne.

„Jelena Novaković je obavila svoju građansku dužnost, a u prvom redu ono što sam dužna Dušku“, poručila je ona.

Na pitanje kako to da niko od medija nije za to saznao, ova novinarka je istakla da njoj nije bio za cilj da bilo ko sazna, jer nikada nije željela publicetet te vrste.

„I dok sam gradila svoj put kao profesionalc nisam htjela tu vrstu publiciteta. Nikada mi to nije bio prioritet.Posebno kada je ovakava stvar u pitanja, ta vrsta publiciteta mi nije bila potrebna.

Jer da je drugačije ne bih čekala 20 godina da bih pričala o svojim profesionalnim dostignućima. Jer Jelena Novaković kao novinar niti bilo koji drugi novinar Dana ništa nije mogao da uradi bez saglasnoti Duška Jovanovića“, napomenula je ona.

Komentarišući dio pismo upozorenja koji se odnosi na podatak da su joj Duško Marković, Vukašin Maraš i Vuk Bošković pripremali čak i mogućnost silovanja, Novaković je rekla „zamislite te tri veličine koje sjede i sastanče šta da urade đevojci od samo 23 godine koja radi svoj posao kako oni ne žele“.

„U tom trenutku ta tri čovjeka su bila vrh i tajne ijavne policije.Moje pravilo je da ne komentarišem preminule, ali ću se osvrnuti na Duška Markovića. On ne samo da se nije sklonio sa javne scene nego se vratio u politiku da Crnu Goru stavi na evropski put, od čega se gnušam, I sve one koji pomišljaju da pregovaraju sa Markovićem opominjem sa ovom pričom da vode računa sa kim hoće da pregovaraju i razgovaraju“, naglasila je Novaković.

Novaković je prilikom gostovanja otkrila podatak da je Marković zvao Duška Jovanovića upućujući joj prijtnju.

„Kada sam završila pisanje teksta koji se ticao Markovića dobila sam poziv od Duška Jovanovića koji mi je rekao da ga je zvao Duško Marković rekavši mu da mi poruči da bi bilo bolje da plivam i sunčam nego da se bavim glupostima. Ipak sam odlučila da se bavim, kako je rekao, glupostima“, objasnila je Novaković.

Govoreći o toj situaciji i samom događaju ona je naglasila da to samo pokazuje „ako su Jelenu Novaković pratili i prisluškivali, možete onda samo zamisliti koliko je Jovanović bio praćen, kao i to da su znali svaki njegov korak“.

Novaković je govoreći o Dušku rekla da „kada je sve bilo loše, u smilu prijetnji, pritisaka Duško je bio ispred nas novinara i svih zaposlenih, a kada su bile zasluge Duško je bio iza nas“.

Novaković tvrdi da Duško Jovanović nije imao namjeru da se odazove pozivu da svjedoči pred Kasacionim sudom u Bariju povodom duvanskog šverca, jer nije bio siguran u svoju bezbjednost.

„Dok ne bi bio siguran u svoju bezbjednost nije želio da da bilo kakvu izjavu po pitanju tog slučaja“, kaže Novaković .

Tokom emisije Novaković je pričala i o drugim prijetnjama i pritscima koji su bili sastavni dio njihovih života tokom tog mračnog perioda, a tiču se pritenji pripadnika Zemusnkog klana.

Na kraju emisije kada joj je autor postavio ko stoji iza nje i da li je iko stajao iza nje, Novaković je odgovorila Bog.

„Bog je stao iza mene, rekla je Novaković citirajui oca Romana sa Ostroga „ljudi su promjenljiva kategorija samo je Bog konstantan, dodajući „teško onom ko se uzda samo u čovjeka“.

Osim Raičković, napali su još dva člana porodice i polomili staklo na automobilu i oštetili limariju.

„Osumnjičeni su lišeni slobode zbog sumnje da su izvršili krivično djelo nasilničko ponašanje na štetu tri lica“, navodi se u saopštenju Uprave policije.

Kako je objavila Pobjeda, Raičković je zadobila više udaraca po glavi i tijelu, o čemu je dala izjavu u policiji.

Zoran Bećirović je crnogorski biznismen, koji je vlasnik više elitnih hotela u Kolašinu i primorju.

Bio je u poslovnim vezama sa bivšom predsjednicom Vrhovnog suda, Vesnom Medenicom kojoj se sudi za učešće u organizovanoj kriminalnoj grupi, od koje je 2015. godine kupio preko 25.000 kvadrata zemljišta u Kolašinu.

Napad su osudili predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, premijer Milojko Spajić i predsjednik Skupštine Andrija Mandić koji su pozvali nadležne da procesuiraju napadače.

Takođe su se oglasile i medijske asocijacije i nevladine organizacije koje su takođe zatražile oštro sankcionisanje prema napadačima.

Direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić za Radio Slobodna Evropa kaže, da očekuje oštro sankcionisanje napadača na novinarku:

„U konkretnom slučaju se radi o Zoranu Bećiroviću koji je biznismen i koji je vlasnik jednog od portala, a koji je od ranije prepoznat po pritiscima na novinare i novinarke koji kritički izvještavaju o njegovom poslovanju.“

Važno je, kaže Nikolić, da institucije pošalju poruku javnosti da će biti sankcionisani oni koji imaju osjećaj nedodirljivosti u društvu, te da će nadležni garantovati novinarima bezbjednost i slobodan ambijent za rad.

Nevladina organizacija Centar za građansko obrazovanje (CGO) izrazila je zabrinutost nad brutalnošću počinioca, „čime se osnažuje već hronična ugroženost novinara u Crnoj Gori“.

Prema podacima CGO tokom ove godine zabilježeno je 14 verbalnih i fizičkih napada na novinare.

„To je je upozoravajuće visoka brojka. Institucije moraju pokazati da razumiju ozbiljnost ovog problema i reagovati na način koji će ubuduće odvratiti sve koji misle da nasiljem mogu odgovarati novinarima kad im se ne dopada njihovo izvještavanje“.

Ovo nije prvi sukob osumnjičenih Bećirovića i Mijatovića sa novinarima.

Godine 2019. oni su nasrnuli na novinara Vladimira Otaševića koji ih je snimao u tržnom centru u Podgorici. Bećirović je tada bio u društvu Miloša Šoškića koji je danas specijalni tužilac.

Tužilaštvo je saopštilo da se u skladu sa preporukom Vrhovnog državnog tužioca, u svim slučajevima napada na novinare, pa i ovom, „postupa sa posebnom hitnošću“.

Svjedočenje novinarke

Novinarka Ana Raičković opisala je, za matičnu „Pobjedu“, kako je najprije verbalni napad trojice muškaraca prerastao u fizički prema njoj i članovima njene porodice.

Dok je čekala hranu u jednom objektu brze hrane, najprije je čula provokacije u vidu prijetnji i psovki od strane grupe muškaraca koji su je nazivali „plaćenicom“ i „klošarkom“.

Nakon što im je saopštila da će zvati policiju, osumnjičeni Mijatović je pokušao da joj uzme mobilni telefon. Kako je navela, potom su se Mijatović i Bećirović fizički sukobili i sa njenim sinom i vjerenikom, koji su u međuvremenu stigli i pokušali da je odbrane.

Kako je opisala, dok je bila u kolima Mijatović je držao za vrat dok joj je Bećirović lupao glavu o vrata vozila držeći je za kosu. Slomili su vjetrobransko staklo i oštetili limariju auta.

Nakon odlaska u policiju pregledana je u Urgentnom centru gdje su joj konstatovane povrede na vratu, podlivi od davljenja, razderotine na glavi , ali bez preloma.

Bećirović sa istorijom napada na novinare

Društvo profesionalnih novinara je saopštilo da očekuje izricanje najoštrije kazne, za napad na novinarku Pobjede jer kako navode, napadači imaju istoriju napada i maltretiranja novinara.

Podsjećaju da je tjelohranitelj Bećirovića, Mladen Mijatović napao 2019. novinara Vladimira Otaševića, jer ga je snimao telefonom.

Potom, da portal Aktuelno čiji je osnivač Bećirovićeva firma godinama progoni dopisnicu „Vijesti“ iz Kolašina Draganu Šćepanović.

„Tužilaštvo u Podgorici ni u jednom od ova dva slučaja nije našlo elemente krivičnog djela, pa je Sud za prekršaje u Podgorici oslobodio Mijatovića odgovornosti, dok je Dragana Šćepanović upućena da privatno goni portal“, navode iz Društva profesionalnih novinara.

Povodom napada na novinarku „Pobjede“, oglasio se ambasador Evropske unije (EU) u Crnoj Gori Johan Satler koji je poručio da Crna Gora kao kandidat za članstvo u EU, mora voditi politiku nulte tolerancije prema nasilju, pritiscima ili uznemiravanja novinara.

Rekao je da očekuje brzu istragu i efikasan pravosudni odgovor u vezi sa napadom na novinarku Raičković.

Napad je naišao na opštu osudu javnosti.

Reagovali su najviši državni funkcioneri, političke partije, medijske asocijacije i nevladine organizacije zahtijevajući od pravosudnih institucija adekvatne kazne.

Zoran Bećirović je vlasnik Ski Resorta 1450 u Kolašinu, dok je Mladen Mijatović aktivni službenik crnogorskog MUP-a.

– Zabilježeno je 756 kršenja slobode medija, koja su uključivala 1.212 osoba ili entiteta povezanih s medijima.

– 474 incidenata dogodilo se u državama članicama, dok je preostalih 282 zabilježeno u zemljama kandidatkinjama.

– Najčešći oblici kršenja bili su zastrašivanje i prijetnje, ukupno 136 slučajeva.

– MFRR je zabilježio 100 fizičkih napada, od kojih je 47 rezultiralo ozljedama.

– Drugi najčešći oblik kršenja uključivao je onemogućavanje novinarskih aktivnosti, čineći 117 incidenata.

– 143 kršenja počinili su državni i javni dužnosnici, što predstavlja zabrinjavajući trend.

– 24,6% incidenata dogodilo se na internetu, što ga čini najčešćim kontekstom u kojem su se dogodila kršenja slobode medija.

Osim općeg pregleda kršenja slobode medija u državama članicama EU-a i zemljama kandidatkinjama, izvješće uključuje tri tematska poglavlja koja istražuju anti-medijske zakone, lažno predstavljanje (spoofing) i izbore. Također sadrži detaljan pregled stanja slobode medija – prikazan kroz podatke Mape slobode medija – u Albaniji, Hrvatskoj, Francuskoj, Gruziji, Njemačkoj, Mađarskoj, Italiji, Srbiji, Slovačkoj i Ukrajini.

Cijeli izvještaj možete pronaći ovđe, a mi vam donosimo dio koji govori o Hrvatskoj:

U prvih šest mjeseci 2024. godine, zabilježeno je 12 upozorenja koja uključuju 15 osoba ili entiteta povezanih s medijima. Stanje slobode medija u Hrvatskoj postalo je posebno zabrinjavajuće jer su, od sedam zabilježenih verbalnih napada, pet počinili predstavnici vlasti ili javni dužnosnici.

Premijer Andrej Plenković diskreditirao je novinare u javnim raspravama zbog njihovog kritičkog izvještavanja o njemu i njegovoj stranci. U travnju je dnevni list Nacional objavio snimku internog sastanka Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) na kojem se čuje kako premijer Andrej Plenković optužuje medijske kuće poput N1, Telegrama i Nacionala da su dio zavjere protiv njega i stranke.

Nakon članka Jutarnjeg lista, koji je otkrio povjerljivu WhatsApp korespondenciju između suca Ivana Turudića i bivše državne tajnice Josipe Rimac, otkrivajući česte sastanke i međusobne usluge, Plenković je optužio Jutarnji za “korupciju” i “zlonamjerno izvještavanje”.

Ovi diskreditirajući komentari nisu novost. U siječnju je Plenković verbalno napao novinarku N1 na konferenciji za novinare kako bi izbjegao odgovoriti na njezina pitanja.

Još jedna velika zabrinutost su napadi na medije od strane krajnje desne stranke Domovinski pokret. U lipnju je političar Domovinskog pokreta Stephen Nikola Bartulica optužio novinara Andreja Dimitrijevića za “zloupotrebu medija” i “zastrašivanje” zbog navodnog neovlaštenog fotografiranja njegovog automobila, u kojem su bila njegova đeca, u sklopu istrage o Bartuličinim neprijavljenim nekretninama.

U svibnju je čelnik stranke, Ivan Penava, izjavio da će njegova stranka podržati novu koalicijsku vladu koju predvodi HDZ samo ako se ukine financiranje tjednika Novosti. Penava je izrazio duboko neslaganje s uredničkom politikom Novosti, koja je poznata po svojim kritičkim objavama o stanju u državi. Novosti su nakon ovog incidenta bile meta prijetećih poruka.

Tijekom izvještajnog razdoblja zabilježene su tri prijetnje putem interneta. U ožujku su fact-checker Faktograf i Climate Portal bili meta velike kampanje blaćenja koju je pokrenuo Mario Nakić. U članku objavljenom na blogu na portalu Liberal.hr, Nakić je tvrdio da je Climate Portal financiran od strane premijera Andreja Plenkovića i pozvao čitatelje da kazne vladajuću koaliciju na parlamentarnim izborima zbog financiranja portala.

Nakić je također diskreditirao portal na svom X računu sličnim komentarima. U svibnju je uredništvo Nacionala primilo prijetnju bombom putem SMS poruke, koja se referirala na Ivu Pukanića, vlasnika Nacionala, i njegovog bliskog suradnika Niku Franjića, koji su ubijeni u napadu automobilom bombom u Zagrebu u listopadu 2008. godine.

Nedavne izmjene zakona (poznate kao “Lex AP”) Kaznenog zakona predstavljaju daljnji izazov za slobodu tiska, uključujući članak 307.a, koji uvodi zatvorsku kaznu do tri godine za otkrivanje “ne-javnih” informacija o istražnim radnjama ili dokazima u kaznenim postupcima.

Iako se kontroverzni članak ne odnosi izravno na novinare, pruža malu zaštitu zviždačima. Također bi mogao otvoriti mogućnost da policija ili tužitelji istražuju i vrše pritisak kako bi otkrili povjerljive novinarske izvore, što bi moglo uključivati zapljenu novinarske opreme.

Izmjene Kaznenog zakona dogodile su se u kritičnom trenutku za novinare, koji su pod stalnim pravnim pritiscima. Stalne prijetnje i napadi političara i javnih dužnosnika na medijske đelatnike dodatno povećavaju rizik za novinare koji se već suočavaju s izazovnim okolnostima u teškom okruženju za slobodu medija u Hrvatskoj.

Kao odgovor na dokumentirane izazove slobodi medija, s novinarima koji su često u opasnosti, MFRR je zakazao međunarodnu misiju za utvrđivanje činjenica u Hrvatskoj koja je započela u rujnu ove godine.

Tako su definicijom novinara prvi put su obihvaćeni frilenseri (freelancer-i), uvedene su novčane kazne za vlasnike medija koji nisu registrovani a povećana su i izdvajanja iz budžeta kojima se finansiraju projekti u oblasti informisanja.

U nastavku ističemo ključne aspekte koje je ovo zakonsko rješenje donijelo medijskoj zajednici Crne Gore

Ko su novinari?

Zakonom, koji je usvojen u junu ove godine, novinar je jasno definisan kao osoba koja prikuplja, obrađuje, razvrstava, uređuje ili se bavi drugim vrstama intervencije na informacijama koje se objavljuju u medijima.

Bitna izmjena sastoji se u tome što, da bi neko imao status novinara, svoj posao može da obavlja kao zaposleni ili na drugi način angažovani kao i neko ko tu djelatnost obavlja kao slobodno zanimanje.

Šta ako se medijski sadržaj kosi sa zakonom?

Ukoliko je medijski sadržaj suprotan zakonu i Kodeksu, novinar ili autor koji nije novinar ima pravo da odbije da ga pripremi, napiše ili učestvuje u njegovom oblikovanju, uz pisano objašnjenje glavnom uredniku.

Novim zakonom se precizira i da novinaru ne može prestati radni odnos, ne može mu biti umanjena zarada ili naknada za rad, niti se može na drugi način staviti u nepovoljan položaj.

Za taj medijski sadržaj, koji je objavljen bez pristanka novinara ili autora, odgovara samo glavni urednik. S druge strane, novinar ili autor može da zahtijeva naknadu štete, ako je medijskim sadržajem povrijeđen njegov ugled.

Zaštita novinarskih izvora

Zakonom se navodi da novinar nije nije dužan da otkrije svoj izvor informacije, osim u slučaju kada mu to naloži sud i to radi zaštite interesa nacionalne bezbjednosti, teritorijalnog integriteta i javnog zdravlja.

Pritom, sud će posebno voditi računa o tome da li je utvrđena informacija u neposrednoj vezi sa konkretnim slučajem, te da li se može pribaviti iz drugih izvora.

Dodatno, sud će voditi računa i o tome da li na zakonu zasnovan legitiman interes za otkrivanje podataka o izvoru informacije preteže u odnosu na zaštitu identiteta izvora informacije.

U Zakonu se navodi da se novinaru ne može odbiti akreditacija za bilo koji događaj koji organizuju subjekti javnog sektora ili događaj koji organizuju drugi subjekti, a koji podrazumijeva učešće medija.

Učešće novinara u imenovanju i razrješenju glavnog urednika

Ističe se da zaposlenom u mediju ne može prestati radni odnos, ne može mu se umanjiti zarada, promijeniti status u redakciji ili utvrditi odgovornost zbog stava ili mišljenja koje je izrazio u skladu sa profesionalnim standardima i programskim pravilima.

Ti se postupci dodatno uređuju statutom osnivača medija, koji se može izmijeniti samo nakon konsultacije sa novinarima.

Evidencija medija i budžetska izdvajanja za njihovo finansiranje

Posebno je značajna i obaveza da se svi medija upišu u evidenciju, koja će biti javno dostupna na internet stranici resornog MInistarstva i koja će se blagovremeno ažurirati.

Evidencija je javno dostupna na internet stranici Ministarstva, blagovremeno se ažurira i sadrži pregled podataka iz člana 12 ovog zakona, sa svim promjenama.

U slučaju da se ta obaveza ne ispuni, osnivač medija će se kazniti novčano od 500 do 5.000 eura.

Zakonom su povećana izdvajanja iz budžeta Crne Gore za Fond za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija, kojim država finansira projekte u oblasti informisanja.

Za tu namjenu, obezbijeđeno je najmanje 0,20 odsto izdvajanja iz tekućeg budžeta Crne Gore.

Nedavno usvojeni Zakon o medijima, dakle, donio je brojne novine koje značajno unapređuju položaj novinara i transparentnost medijskog sektora u Crnoj Gori.

Medijski radnici su dodatno zaštićeni, jasno je definisan status novinara i unaprijeđene su osnove za odgovornije i profesionalnije medijsko izvještavanje.

U krajnjem, uz jasnije definisana prava i obaveze, kao i mehanizme zaštite integriteta i slobode novinara, postavljeni su temelji za pluralizam i transparentnost u informisanju javnosti.

Zakon je stupio na snagu objavljivanjem u Službenom listu Crne Gore 11. juna a medija imaju rok od šest mjeseci da počnu sa njegovom primjenom.

SMCG je i ranije apelovao na crnogorske medije da uoče značaj novih pravila i što prije počnu da ih primjenjuju kako bi, između ostalog, sopstveni kvalitet podigli na što veći nivo.

Dekriminalizacija bi trebala biti praćena dubokom reformom građanskog zakonodavstva, uključujući mjere za suzbijanje strateških tužbi protiv javnog suđelovanja (SLAPP), te promjenom pristupa njihovoj primjeni u sudskoj praksi. Zaštita ugleda trebala bi biti uravnotežena s javnim interesom i ne bi se trebala rješavati kroz kaznene mjere“, navodi Article 19, organizacija koja je dio uglednoga konzorcija Media Freedom Rapid Response (MFRR) u svojoj objavi.

Hrvatski Kazneni zakon sankcionira ‘uvredu’ (članak 147) i ‘namjernu klevetu’ (članak 149). Iako je opseg ovog drugog kaznenog đela prethodno ograničen izmjenama Kaznenog zakona, namjerno širenje lažnih tvrdnji koje mogu naštetiti ‘časti ili ugledu’ druge osobe ostaje kazneno đelo. Nema iznimki, poput obrane da su informacije bile u javnom interesu, navodi Article 19.

Postojanje odredbe o kleveti u Kaznenom zakonu nije teoretski problem. Odredba se aktivno primjenjuje, uključujući slučajeve protiv novinara, što je dobro dokumentiralo Hrvatsko novinarsko društvo i civilne udruge. Problem dodatno pogoršava užasavajuća upotreba odredaba o uvredi za ograničavanje novinarskog rada i širenje informacija od javnog interesa. Broj SLAPP-tužbi u Hrvatskoj i dalje je među najvišima u EU. Zabrinjavajuća strategija dvostrukog progona — pokretanje kaznenog postupka protiv novinara i istovremeno podizanje građanske tužbe protiv njegovog ili njezinog izdavača — guši novinarstvo u Hrvatskoj, smatra Article 19.

Međunarodni standardi o kleveti

Međunarodno pravo o ljudskim pravima priznaje da sloboda izražavanja može biti ograničena radi zaštite osobnog ugleda. Zakoni o kleveti, međutim, kao i sva ograničenja, moraju biti proporcionalni učinjenoj šteti i ne smiju ići dalje od onoga što je potrebno u danim okolnostima.

Article 19  tvrdi da bilo koji zakon koji kriminalizira klevetu predstavlja kršenje prava na slobodu izražavanja. Ne samo da su kazneni zakoni o kleveti zastarjeli i pretjerano strogi, nego su i nepotrebne i nerazmjerne mjere za zaštitu ugleda drugih. Kazneni progon za klevetu kao odgovor na izjavu o nečemu u javnom interesu predstavlja posebno ozbiljan napad na slobodu izražavanja. Primjena kaznenih sankcija, ili prijetnja njihovom primjenom, proizvodi zastrašujući učinak na slobodan protok informacija i odvraća novinare i druge društvene aktere od obavljanja njihove bitne javne funkcije u demokratskom društvu.

Relevantne međunarodne i regionalne vlasti iznijele su uvjerljive argumente protiv kriminalizacije klevete:

U svojem Općem komentaru br. 34 o slobodi mišljenja i izražavanja Odbor za ljudska prava UN-a preporučio je državama da dekriminaliziraju klevetu i ‘izbjegavaju pretjerane kaznene mjere i kazne’. Odbor za ljudska prava također je dodao da bi ‘javni interes u predmetu kritike’ trebao biti priznat kao pravna obrana. Osim formuliranja općih standarda o tom pitanju, Odbor je aktivno podržao dekriminalizaciju klevete u svojem komentaru o reformama u konkretnim zemljama. Na primjer, pozdravio je dekriminalizaciju klevete i uvrede u Sjevernoj Makedoniji kao ‘korake u pravom smjeru prema osiguravanju slobode mišljenja i izražavanja, posebno novinara i izdavača’.

Posebni izvjestitelj UN-a za slobodu mišljenja i izražavanja izričito je pozvao vlade da: (a) ukinu kaznene zakone o kleveti u korist građanskih zakona, (b) ograniče sankcije za klevetu kako bi osigurale da one ne đeluju zastrašujuće na slobodu mišljenja i izražavanja i pravo na informaciju, i (c) zabrane vladinim tijelima i javnim vlastima da podnose tužbe za klevetu s izričitom svrhom sprječavanja kritike vlade. Izvjestitelj je dalje primijetio da su subjektivni karakter mnogih zakona o kleveti, njihov preširok opseg i njihova primjena unutar kaznenog prava pretvorili ove odredbe u moćan mehanizam za gušenje istraživačkog novinarstva i utišavanje kritike.

Europski sud za ljudska prava (Europski sud) više je puta preispitivao nespojivost kaznenih sankcija za klevetu s načelom veće tolerancije i otvorenosti za kritiku koja se primjenjuje na javne osobe. U ključnom slučaju Lingens protiv Austrije Europski sud je okarakterizirao kazneni postupak za klevetu protiv novinara kao mjeru koja:

[A] predstavlja vrstu cenzure koja bi ga vjerojatno obeshrabrila od ponovnog izražavanja takve kritike u budućnosti … U kontekstu političke rasprave takva bi kazna vjerojatno odvraćala novinare od doprinosa javnoj raspravi o pitanjima koja utječu na život zajednice. Na isti način, takva bi sankcija mogla omesti medije u obavljanju njihove zadaće kao prenositelja informacija i čuvara javnog interesa.

Načela o slobodi izražavanja i zaštiti od klevete (Načela o kleveti), čije je objedinjavanje nadgledao Article 19, dodatno detaljno opisuju međunarodne standarde i najbolje prakse za pristupe usklađene sa slobodom izražavanja u zaštiti ugleda.

Načela predviđaju da se svi kazneni zakoni o kleveti trebaju ukinuti bez odgađanja, čak i ako se primjenjuju rijetko ili nikad. Također, trebali bi biti zamijenjeni, gđe je to potrebno, odgovarajućim građanskim zakonima o kleveti. U onim državama koje još imaju takve zakone o kleveti treba poduzeti korake za postupnu primjenu ovog načela.

Iako su građanski zakoni o kleveti svakako bolja mjera za zaštitu nečijeg ugleda od kaznenih sankcija, oni također moraju biti sastavljeni i provedeni na način koji ne obeshrabruje javnu raspravu. Države moraju provesti mjere protiv zloupotrebe zakona o kleveti od vladinih dužnosnika i političara koji na taj način guše kritiku, istraživačko novinarstvo ili bilo koje drugo širenje informacija o pitanjima od javnog interesa.

U tom smislu, sama neistinitost činjeničnih tvrdnji koje su osnova za tužbe za klevetu nije dovoljna. Kako Načela o kleveti detaljno objašnjavaju, optuženici u građanskim predmetima trebaju imati mogućnost obrane razumnog objavljivanja tako da čak i izjave koje su lažne neće biti podložne odgovornosti gđe okolnosti opravdavaju objavu. Važnost prava na slobodu izražavanja povećana je kod informacija od javnog interesa i prava javnosti na pravodobno informiranje o takvim pitanjima. Ovo načelo primijenjeno je u sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, koji je zaključio da kažnjavanje ukupno uravnotežene novinske publikacije koja se odnosi na pitanje od javnog interesa, a koja sadrži određene netočne i klevetničke izjave, krši jamstvo slobode izražavanja.

Naposljetku, najbolje međunarodne prakse favoriziraju, gđe je to prikladno, pribjegavanje alternativnim mjerama koje nisu kaznene prirode. To može uključivati objavu povlačenja, isprike ili ispravka te pravo na odgovor. Te bi mjere trebale biti dobrovoljne i ne bi smjele kršiti medijske slobode, posebno uredničku slobodu i neovisnost. Umjesto ograničavanja slobodnog protoka informacija i obeshrabrivanja rasprave o pitanjima od javnog interesa, takve mjere predstavljaju bolje usklađen odgovor na neopravdan napad na nečiji ugled, omogućujući ispravljanje, pojašnjenje ili izravno osporavanje netočnih tvrdnji koje se navode kao klevetničke.
Uvreda

Poznata je izjava Europskog suda da je pravo na slobodu izražavanja ‘primjenjivo ne samo na ‘informacije’ ili ‘ideje’ koje su povoljno prihvaćene ili se smatraju bezazlenima ili nevažnima, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju’. Međunarodno pravo o ljudskim pravima ne priznaje ‘pravo’ da se ne bude uvrijeđen i štiti govor koji se subjektivno može percipirati kao ‘uvredljiv’. Slijedom toga, kriminalizacija uvrede nikad se ne može opravdati zaštitom prava drugih.

U slučaju Lingens protiv Austrije, citiranom gore, Sud je povukao granicu između činjeničnih tvrdnji i ‘vrijednosnih sudova’, koji po svojoj prirodi nisu podložni dokazivanju. Pojam ‘uvreda’ obično se odnosi na izjave mišljenja, koje ne sadrže navode o činjenicama, i štiti osjećaje, a ne ugled. Kao takvo, sankcioniranje ‘uvreda’ narušava slobodu mišljenja. Za razliku od slobode izražavanja, pravo na slobodu mišljenja je apsolutno i ne može biti podložno nikakvim ograničenjima, navodi Article 19.

Kako Načela o kleveti objašnjavaju, neke izjave mogu na prvu izgledati kao iznošenje činjenica, ali zbog jezika ili konteksta bilo bi nerazumno razumjeti ih na taj način. Retorička sredstva poput hiperbole, satire i šale su jasni primjeri toga. Stoga je potrebno definirati mišljenja za potrebe zakona o kleveti na način koji osigurava da je stvarno, a ne samo prividno značenje operativno. Zakoni o kleveti bilo koje vrste ne mogu se koristiti za kažnjavanje nečinjeničnih ‘vrijednosnih sudova’, poput namjernih pretjerivanja ili satiričnih izraza, bez obzira na to jesu li oni percipirani kao uvredljivi, stoji u objavi Article 19.

Analiza hrvatskog zakona

Hrvatski Kazneni zakon sankcionira klevetu i uvredu.

Kazneno đelo klevete je definirano u širokim okvirima kao čin širenja ‘neistinite činjenične tvrdnje (o drugoj osobi) koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita’. Kažnjivo je novčanom kaznom. Dodatno, širenje klevetničke izjave velikoj publici, posebno ‘putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, ili na javnom skupu’, povlači pojačanu kaznenu odgovornost.

Zakon očito kriminalizira sve ‘lažne’ izjave, bez priznanja obrane razumnog objavljivanja. Međunarodni standardi o kleveti drže da bi optuženici trebali imati mogućnost  obrane razumnog objavljivanja tako da čak i izjave koje su lažne neće biti podložne odgovornosti gđe okolnosti opravdavaju objavljivanje. U takvim bi slučajevima javni interes za spornim informacijama trebao prevladati. Hrvatsko kazneno pravo ne priznaje ključnu iznimku javnog interesa. Zapravo, tretira izjave posredovane putem masovnih medija kao opasnije kazneno đelo i propisuje veće kazne za tu vrstu prekršaja. Ovakav pristup povećava rizik od progona novinara i prkosi osnovnoj obrani javnog interesa.

Kaznene odredbe o kleveti često se primjenjuju u kombinaciji s građanskim tužbama u Hrvatskoj. Visoka razina SLAPP-tužbi u Hrvatskoj, posebno protiv novinara, pogoršava problem ometajući javnu funkciju medija i ometajući pravo javnosti na primanje informacija od javnog interesa. Dvostruko opterećenje kaznenog progona i građanskih postupaka uvlači novinare u dugotrajne i skupe postupke. Zastrašujući učinak koji te mjere proizvode na pravo na slobodu izražavanja čini ih očigledno ‘nepotrebnim’ u demokratskom društvu.

Mora se naglasiti da je kriminalizacija klevete kao takve nerazmjerna i neučinkovita mjera za zaštitu ugleda drugih. Ona predstavlja neopravdano ograničenje prava na slobodu izražavanja. Kaznene odredbe treba u cijelosti ukinuti, zahtijeva Article 19.

Dok se preporuča zamjena kaznenog đela klevete građanskim predmetima kao proporcionalnijom mjerom za zaštitu nečijeg ugleda, potonje također mora biti podvrgnuto robusnim anti-SLAPP mjerama. U tom smislu Hrvatska mora osigurati učinkovitu provedbu, u zakonu i praksi, EU-ove Anti-SLAPP direktive. Posebno je važno osiguratirano odbacivanje neutemeljenih tužbi za klevetu i jamčiti pravne lijekove protiv moguće zloupotrebe pravnog postupka.

Najvažnije je da za popravljanje stvarne štete ugleda uzrokovane klevetničkim izjavama prednost treba dati pravnim lijekovima koji ne uključuju novčane kazne. Pravo na ispravak ili odgovor, sve dok ne zadire u uredničku slobodu, sposobno je riješiti srž slučaja klevete: ispravljanje ili pojašnjavanje činjenično netočnih informacija bez ograničavanja slobode izražavanja.

Prema hrvatskom zakonu, ‘uvreda’ je zasebno kazneno đelo, koje nije definirano kaznenom odredbom. Također je kažnjivo novčanom kaznom i smatra se društveno opasnijim prekršajem ako je počinjeno širenjem uvrede velikoj publici. Za razliku od klevete, određene iznimke od kaznene odgovornosti se primjenjuju. Konkretno, zakon priznaje iznimku javnog interesa, obavljanje novinarskog i umjetničkog rada i obranu drugog prava.

Unatoč postojanju iznimaka, kriminalizacija uvrede kao takve je neopravdana mjera. Prvo, predmetna kaznena odredba ne sadrži definiciju ‘uvrede’, što otvara prostor za mnoga tumačenja i zloupotrebe. To ograničenje stvara nepredvidljivost i time prkosi elementu ‘zakonitosti’.

Drugo, ne slijedi nijedan legitimni cilj priznat međunarodnim odredbama o ljudskim pravima. Samo činjenične izjave, a ne izjave mišljenja, mogu opravdati zaštitu pod ciljem očuvanja nečijeg ugleda. Vrijednosti pluralizma i otvorenog demokratskog društva zahtijevaju toleranciju govora koji se može subjektivno činiti ‘šokantnim’, ‘uvredljivim’ ili ‘uznemirujućim’. Ključno je da je sloboda mišljenja zajamčena u apsolutnim terminima.

Naposljetku, nema sumnje da je kriminalizacija uvrede nepotrebna i nerazmjerna mjera. Hrvatski zakonodavac treba ukinuti ovu odredbu i obustaviti sve slučajeve pokrenute na njezinoj osnovi, navodi se u objavi Articlea 19 te se dalje iznose preporuke:

Hrvatska bi hitno trebala dekriminalizirati klevetu i uvredu.

Hrvatska bi trebala provesti sveobuhvatnu anti-SLAPP reformu, počevši od učinkovite provedbe EU-ove Anti-SLAPP direktive.

Legitimna zabrinutost za klevetu trebala bi se ponajprije rješavati mjerama koje isključuju kaznenu odgovornost, uključujući pravo na ispravak i odgovor koji ne zadire u uredničke slobode i neovisnosti medija.

Evropska federacija novinara (EFJ) pridružuje se svom crnogorskom članu, Sindikatu medija Crne Gore (SMCG), u hitnom pozivu nadležnim organima da zaštite novinarke od mizoginih i seksističkih prijetnji, osiguravajući da se istrage tretiraju sa ozbiljnošću koju zaslužuju, uključujući utvrđivanje rodnog motiva i veze sa novinarskim radom.

Kako se približava rok od 30 dana, EFJ poziva Upravu policije na pojašnjenje i transparentnost, te snažno ohrabruje da nastavi sa preduzimanjem svih potrebnih mjera, uključujući međunarodnu pravnu pomoć, kako bi prikupila dokaze i identifikovala i procesuirala počinioce tih neprihvatljivih krivičnih djela.

U decembru 2023. godine, nepoznata osoba poslala je imejl sa prijetnjama silovanjem urednici “M portala”, Danici Nikolić, koja je već bila meta onlajn prijetnji smrću u septembru 2022. godine.

Prijetnje su bile upućene i njenim koleginicama iz različitih medija, uključujući Tamaru Nikčević, Bojanu Dabović, Mirku Dević i Slavicu Kruščić Vasović. Imejl, koji je poslat sa adrese “slatkislatka@hotmail.com”, odmah je prijavljen policiji.

Dana 15. januara 2024. godine, u nedostatku rezultata istrage, mreža SafeJournalists, čiji je član SMCG, obratila se Zaštitniku ljudskih prava i sloboda Crne Gore, koji je zvanično zatražio od Uprave policije da pruži informacije o mjerama i radnjama preduzetim za identifikaciju i procesuiranje počinioca prijetnji silovanjem: da li je slučaj tretiran kao krivično ili prekršajno djelo, i da li je uzet u obzir bilo kakav mogući motiv mržnje prema novinarkama.

Dana 16. februara 2024. godine, Odjeljenje za podršku organizacionim jedinicama policije, unapređenje rada policije i analitiku je dostavilo odgovor.

Na osnovu istražnog postupka i preduzetih mjera, utvrđeno je da su zaposleni u Upravi policije preduzeli mjere i radnje, kako samostalno tako i uz međunarodnu pravnu i policijsku pomoć, kako bi rasvijetlili prijavljene slučajeve novinarke Danice Nikolić i njenih koleginica.

“Međutim, preduzete mjere i radnje nijesu dovele do utvrđivanja svih činjenica, identifikacije i procesuiranja odgovornih, niti su napravljeni koraci na utvrđivanju postojanja veze između upućenih prijetnji novinarkama i njihovog ličnog svojstva, kao motiva mržnje, koje može da se ogleda u njihovom polu, odnosno rodu, kao i novinarskim aktivnostima i doprinosu javnoj raspravi”, navodi se u mišljenju Ombudsmana.

“Iako policijski službenici nisu ostali pasivni u odgovoru na podnijete prijave, nisu uspjeli uspostaviti jasnu vezu između napada i motiva za targetiranje novinarki na osnovu njihovog rada i pola. Prema standardima Evropskog suda za ljudska prava, državne vlasti, poput policijskih službenika i tužilaca, moraju uzeti u obzir ranjivu poziciju novinara kada su napadnuti”, kazao je predsjednik SMCG, Radomir Kračković.

“Identifikovanje počinilaca i utvrđivanje njihovih motivima od ključne je važnosti kako bi se novinari osjećali zaštićenima, i na kraju odvratili počinioce od ponavljanja istih krivičnih djela,” izjavila je predsjednica Evropske federacije novinara, Maja Sever.

UNCG smatra da  više cijene knjiga i štampe mogu samo povećati  pristup kulturnim resursima.

To može vrlo dobro da utiče na obrazovanje, a knjige i štampa igraju važnu ulogu u očuvanju kulture i podsticanju kritičkog mišljenja i kreativnosti. Viši PDV pozitivno će uticati i na autore i izdavače, jer će povećati njihove prihode i mogućnost ulaganja u nove projekte.

Takođe, odluka Vlade Crne Gore o povećanju PDV, posebno za štampane medije biće ljekovita, da se uspostavi red i finansijska disciplina koje nije bilo za vrijeme predhodnog režima, kao i od predhodnih Vlada od 30.avgusta 2020.godine.

Konačno će se ovakvom odlukom štampani mediji primorati da poštuju novi set medijskih zakona, posebno kada je upitanju primanje novinara i saradnika. Konačno znaće se kuda idu evri čiji put do sada niko nije kontrolisao.

Takođe, podržavamo inicijative za jačanje javno-privatnih partnerstava u ovim sektorima, što može donijeti dodatne prihode bez dodatnog opterećenja građana.

UNCG će nastaviti da podržava Vladu, koja želi svojim postupcima promoviše dostupnost medija, posebno štampanih, kulture, nauke i sporta za sve građane Crne Gore.

UNCG takođe podržava Vladu kada je upitanju ulaganje sredstava u cjelokupni medijski sektor, time i štampane medije, koji na godišnjem nivou, prema novom setu medijskih zakona iznosi 2,5 miliona evra, kroz Fond za podršku medija.

Predsjednik: Tihomir Burzanović

Generalni sekretar Ivan Milošević

Zaštitnik je pokrenuo postupak po sopstvenoj inicijativi i 25. jula donio mišljenje sa preporukama.

Prijetnje silovanjem su dobile novinarke Danica Nikolić, Tamara Nikčević, Bojana Dabović, Mirka Dević i Slavica Kruščić Vasović.

Prema mišljenju Zaštitnika, policijski službenici su preduzimali mjere i radnje iz svoje nadležnosti povodom prijavljenih slučajeva prijetnji, i to samostalno i posredstvom međunarodne pravne, odnosno policijske pomoći i saradnje.

“Međutim, preduzete mjere i radnje nijesu dovele do utvrđivanja svih činjenica, identifikacije i procesuiranja odgovornih, niti su napravljeni koraci na utvrđivanju postojanja veze između upućenih prijetnji novinarkama i njihovog ličnog svojstva, kao motiva mržnje, koje može da se ogleda u njihovom polu, odnosno rodu, kao i novinarskim aktivnostima i doprinosu javnoj raspravi”, navodi se u mišljenju Ombudsmana.

Kako stoji u mišljenju, iako policijski službenici nijesu ostali pasivni na podnijete prijave, izostalo je djelovanje u pravcu prikupljanja podataka koji bi dali odgovor na pitanje da li je prijavljeno ponašanje bilo u vezi sa motivom zasnovanim na predrasudi prema novinarkama.

Zaštitnik konstatuje izostanak konkretnih rezultata koji bi bili suštinski za obezbjeđenje povjerenja novinarki, kao žrtvi protivpravnih ponašanja, kaoi za sprječavanje sumnje u toleranciju nezakonitih radnji iponašanja i konačnozaodvraćanje počinilaca da ista i/ili slična djela ponove.

U skladu sa iznijetim mišljenjem, Kancelarija Ombudsmana izdala je Upravi policije preporuku da sa dužnom pažnjom ispita indikatore predrasuda radi identifikovanja potencijalnog motiva zasnovanog na predrasudi prema novinarkama kojima su prijetnje upućene.

“Kancelarija Ombudsmana preporučuje i da Uprava policije nastavi da sprovodi mjere i radnje iz svoje nadležnosti, uključujućii kroz međunarodno-pravnu pomoć, u cilju prikupljanja dokaza, identifikovanja i adekvatnog procesuiranja odgovornih.

Uprava policije je, kako se zaključuje, dužna da u roku od 30 dana od dana prijema mišljenja, dostai izvještaj o radnjama i mjerama preduzetnim radi izvršenja preporuka.

„Slobodna Bosna posljednjih nekoliko godina na meti je brutalnih napada medija iz Srbije koji kontroliše režim Aleksandra Vučića. Ovi napadi su nedavno eskalirali do te mjere da se Slobodna Bosna otvoreno označava kao ‘islamistički’ i ‘džihadistički’ portal, što je klasična laž i opasno podmetanje što mogu potvrditi svi oni koji rad Slobodne Bosne prate godinama, od naših čitatelja do brojnih predstavnika i institucija međunarodne zajednice s kojima sarađujemo”, stoji u saopštenju.

Dodaju da je vrhunac kampanje protiv Slobodne Bosne uslijedio prije nekoliko dana kada su objavili tekst u kojem navode da su pojedini mediji u regionu pod režimom Aleksandra Vučića. Dodali su da nijedno novinarsko udruženje iz BiH ili regiona u proteklim godinama nije reagovalo i osudilo tu kampanju.

SafeJournalists mreža u srijedu je objavila da je javni emiter Kosova emitovao navode iz Slobodne Bosne da su kosovski mediji Nacionale i Periskopi pod kontrolom Srbije i njenog predsjednika Aleksandra Vučića, nakon čega su poslanici vladajuće stranke Kosova Pokret Samoopredeljenje (Vetevendosje) pokrenuli onlajn kampanju protiv kosovskih medija.

Iz SafeJournalists mreže su naveli da je kampanja eskalirala u prijetnje prema svim medijima na Kosovu te da je jedan od poslanika pozvao tužilaštvo da istraži kosovske medije kako bi se utvrdilo da li Srbija finansira online medijske platforme na Kosovu. Naveli su i da su se poslanici vladajuće partije pozivali na “neprofesionalan članak Slobodne Bosne bez dovoljno valjanih argumenata i činjenica”, te da se članak oslanja na izjave Bobana Bogdanovića, koji se identifikuje kao srpski politički disident.

Redakcija Slobodne Bosne je u saopštenju osudila sve napade na novinare od pojedinih političkih zvaničnika na Kosovu i u Srbiji i odbacila kao neosnovane analogije da je rad Slobodne Bosne dao povod za to.

Zbog svega navdenog, kako dodaju, prinuđeni su na ove izuzetno teške korake.

„Ova odluka znači da će više od 80 vrsnih profesionalaca, naših vrednih i posvećenih novinara, snimatelja, montažera, drugog tehničkog osoblja i stručnjaka iz raznih oblasti, ostati bez posla. Isti broj porodica ostaće bez značajnog finansijskog dohotka, i u potpunosti razumemo ozbiljnost posledica odluke koju smo primorani da donesemo. Učinićemo sve što je u našoj moći da im pomognemo tokom ovog teškog perioda“, naglasili su.

Dodaju da su iracionalne okolnosti – sankcije koje su im nametnute bez, kako kažu, bilo kakvih dokaza i argumenata, odredile da se ugasi „medijski tim iz snova i jedna ideja pomirenja i promovisanja pozitivnih vrijednosti“.

Podsetimo, Kancelarija za kontrolu strane imovine američkog Ministarstva finansija (OFAC) stavio je u junu ove godine na crnu listu sedam firmi iz Bosne i Hercegovine i još dvije osobe koje, kako navode, obezbeđuju glavne izvore prihoda za predsednika Republike Srpske (RS) Milorada Dodika i njegovu porodicu.

Među tim kompanijama je i UNA World Network koja je takođe povezana s porodicom predsednika RS Milorada Dodika, a koji se na crnoj listi nalazi zbog, kako je navedeno, koruptivnih aktivnosti i podrivanja Dejtona.

„Dodik je iskoristio svoj službeni položaj da ugovore Vlade RS usmeri na mrežu privatnih kompanija koje on i njegov sin Igor nadgledaju. Dok Igor kontroliše mnoge kompanije u ovoj mreži, on prikriva svoju ličnu vezu s kompanijama oslanjajući se na različite nominalne vlasnike i direktore“, naveli su tada iz OFAC-a.

Nakon uvođenja sankcija Una televizija u Srbiji, početkom jula je objavila da prenosi celokupni vlasnički udeo dosadašnjem članu Upravnog odbora i regionalnom direktoru UNA televizije Aleksandru Radošu i dosadašnjem predsedniku Upravnog odbora Srđanu Praštalu.

Incident je prijavljen policiji, ali je Vrsaljko dobila tužbu i zabranu prilaska najmanje 50 metara od napadača, prenosi safejournalists.net.

Drugi incident dogodio se juče kada je ćerka napadača nasilno ušla u dom novinarke. Žena je fizički napala Vrsaljko, otela joj mobilni telefon, čupala je za kosu i davila je, uz pretnju da obriše snimke njenog oca i da će je naterati da se izvini.

U samoodbrani, Vrsaljko je bila primorana da ugrize napadačicu da bi se oslobodila i pozvala policiju. Policija je, kako saznaje HND, privela napadačicu na novinarku.

„Napad na Melitu Vrsaljko je praktično pokušaj ubistva naše koleginice, a Hrvatsko novinarsko društvo (HND) je šokirano onim što se desilo. Zahtevamo da najviši zvaničnici Republike Hrvatske osude ovaj napad. Ovo što se dogodilo je neprihvatljivo i još jednom pokazuje svakodnevicu novinara, koji su česte mete napada”, rekao je Hrvoje Zovko, predsednik HND-a.

SafeJournalists mreža ističe da su napadi na novinare i medijske radnike neprihvatljivi i da predstavljaju ozbiljan napad na slobodu medija i pravo javnosti na informisanje. Novinari moraju imati pravo da bezbedno obavljaju svoje dužnosti bez straha od nasilja i zastrašivanja.

Pozivamo nadležne institucije, uključujući policiju i državno tužilaštvo, da sprovedu detaljnu istragu ovih incidenata i osiguraju da odgovorni budu privedeni pravdi. Takođe apelujemo na javnost i političke aktere da osude sve oblike nasilja nad novinarima i stanu u odbranu slobode medija.

Ne treba posebno objašnjavati da je crnogorska vast zauzela kolonijalni status prema Zapadu i da izvršava ono što im oni kažu. Kako u drugim oblastima javnog života, tako i u novinarstvu. Svako ko je napisao barem jedan novinarski tekst, a da ne govorimo o onima koji su svoj radni vijek posvetili našoj profesiji, zna koliko je pogubno po objektivno razumijevanje savremenih pojava zabrana da se čuju stavovi jedne strane. Zapravo, odluka Vlade CG je u totalnoj suprostnosti sa slobodom medija i demokratijom za koje se navodno zalaže republička vlast:

Na sceni je surova medijska diktatura koja ne dozvoljava da postoji bilo šta što je na drugoj strani i proglašava je unaprijed neprijateljskom i nepoželjnom.

U Crnoj Gori građani su izloženi surovoj propagandi Zapada koju bez zareza sprovodi aktuelna vlast. UNCG se dosljedno bori za osnovne novinarske principe i pravo da se čuje druga strana i oštro osuđuje odluku Vlade CG da građanima uskrati i ograniči pravo da znaju i da razmišljaju svojom glavom!

Za UNCG

Tihomir Burzanović, predsjednik

Ivan Milošević, sekretar

Suprotno argumentaciji vladajućih da je riječ o zakonskom rješenju kakvo postoji u većini zemalja članica Europske unije, Article 19 ustvrdio je da bi se Hrvatska pri ograničavanju otkrivanja informacija o kaznenim istragama radi zaštite prava na pošteno suđenje i nepristranosti pravosuđa trebala voditi standardima razvijenim u praksi Europskog suda za ljudska prava. Taj sud u svojoj oćeni opravdanosti, odnosno neopravdanosti miješanja vlasti u nečiju slobodu izražavanja u svakom slučaju, bez iznimke, primjenjuje trodijelni test kojim ispituje nužnost ograničenja slobode govora te postoji li za takvo ograničenje pretežita društvena potreba i proporcionalnost sankcija. Sporni članak 307. a, prema analizi Article 19, pada na sva tri dijela.

Nužnost ograničenja

Article 19 napominje da Kazneni zakon već štiti tajnost i integritet pravosudnog postupka. Povreda tajnosti sudskog postupka i odavanje „profesionalne tajne“ već se, naime, kažnjava. Stoga smatraju da nema potrebe za uvođenjem još jednog kaznenog djela jer će neminovno biti kontraproduktivno, odnosno ograničit će pristup informacijama.

Navedene izmjene KZ-a također zanemaruju mogućnost da otkrivene informacije već mogu biti dostupne u javnom prostoru, čime se eliminira potreba za zabranom njihova otkrivanja. Kao što pokazuje sudska praksa Europskog suda za ljudska prava, dopušteno je ograničiti otkrivanje samo u onoj mjeri u kojoj može značajno ometati ključni element pravosudnog procesa kao što je nepristranost sudaca ili presumpcija nevinosti.

Pretežita društvena potreba

Unatoč odredbi kojom se isključuje kažnjavanje novinara i otkrivanje informacija s ciljem zaštite žrtava kaznenih djela, postoji opasnost da se pojam novinarstva tumači usko i isključuje rad freelancera, blogera, aktivista za ljudska prava i drugih koji obavljaju novinarsku funkciju.

Article 19 dijeli zabrinutost Hrvatskog novinarskog društva (HND) zbog izmjena KZ-a koje potencijalno onemogućavaju novinare u prikupljanju informacija o kaznenim istragama. To bi potencijalno moglo dovesti do smanjenja broja medijskih izvještaja i smanjiti pristup javnosti relevantnim informacijama o kaznenim procesima i istragama koje su u tijeku. Strah od kaznenog progona pokolebat će potencijalne zviždače da otkriju slučajeve kršenja ljudskih prava, korupcije i zloupotrebe ovlasti, smatra Article 19. Također, kako se trenutno tumači, iznimka javnog interesa ovisi o pragu ‘prevladavajućeg’ javnog interesa, što otvara daljnju mogućnost zloupotrebe vlasti.

Proporcionalnost sankcija

Posezanje za kaznenim pravom da bi se reguliralo otkrivanje informacija problematično je samo po sebi, smatra Article 19. Postoje održive alternative koje bi mogle zaštititi integritet pravosudnog procesa, a da se ne pribjegava kaznenim sankcijama. Nadalje, zatvorska kazna kao primjenjiva sankcija krajnje je nerazmjerna i sigurno će obešrabriti razne dionike iz kaznenog pravosuđa da se druže s novinarima ili prijavljuju potencijalna kršenja i zloupotrebe u pravosudnom sustavu.

EFJ i BH novinari osudili su „nered“ koji je doveo do prekida emitovanja FTV-a, u kontekstu, navedeno je u saopštenju EFJ, neodgovornog političkog uplitanja suprotnog javnom interesu.

Pozvali su novinare dva javna emitera da zatraže ostavke svog rukovodstva koje se, kako je istaknuto u saopštenju, čini nesposobnim da se odupre političkom pritisku i da garantuje finansiranje i nezavisnost javnog medija.

EFJ podsjeća da je nakon nedavne misije MFRR-a u Bosni i Hercegovini već osudio nestabilno finansiranje i nedostatak nezavisnosti javnih medija. Naglasili su da je rizik od samouništenja BHRT-a pojačan početkom ove godine, zbog čega je uprava donosila odluke suprotne javnom interesu.

„Potpuno je neshvatljivo da dva javna emitera sa sjedištem u Sarajevu, a smještena u istoj zgradi, rješavaju bitna pitanja javnog emitovanja i finansijskog opstanka ucjenama i drastičnim mjerama poput ukidanja programa ili uskraćivanja javnog novca“, navodi se u reakciji Upravnog odbora BH novinara koju je prenio EFJ.

„Nezakonite i nerazumne odluke dvije uprave predstavljaju direktnu povredu prava građana na slobodu informisanja i pristup informacijama od javnog značaja te povredu prava zaposlenika na slobodne, plaćene i dostojanstvene uslove rada“, naveli su iz BH novinara.

Predsjednica EFJ-a Maja Sever, koja će u nedjelju učestvovati na konferenciji za novinare na tu temu u Sarajevu, pozvala je vlasti da garantuju finansiranje i nezavisnost javnih medija BHRT-a, FTV-a i RTRS-a, čije postojanje, kako je kazala, doprinosi medijskom pluralizmu i koji imaju suštinsku ulogu čuvara demokratije, posebno osuđujući korupciju i loše upravljanje.

Općinski sud u Sarajevu je 8. maja donio privremenu mjeru u kojoj nalaže da BHRT pusti signal FTV. U suprotnom, BHRT-u prijeti novčano kažnjavanje.

Gledaoci u BiH su 8. maja ujutro umjesto programa FTV-a na ekranima mogli vidjeti testnu sliku. Ovakva situacija je uslijedila nakon što je Poslovodni odbor BHRT dan prije donio odluku da će od 8. maja od šest sati ujutro privremeno uskratiti pružanje usluga FTV-u. Testna slika je bila emitovana umjesto programa „Dobro jutro, Bosno i Hercegovino“, a u 10 sati FTV je nastavio emitovati vijesti, no nakon toga je ponovo došlo do prekida programa.

Uskraćivanje usluga je uslijedilo zbog, kako je 7. maja najavljeno u saopštenju Poslovodnog odbora BHRT-a, neizmirenih dugovanja FTV-a prema BHRT-u po osnovu ispostavljenih faktura za pružene usluge, počev od mjeseca decembra 2023. godine do 6. maja 2024. godine, što je dovelo do otežanog poslovanja BHRT-a, kako je navedeno.

Delegacija Evropske unije (EU) u BiH takođe je reagovala na uskraćivanje pružanja usluga FTV-u. Poručili su da nadležne vlasti u BiH imaju odgovornost da osiguraju rješavanje aktuelnih pitanja između BHRT-a i FTV-a te da je trenutna situacija neprihvatljiva.